Svakog 1. siječnja, pri kraju televizijskog Dnevnika obično se pojavi uvijek ista vijest - plivači koji prvi dan Nove godine proslave plivajući u moru, rijeci ili jezeru. Tradicionalno to rade Splićani na Bačvicama, pridružuju im se Zadrani, Puljani, a Duško Rudež kojeg sugrađani već zovu čovjek-tuljan, već 30-ak godina za redom u isto vrijeme skoči u Dravu u osječkoj Zimskoj luci.
I ne, nisu to čudaci. Znanstvenici tvrde da plivanje u ledenoj vodi ima odličan učinak na mentalno i fizičko zdravlje.
U veljači 2017. godine Sara Barnes otišla je na operaciju koja se stručno zove bilateralna osteotomija tibije. Do tad ovisnica o vožnji na biciklu i trčanju morala se suočiti s mogućnošću da više nikad ne stane na noge bez štaka zbog osteoartritisa - degenerativne bolesti zglobova. Jedini spas bila je operacija u kojoj su joj liječnici morali ispod koljena slomiti obje noge i insertirati koštani transplantat. Mislila je da će ostatak života provesti u invalidskim kolicima, piše Guardian.
I danas, dvije godine kasnije, Barnes odlazi na plivanje tijekom zimskih mjeseci. Učlanila se u društvo Polar Bear Club u kojoj su ljudi sličnih njoj i kako kaže, to joj je višestruko koristilo:
"Prije svega, upoznala sam nove prijatelje. Dva puta mjesečno se okupljamo i plivamo u jezeru, družimo se. Iz godine u godinu nas je sve više. Sad nas ima oko 400. Plivamo između studenog i ožujka. Jedino što nam treba je kupaći kostim, naočale i gumena kapa. I dalje razmišljam o svojoj bolesti, ali mi je plivanje vratilo samopouzdanje. Ako mogu ući u ledeno jezero, onda mogu i izdržati ovu bolest", govori Sara Barnes.
Mnogi od onih koji plivaju u ledenoj vodi imaju slične priče. Osim fizičkog zdravlja, ovakav hobi odličan je i za mentalno zdravlje, naročito u borbi protiv depresije. U British Medical Journalu u rujnu objavili su tekst o 24-godišnjakinji koja je uzimala antidepresive od 17 godine. Nakon što je rodila kćer htjela se riješiti ovisnosti o lijekovima i u dogovoru s psihijatrima počela je plivati u hladnoj vodi. Raspoloženje joj se počelo poboljšavati, počela je postepeno smanjivati doze antidepresive i nakon godinu dana potpuno se vratila u normalan život.
Sličnu priču ima i 34-godišnja Ella Foote, spisateljica iz Berkshirea. U posljednje tri godine sudjeluje u projektu Dip a Day December - što znači da svaki dan u prosincu ode na plivanje u ledenu rijeku, more ili jezero. Program i jest osmišljen upravo u mjesecu kojeg smatraju najdepresivnijim u godini.
"U ranim 30-ima sam prošla gadnu fazu. Prekinula sam dugu vezu, a svi moji prijatelji su se vjenčali i dobili djecu. Ovaj program me spasio. Zima je obično dio godine kad se osjećam naročito usamljeno. Svi manje izlaze, sjede doma i gledaju televiziju i ne pada im napamet dignuti slušalicu i barem nazvati ili vas pozvati na druženje. Iako sam inače snažne i vedre naravi, ni ja ne želim zivkati okolo i dati do znanja da mi treba društvo. I tako sam potražila medicinsku pomoć jer sam mislila - bolje i to nego da s autom završim u Temzi."
Ipak, ovo izvješće British Medical Journala, zbog malog uzorka, klinički nije toliko bitno. Slažu se i autori studije.
"Imamo jednu studiju slučaja, nekoliko upitnika koje smo napravili za ljude koji su smatrali da je plivanje u hladnoj vodi korisno bez obzira na medicinsku svrhu, ali nemamo empirijskih dokaza. Ne kažem da to nije korisno, ali nemamo znanstvenih dokaza", kaže dr. Heather Massey, viša predavačica u Laboratoriju za ekstremna okruženja na Sveučilištu u Portsmouthu.
Otkako je objavljeno izvješće više od 600 ljudi kontaktiralo je BBC-evu emisiju u kojoj su se bavili tim pitanjem. Htjeli su podijeliti svoja iskustva o tome kako su se uz pomoć ovog sporta riješili raznih problema od tjeskobe i depresije do migrene i artritisa.
"Sad moramo to i dokazati", kaže Massey. "Potrebni su nam čvrsti, znanstveni dokazi s ispravno formuliranim empirijskim istraživanjima."
Patrick McLennan, autor dokumentarca 'The Ponds', koji se bavi plivačima u ledenim vodama ispričao je što je saznao snimajući ovaj film:
"Većina ljudi koji plivaju u ledenom jezeru pati od ili se oporavlja od neke vrste traume, bilo da je to emocionalna, psihološka ili fizička. U filmu imam jednog starijeg sugovornika koji kaže da mu to pomaže da se osjeća onako kako se osjećao kad je bio mlad. I mislim da mnogi od njih osjećaju isto.
Istina je da prodorna hladnoća ne traje dugo. Nakon minutu do dvije disanje će se umiriti i možda čak i prođete bez srčanog udara. Ali zadovoljstvo stiže tek sat ili dva kasnije. Kad se konačno zagrijete i osjećate kreposno, čak i ponosni sami na sebe.
Kao što je rekao jedan od plivača, 52-godišnji Oliver Perritt, koji pliva svaki dan već 19 godina. Bio je alkoholičar i izliječio se od ovisnosti tako da svaki dan, baš svaki dan u godini, već 19 godina dolazi plivati u jezero.
"Zanimaju me rezultati studije, ali meni osobno ne treba netko objašnjavati zašto je plivanje u ledenoj vodi dobro. Ja znam kako se nakon toga osjećam. Briljantno. Onima koji nikad nisu probali, rezultati istraživanja ionako neće ništa značiti. Ako doista želite znati kakav je osjećaj, morate to sami isprobati."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bolesno
ja vjerujem da je to zdravo ali me ipak strah