Igrani ZF film "Zvjezdane staze" iz 1979. poigrao se pretpostavkom što bi bilo kad bi čovječanstvo naišlo na letjelicu Voyager 6, stoljećima izgubljenu u svemiru, koja bi tijekom vremena tehnološki evoluirala, postala samosvjesna i stala tragati za svojim zaboravljenim korijenima i tvorcima. Bilo je to samo dvije godine nakon što je čovječanstvo u duboki svemir lansiralo robotsku sondu Voyager 1.
Čudesna letjelica upravo je napunila točno 40 godina otkako ju je NASA lansirala s Cape Canaverala na Floridi nakon što ju je složio JPL. Nevjerojatno, ali 825,5 kilograma teška letjelica i danas funkcionira, uredno šalje signale na Zemlju, iako je udaljena 20,8 milijardi kilometara i davno je napustila Sunčev sustav. Staru, ali se pokazalo i ekstremno izdržljivu aparaturu, Voyagera 1 dandanas pogoni radioizotopni termoelektrični generator od 420 W i tako će biti sve do, procjenjuje se, 2025. godine.
Nekoliko podataka za ilustraciju koliko je Voyager 1 od nas udaljen danas; Jupiter je obletio još 1979., Saturn još 1980. i otada juri u svemirski bezdan brzinom od 61.000 kilometara na sat. Otamo gdje se sada nalazi do Zemlje svjetlosti je potreban skoro cijeli jedan dan, točnije 20 sati putovanja. Posljednju fotografiju poslao je još 1990., na kojoj je Zemlja izgledala kao tek "blijeda plava točka" koja luta svemirom, a osam godina poslije prestigao je Pioneer 10 kao do tada najdalje dospjelu letjelicu koju je čovjek konstruirao.
Osim sve sile za ono doba čudesnih instrumenata, a i danas upotrebljivih, Voyager u svojoj utrobi nosi i zlatnu gramofonsku ploču na koju su znanstvenici urezali zvukove sa Zemlje (vjetar, grmljavina, zvuci životinja poput ptica i kitova), te 115 slika, sve kako bi jednog dana, ako ikad naiđe na vanzemaljsku civilizaciju, vanzemaljci dobili predstavu gdje se nalaze Zemljani čijih je to ruku djelo i da dobiju predodžbu o prirodi i civilizaciji našeg planeta.
Brzinom od 17 kilometara koliko preleti svake sekunde Voyager 1 će tek za 40.000 godina proletjeti relativno blizu neke zvijezde. Bit će to Gliese 445, u zviježđu Žirafe, i to na udaljenosti od ne baš malih 1,6 svjetlosnih godina. Za svog je prolaska kroz Sunčev sustav napravio da tada neviđene fotografije vanjskih planeta, otkrio je nekoliko njihovih satelita i čudesnu količinu podataka dragocjenih znanstvenicima raznih područja.
A Voyager 2? Ovu robotsku sondu NASA je lansirala s istog mjesta kao i Voyager 1 – 16 dana prije. Samo, njemu je namijenjena nešto drugačija sudbina; sporiji let, obilazak Jupitera i Saturna, ali i Urana i Neptuna (1989), te otada u svemir juri brzinom od 15,4 kilometara u sekundi. I ova letjelica također još uvijek funkcionira. Obje robotske sonde iz programa Voyager dvije su od do sada pet objekata koje je čovjek ikada napravio, a koje su postigle brzine za otrgnuti se gravitacijskoj sili Sunca i otputovati u svemir.
Pioneer 10 lansiran je još 1972., sljedeće godine obletio je Jupiter i potom odjurio dalje. Posljednji put se javio 2003. i danas juri brzinom od 12 km/s prema zvijezdi Aldebaran, udaljenoj 68 svjetlosnih godina, do koje će doći za kakvih dva milijuna godina. Pioneer 11 slične je mase kao prethodnik, 259 kilograma, i lansiran je 1973., primarno kako bi proučio Asteroidni pojas.
I on je prošao pored Jupitera (1974.) i Saturna (1979.), da bi potom odjurio što dalje od nas, brzinom od nešto više od 11 kilometara svake sekunde. Samo, njegovi su se aparati izgasili još prije 22 godine. Konačno, peta letjelica koja je pobjegla iz Sunčevog sustava je New Horizons, lansirana 2006. kako bi se istražili Pluton i Kuipertov pojas (tijela slična Plutonu na vanjskom rubu Sunčevog sustava, redom jako daleka, malena i neopisivo hladna).
New Horizons je na svom putu posjetio Jupiter, Pluton, a potom i nešto nazvano "2014 MU69", sićušni planetoid koji oko Sunca kruži na udaljenosti oko 40 puta većoj od naše udaljenosti od Sunca. Ovaj zamrznuti kamenčić snimio je u 3D tehnici i potom odjurio dalje, svako toliko snimajući ostale planetoide, primjerice prošle godine je snimio 50000 Quaoar, koji je u promjeru nešto širi od 1000 kilometara.
New Horizons dalje u svemir juri takvom brzinom da svake sekunde prevaljuje 16 kilometara i 260 metara, još uvijek mu sve radi kako treba i znanstvenici očekuju da će funkcionirati još sljedećih 20-ak godina. A možda ih i iznenadi kao što su znali iznenađivati primjerice marsovski roveri i Voyager 1.
sretno najstarijoj letjelici još je živa negdje u svemiru