Prije tri godine znanstveni časopis Nature objavio je rezultate istraživanja o tome da u površinskim slojevima svjetskih oceana danas ima triput više žive nego u predindustrijskom dobu. Tada su znanstvenici naveli, kao krajnje logičnu i alarmantnu mogućnost, da se sva ta živa nakuplja u morskim organizmima, te da posljedično završava i u organizmima ljudi. Živa je teški metal i posebno je nezgodna i zbog visoke otrovnosti i zbog toga što se u živim organizmima nakuplja.
Kao izvore zagađenja Nature je prije tri godine istaknuo rudnike, termoelektrane na ugljen i kanalizaciju. Sada se pojavilo novo istraživanje koje pokazuje da žene u fertilnoj dobi diljem svijeta u svojim organizmima imaju visoke razine žive koji u trudnoći može djelovati kao fatalni neurotoksin po zdravlje, pa i život fetusa i novorođenčadi. Među 25 zemalja koje su ušle u istraživanje šteta da nema i Hrvatske, jer su znanstvenici promatrali stanje kod žena u dobi između 18 i 44 godine u Albaniji i Mađarskoj.
Pokazalo se da su visoke doze žive pronađene u tijelima žena od Aljaske do Čilea, od Indonezije do Kenije, s tim što je najgore trovanje živom zabilježeno u Indoneziji, Kiribatiju, Tongi Myanmaru, Tajlandu. Nimalo slučajno jer su pacifičke nacije na udaru rudarenja, posebno za zlatom, od velikih do sitnih rudnika. Slično je i u Keniji, Paragvaju i Myanmaru. U Indoneziji su uočene razine i devet puta više od normalnog.
SAD i EU odavno su svojim zakonodavstvima oštro ograničile trgovinu živom, ali i u tim zemljama postoji mnoštvo rupa u zakonu, usto i većina zemalja svijeta nema takva zakonska rješenja. Stoga se događa da u Aljasci, primjerice, stalno je na snazi upozorenje ženama koje namjeravaju u nekom trenutku u budućnosti zatrudnjeti, te djeci da ne jedu tunu, morskog psa, sabljarku i slične ribe koje su visoko u prehrambenom lancu u moru, ali i rijekama i jezerima.
Živa u živim organizmima može uzrokovati oštećenja mozga već u koncentracijama od 1 ppm, odnosno jedne čestice na milijun, a kod fetusa već u koncentracijama od 0,58 ppm. Od žive stradavaju i bubrezi i drugi organi. Povijest trovanja teškim metalima, tako i živom, duga je koliko i povijest ljudskih civilizacija. Živom su se znali trovati drevni kineski carevi, olovom Rimljani, zbog cijevi i posuđa, u kozmetici su među ženama žrtve odnosili i olovo i živa.
Živa je jedan od razloga zašto se u novije doba odustaje od amalgamskih plombi. Vrlo često diljem trećeg svijeta, nekad i na Zapadu, stradava lokalno stanovništvu u blizini rudnika zlata. U doba španjolske konkviste latinske Amerike indijanci koje su Španjolci tjerali da im kopaju zlato redovito su se trovali živom. 2008. u indijskom gradu Singrauli otkriveno je da živa polako prodire u vodovod, hranu, domove po cijelom gradu. Sindroma i oboljenja od trovanja živom danas je mnoštvo, a najgore stradavaju djeca.
