Novo istraživanje pokazalo je kako i poslije adolescencije ljudski mozak stvara neurone, iako je do sada uvriježeno mišljenje bilo kako se poslije puberteta ne mogu generirati nove živčane stanice.
Istraživanje sveučilišta Columbia koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Cell Stem Cell ukazuje na to kako se u medijalnom dijelu sljepoočnog režnja mozga – hipokampusu – i tijekom kasnijih faza života nastavljaju stvarati neuroni. Hipokampus je dio mozga važan za sjećanje, kognitivne sposobnosti i emocije.
Upravo radi toga što se nakon određene dobi, vjerovalo se, ne generiraju novi neuroni, smatralo se da mlađi lakše uče jezike, bolje pamte i obrađuju informacije.
Znanstvenici su proučili 28 primjeraka mozga pokojnika koji su umrli u dobi od 14. do 79. godine. Neurogeneza, ili proces generiranja novih stanica hipokampusa s dobi se usporava i kod glodavaca i primata, no jedna od autorica novog istraživanja, Maura Boldrini za britanski Independent rekla je kako su “pronašli dokaze da i stariji imaju mogućnost generiranja tisuća novih neurona od “roditelj” stanica, a s godinama se, vidljivo je, ne smanjuje niti volumen hipokampusa”.
"Otkad je slomljena dogma o tome da se stanice mozga ne dijele i obnavljaju nakon djetinjstva intenzivna istraživanja rade na tome da se utvrdi vrsta stanica i uloga tih stanica u moždanoj funkciji odraslog čovjeka. Većina istraživanja prvo je izvedena na glodavcima (miševi i štakori) a zatim na višim sisavcima, primarno majmunima. Istraživanja o dijeljenju i obnavljanju stanica mozga na ljudima ograničena su zbog metoda koje su nam dostupne za provjeru ovakvih hipoteza.
Većina istraživanja (pa i ovo) mora se osloniti na postmortalne uzorke koji onda imaju velike metodološke manjkavosti u usporedbi s istraživanjem na živim životinjskim modelima, kao i malome broju uzoraka (28 uzoraka za veliki raspon od 14-75 godina nije previše, iako je jako puno za ovu vrstu istraživanja). Raznolikost rezultata među vrstama dakle nije samo uzrokovana našom evolucijskom udaljenosti već i različitim metodama koje se koriste", kaže nam o istraživanju dr. sc. Dora Polšek s Hrvatskog instituta za istraživanje mozga o tome kako kontekstualizirati ovakav tip istraživanja, pa onda i same rezultate.
Boldrini pak "vitalnost“ mozga mlađih i starijih objašnjava time što je „zabilježeno manje veza i krvnih žila između novih neurona koji se generiraju u "starijem“ mozgu“ – što, kaže ekipa sa Columbije – objašnjava usporavanje ili propadanje kognitivnih (i emocionalnih) mogućnosti.
"Mentalni kapacitet i funkcija mozga rezultat su međudjelovanja svih funkcionalnih jedinica, različitih stanica, prokrvljenosti i naravno okolišnih čimbenika kojem je mozak izložen (prehrana, godine obrazovanja i sl.)", kaže Polšek.
Zaključak je studije kako je nastavak neurogeneze u hipokampusu odrasle osobe vrlo rijetki fenomen no mogao bi biti od ključne koristi u otkrivanju terapija za neurološka stanja poput Alzheimerove bolesti. Polšek nam također razjašnjava kako osim neurona, o kojima se zna najviše, postoje druge stanice o kojima pravilno funkcioniranje mozga itekako ovisi.
"Puno je napretka napravljeno u razumijevanju proliferacije i regeneracije stanica mozga koje nisu neuroni. Astrociti (glija stanice) koji su smatrani za pomoćne stanice neuronima sada se doživljavaju kao jednakovrijedni akteri u moždanoj funkciji. Isto tako mikroglija (imunološke) stanice i njihove promjene u broju i obliku imaju važnu ulogu u cjelokupnom funkcioniranju mozga, provodnosti električnih impulsa i svakako prokrvljenosti određenih regija mozga. I u ovoj studiji autori nalaze promjene u krvnim žilama mladih i starih mozgova i kroz to interpretiraju objektivne razlike između mentalnih kapaciteta mlađih i starijih osoba. Za potpuno razumijevanje neurogeneze potrebno je znanje o broju novonastalih stanica ali i njihovoj diferencijaciji i integraciji u postojeće neuralne sklopove.
Sam broj stanica bez znanja o njihovoj funkciji ne može biti dovoljan. Zato autori također navode razlike u neuroplastičnosti što znači da iako postoje nove stanice i u starih i u mladih, ove u mlađih su „fleksibilnije“ i lakše se uklope u postojeći okoliš. Ovakva istraživanja maleni su komadići slagalice koja će početi stvarati jasnu sliku s napretkom metoda istraživanja neurogeneze odraslih ljudi", napominje dr.sc. Polšek i kao primjer istraživanja ovog problema s dovitljivom metodologijom nam navodi zanimljivo istraživanje u kojem je glavnu ulogu odigrala atomska bomba, tj. točnije radioaktivni izotop ugljika – ugljik-14 kojeg su znanstvenici "iskoristili“ kako bi dokazali da jedan dio ljudskog mozga – nazubljeni girus unutar hipokampusa zaista stvara neurone tijekom cijelog života.
Tijekom testiranja atomske bombe između 1945. i 1963. radioaktivne su čestice ispuštene u atmosferu (među njima i ugljik-14) koji se „ugradio“ u ljudske stanice, naime tijekom stanične diobe one inkorporiraju ugljik iz okoliša.
Jonas Frisen sa Karolinska instituta dokazao je kako je količina ugljika-14 u DNK jednaka koncentraciji u atmosferi kada su se nove stanice „rađale“. Na stanicama izoliranim iz 120 primjeraka mozga Frisen je, koristeći ugljik-14 kao mjeru starosti stanica, dokazao da neke stanice imaju puno veću količinu ugljika-14 što vodi do zaključka da su stanice s manje izotopa generirane nakon 1963. godine.
Istraživanje je također potvrdilo da se novi neuroni stvaraju isključivo u nazubljenom girusu unutar hipokampusa, te da novostvoreni neuroni žive tri godine manje od onih – laički rečeno – originalnih.
