Matteo Borrini (35) iz Firence istraživao je vodnjanske mumije, Torinsko platno i tijelo vampirice iz Venecije.
Predaje budućim egzorcistima na papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu, a trenutačno predaje forenzičnu antropologiju na sveučilištu u Liverpoolu.
A to je tek mali dio bogatog životopisa ovog svjetski priznatog stručnjaka.
Istraživao je Torinsko platno
"Uopće ne ulazim u pitanje autentičnosti Torinskog platna jer nisam radio analizu o Kristu, nego sam analizirao tragove krvi na platnu. Ti tragovi pokazuju da je čovjek koji je umotan u platno bio razapet s rukama iznad glave, a ne horizontalno, kako se prikazuje, jer mu je krv iz rana na rukama curila niz podlaktice i nadlaktice prema torzu. Dakle, osoba je bila razapeta ne u ‘T’ poziciji, nego u ‘Y’ poziciji", objašnjava dr. Borrini.
Predavač je i istraživač na firentinskom sveučilištu, na sveučilištu John Moores u Liverpoolu te na papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu.
Radi s policijom i tužiteljstvom u Italiji kako bi pronašli tijela i identificirali žrtve zločina te je stručni svjedok na suđenjima.
Torinsko platno zadnje dvije godine istraživao je s kolegom kemičarom Luigijem Garlaschellijem sa sveučilišta u talijanskoj Paviji.
Sama tkanina nije im bila dostupna pa su sva istraživanja temeljili na detaljnim fotografijama.
Dobrovoljcu su pričvrstili vrećice s umjetnom krvi na mjestima gdje su, prema Torinskom platnu, bile rane razapetog čovjeka.
Torinsko platno je, prema vjerovanju, laneni pokrov kojim su prekrili mrtvo Kristovo tijelo.
'Vjera mi ne smeta u mom znanstvenom radu'
"Tijekom prvog dijela istraživanja pokazali smo da je čovjek bio u ‘Y’ poziciji, dok se drugi dio istraživanja bavio vjerodostojnošću tih mrlja, odnosno pitanjem je li istjecanje krvi iz tijela konzistentno s mrljama na platnu. Ispalo je da nije, rezultati se ne slažu. Za nas je to dokaz da ne možemo dokazati autentičnost platna", rekao je Borrini.
Oko autentičnosti se znanstvenici ionako ne mogu složiti jer ispitivanja ugljikom iz 1998. pokazala su da je tkanina stara 728 godina.
S druge strane, dio znanstvenika tvrdi da je potres u Jeruzalemu 33. godine mogao poremetiti strukturu platna i iskriviti podatke.
Vatikan se nikad nije službeno izjasnio vjeruje li u autentičnost ili ne. Borrini kaže da je katolik, ali mu vjera nikad nije smetala niti ga ometala u njegovu znanstvenom radu.
"Ja sam prije svega znanstvenik. Predajem na tečaju za egzorciste na papinskom sveučilištu Regina Apostolorom. Ondje studentima pokušavam objasniti fenomene na znanstveni način i učim ih kako na pojave gledati sa skepsom. Ne ulazim u teologiju, to rade svećenici. Učim ih kako naizgled paranormalne pojave istraživačkim pristupom objasniti sebi i drugima", kaže Borrini dodajući kako na godinu ima i 300 polaznika pa nije siguran je li među njima ikad bilo Hrvata.
U Hrvatsku je došao 2009. godine na poziv župnika crkve svetog Blaža u Vodnjanu. Ondje čuvaju više od 350 relikvija svetaca, a među njima posebno se ističu netaknuta mumificirana tijela šest svetaca.
Kod njih je posebnost što im se nisu raspali ni unutrašnji organi, a hodočasnici vjeruju kako je riječ o čudu.
Pronašao tijelo vampira u Veneciji
"Nema tu čuda. Svako tijelo u odgovarajućim uvjetima može se mumificirati tako da mu se sačuvaju unutrašnji organi, tako da za sve, pa i za mumije iz Vodnjana, postoje znanstvena objašnjenja. Iako, osobno smatram da je dobro pokazati ta tijela vjernicima i omogućiti im da ih vide, jer sveci su primjer postojanja savršenog života", objašnjava Borrini i opravdava postojanje relikvija.
Smatra da relikvije trebaju postojati i biti vidljive te dostupne svim vjernicima.
"Kod relikvija nije važno tijelo, nego život koji je putokaz svakom kršćaninu kako živjeti. Možemo govoriti pozitivno o kultu relikvija, ali samo pod uvjetom da on vodi do Boga", kaže Borrini dodajući kako se već susretao s takvim mumificiranim tijelima, a posebno pamti slučaj od prije nekoliko godina kad je iskapao više grobnica u Napulju.
Sva su tijela bila stara oko 100 godina i sva su bila mumificirana zbog strukture tla koje je omogućilo takve procese.
Posebnu pozornost javnosti njegov rad je privukao 2010. godine kad su svjetski mediji pisali da je u Veneciji pronašao tijelo vampira.
On je, naime, s grupom kolega radio na iskapanju masovne grobnice u Veneciji gdje su pokopane žrtve kuge iz 16. i 17. stoljeća.
Ondje je pronašao tijelo žene iz 16. stoljeća kojoj je netko u usta ugurao ciglu.
"Nije istina da je to vampir i, naravno, da ne vjerujem u vampire. Riječ je o folkloristici i običajima. Netko je tada, u 16. stoljeću, vjerovao da je žena vampirica. Naime, u tom razdoblju žrtve kuge omatali su bijelim pokrovom i pokapali u masovne grobnice. Uslijed razvoja bakterija najprije bi se raspala tkanina oko usta žrtve pa se činilo kao da truplo pokušava grizući oko sebe izaći iz groba. U to vrijeme ljudi su malo znali o tome što se s tijelom događa nakon smrti i na tim temeljima nastao je strah od vampira. Netko je mislio da će vampira spriječiti od ustajanja iz groba tako da mu u usta nagura ciglu pa će ovaj umrijeti od gladi jer neće moći drugima piti krv. Upravo to se dogodilo ženi kojoj sam poslije rekonstruirao lice pa sad znamo kako je izgledala. Često su i otvarali masovne grobnice kako bi u njih položili još tijela, pa su tako naduta trupla iz kojih su istjecale tjelesne tekućine u ljudima budile strah i uvjerenje da je riječ o vampirima. Iskapanja i sav posao završio sam još 2006. godine, no tek je 2010. godine vijest osvanula u novinama, u vrijeme kad je svijet bio opčinjen filmovima o vampirima pa je bilo zgodno napisati da je neki vampir stvarno i pronađen. To je senzacionalizam i vrlo je daleko od istine", ispričao je Borrini.
Tijelo “vampirice” sačuvao je u laboratoriju u Firenci kako bi joj mogao rekonstruirati lice.
Prije nekoliko tjedana završio je i rekonstrukciju lica Egipćanina koji je živio u razdoblju od 1580. do 1550. godine prije Krista. Njegovo mumificirano tijelo danas je dio fundusa Muzeja Firence.
Rješava zločine kada se ne zna gdje je tijelo žrtve
"Egipćanina smo nazvali Kent, a rekonstrukciju sam radio za Muzej Firence. Rad sam nedavno predstavio stručnjacima, a uskoro će biti dostupan široj javnosti. Kent je umro u dobi od pedesetak godina i čini se da je bio vrlo imućan čovjek. Još ne znamo je li bio svećenik. Koristio sam tzv. Manchesterski protokol gdje sam isključivo temeljem kostiju rekonstruirao crte lica. Tu nema umjetnosti ni osobnih detalja kakve prikazuju u serijama. Primjerice, bore daju osobni izraz svakom licu, a ja ih ovdje nisam koristio. Tehnika je vrlo pouzdana, koristio sam pouzdane podatke, i uvjeren sam da bi prijatelji i obitelj u mojoj rekonstrukciji odmah prepoznali Kenta. Radim samo ono što mi kosti ispričaju", ponosan je Borrini na svoj rad.
Uz stručna predavanja i istraživački rad, mnogo vremena provodi pomažući policiji u otkrivanju okolnosti brutalnih zločina.
Tako je u Italiji predsjednik neprofitne organizacije NEMESI (National and European Multidisciplinary Equipe for Special Investigation).
Sam je osmislio način kako efikasnije rješavati zločine u kojima se traži mjesto ubojstva ili nije poznato gdje je tijelo žrtve.
Nije dobro kada tijela postanu samo brojevi
"Kod takvih slučajeva policija na teren obično šalje detektive, policiju ili pse tragače. Forenzične arheologe i forenzične antropologe zove se tek kad već pronađu tijelo. Moja ideja je interdisciplinarna i sve te grane se međusobno nadopunjuju i prožimlju. Zahvaljujući tome rješavamo nerješive slučajeve. Zahvaljujući mojoj tehnici prošlog mjeseca riješili smo slučaj nestalog Danielea Tettija (78) na Sardiniji. Kombinirao sam podatke iz psećih ophodnji, kriminalističkih izvješća i pejzaža te na taj način utvrdio kojim je putem čovjek mogao odlutati. To nas je dovelo do tijela gospodina Tettija", rekao je Borrini koji trenutačno radi na slučaju raskomadanog tijela, no kako je istraga u tijeku, ne može govoriti o detaljima.
Posao u kojem se svakodnevno susreće s teškim sudbinama, zastrašujućim mjestima ubojstva i grobnicama za njega je vrlo emocionalan.
"Radeći na terenu pokušavam napraviti barijeru između posla i mojeg života. Sve gledamo kroz povećalo znanosti. Tako za mene na lokaciji nije tijelo žrtve, nego znanstveno pitanje koje traži rješenje. Tako štitim i sebe i znanost. Vrlo je važno da emocije u tim situacijama ne utječu na mene. Vidim kolege koji su, želeći postići distancu od posla, potpuno dehumanizirali slučajeve. Tijela više nisu ljudi nego brojevi. A to nije u redu", kaže Borrini.
Trudi se posao ne nositi kući, a ima i poseban ispušni ventil.
'Obožavam Jessice Fletcher iz serije ‘Ubojstvo, napisala je’
"U slobodno vrijeme sam iluzionist. Fascinira me opsjena i činjenica da ljudi vjeruju u nešto samo zato što su to vidjeli svojim očima, bez ikakve potrebe da to racionalno objasne. Taj moj hobi pomaže mi osobito u još jednoj mojoj zanimaciji. Član sam talijanske udruge CICAP koja se bavi znanstvenim objašnjenjima paranormalnoga. Moja specijalnost je razotkrivanje vidovnjaka koji se javljaju policiji kako bi im navodno pomogli u rješavanju slučajeva. Prema mojem iskustvu, to su osobe željne medijske pažnje ili zarade. Zovem ih lešinarima. Javljaju se tvrdnjama da imaju neko znanje ili predosjećaj o slučaju, a poslije obiteljima žrtava naplaćuju svoje usluge. Razotkrio sam više takvih prevaranata pronalazeći objašnjenja za sve njihove navodno vidovite tvrdnje. O tome sam skupio dovoljno materijala pa pripremam knjigu", kazao je.
Posebno ga zanima srednjovjekovlje pa se trenutačno bavi otkrivanjem okolnosti najpoznatijeg renesansnog atentata na Giuliana i Lorenza Medicija u firentinskoj katedrali.
Atentat je naručila obitelj Pazzi kako bi ojačala svoju ulogu u Firenci. Ubojice su pred auditorijem od 10.000 ljudi nožem ubili Giuliana kojeg su uboli 19 puta, dok se Lorenzo izvukao i preživio.
Napad je bio toliko žestok da se jedan od napadača i sam ozlijedio. Bijesna rulja smaknula je napadače, a Pazzijevi su protjerani iz Firence.
"Gledajući velike detektivske serije, ‘Sherlocka Holmesa’, pa ako hoćete i ‘Bones’, uvijek je riječ o vrhunskim umovima koji su u privatnom životu strašno nesretni. Zato me je posebno privukao lik Jessice Fletcher iz serije ‘Ubojstvo, napisala je’. Ona je briljantna detektivka, ali je istodobno topla i normalna osoba. Ona je moj uzor i volio bih ostati poput nje u svemu što radim", zaključio je Borrini.
