U Hrvatskoj je raširen mit da su stanovnici zemalja zapadne Europe otuđeni i uglavnom nesretni, da im njihova liberalna demokracija, njihovo potrošačko društvo i njihovo bogatstvo nisu donijeli ništa drugo osim jada, duševne bijede i usamljenosti. Hrvati zabrinuto kolutaju očima kad negdje pročitaju da u Finskoj roditelji djecu izbacuju iz obiteljskog doma na ulicu čim proslave 18. rođendan i prije nego što se raziđe dim svjećica na torti ili da se u Nizozemskoj ostarjele bake i djedovi sele u staračke domove istoga trenutka kad pomisle da bi mogli postati i najmanji teret za svoje potomke.
Hrvati brinu za članove svoje obitelji - pa neće valjda stare roditelje ostavljati na brigu nepoznatim osobama u nekim sivim institucijama. A mamini sinovi i kćeri neće se valjda nakon punoljetnosti morati sami snalaziti za stan i hranu – uvijek ima vremena da se odsele od kuće kad konačno diplomiraju i nađu prvi posao, negdje u ranim tridesetim godinama. Ukratko, u Hrvatskoj se poštuju prave obiteljske vrijednosti i nijedan član obitelji neće biti ostavljen sa strane. Obitelj je tu da pomogne svakom svojem članu – u Hrvatskoj, za razliku od Zapada, čovjek čovjeku još nije postao vuk.
Antropolozi smatraju da u svakom mitu postoji "historijska jezgra", odnosno istinita racionalna poruka oko koje se oblikuje iracionalni simbolički narativ. No čini se da to nije slučaj i u ovome mitu – nedavno istraživanje javnog mnijenja provedeno u 28 zemalja članica EU pokazalo je da su baš Hrvati najusamljeniji narod u Uniji. Pod pretpostavkom da postoji i najmanja korelacija između obiteljske brižnosti i osjećaja usamljenosti, mit o otuđenim zapadnjacima i ‘neotuđenim’ Hrvatima jednostavno nema veze sa stvarnošću.
Na pitanje iz istraživanja provedenog krajem prošle godine: "Jeste li se tijekom prethodnog tjedna osjećali usamljeno?", čak 55 posto stanovnika Hrvatske odgovorilo je pozitivno. Na vrhu europske ljestvice usamljenosti Hrvatima društvo čine Bugari, Rumunji i Mađari. Na drugoj strani spektra društvene sreće, među narodima koji jedva poznaju osjećaj samoće, nalaze se Španjolci – 19 posto usamljenih, Nizozemci – 20 posto i Danci – 21 posto.
Rezultati istraživanja baš i nisu previše iznenađujući. Usamljenost, pesimizam i nezadovoljstvo idu ruku pod ruku, a nepristran promatrač - kad baci pogled na naslovnice hrvatskih tiskovina, pogleda program nacionalnih televizija, porazgovara s ljudima na ulici, s prodavačima na tržnici, vulkanizerima ili frizerkama, svećenicima, braniteljima ili tetama u vrtiću - ne može izbjeći zaključak da stanje u Hrvatskoj nikad nije bilo gore.
Svatko ima svoje specifične razloge za nezadovoljstvo, popisu nedaća koje su napale hrvatsko društvo nema kraja. Lijepe vijesti se ignoriraju, a ako netko pokušava širiti optimizam odmah postaje sumnjiv - vjerojatno ga plaćaju iz Bruxellesa ili Banskih dvora. Uglavnom, Hrvati su natprosječno pesimistični, gotovo kao da uživaju u stvaranju depresivne atmosfere. No kako ne vjerujemo u genetsku predisponiranost naroda na optimizam ili pesimizam, razloge općenitog tmurnog ozračja u hrvatskom društvu pokušat ćemo pronaći na drugim mjestima.
U zemljama razvijenog kapitalizma još u prvoj polovici prošlog stoljeća slične društvene trendove jačanja pesimizma i depresije pokušala je zaustaviti – farmaceutska industrija. Psihostimulans amfetamin sintetiziran je još 1887. godine, a njegova upotreba kao "lijeka za dobro raspoloženje", pod imenom Benzedrin, raširila se u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama razvijenog Zapada tridesetih i četrdesetih godina.
Benzedrin su inhalirali svi, od hollywoodskih glumaca i jazz glazbenika do kućanica iz predgrađa i pilota bombardera u 2. svjetskom ratu. Potrošnja tog antidepresiva kontinuirano je rasla, da bi vrhunac dosegla šezdesetih godina. Segment te legalne narkokulture zabilježili su i pažljivi promatrači društvene zbilje Rolling Stonesi u pjesmi "Mother’s Little Helper" iz 1966.
"Kids are different today, I hear every mother say, Mother needs something today to calm her down, And though she’s not really ill, there’s a little yellow pill, She goes running for the shelter of a mother’s little helper", pjevao je Mick Jagger opisujući tadašnju stvarnost britanskih majki i kućanica, kojima su "lijekovi" poput Benzedrina i Valiuma pomagali kako bi se lakše nosile s novim zahtjevnim ulogama u vrtlogu brzih društvenih promjena.
Do kraja desetljeća upotreba psihostimulativnih sredstava u razvijenim zemljama dosegla je razmjere epidemije - samo u SAD-u godišnje se prodavalo više od devet milijardi tableta u kojima je glavni aktivni sastojak bio amfetamin. Društvene i političke implikacije tog trenda zabrinule su američke zakonodavce pa je 1970. tadašnji predsjednik Richard Nixon potpisao Zakon o kontroliranim supstancama kojim je zabranjena prodaja psihostimulativnih lijekova bez liječničkog recepta. U sljedećih nekoliko godina potrošnja amfetamina u SAD-u smanjena je više od 20 puta. Zakonodavna regulativa uspješno je zaustavila razvoj "društva na pilulama".
Hrvatska je šezdesetih godina, unutar tadašnje socijalističke Jugoslavije koja je bila relativno otvorena za zapadne utjecaje, brzo prihvaćala nove trendove potrošačkog društva i popularne kulture. Uvijek u laganom zaostatku za najrazvijenijim svijetom, kopirala je modne, umjetničke i glazbene pravce nastale na Zapadu, no nasreću, ili nažalost, korištenje šarenih tabletica za bodrenje duha, "mother’s little helpera", u hrvatskom društvu nikad nije doseglo zapadne razine.
Ta relativna nesklonost Hrvata pilulama za stimulaciju raspoloženja zadržala se, kako se čini, do danas. Hrvatska Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) objavila je u travnju redovito godišnje izvješće o potrošnji lijekova iz kojega se mogu doznati najnoviji trendovi u uzimanju kemijskih supstanci, pa tako i psihoanaleptika, lijekova koji se koriste u liječenju duševnih bolesti i poremećaja.
U tu skupinu, između ostalih, spadaju antidepresivi – lijekovi koji otklanjaju depresije, uznemirenost, paniku, tjeskobu, poremećaje spavanja i prehrane, te psihostimulansi – lijekovi koji povećavaju razinu budnosti i motivacije. HALMED navodi da je u prethodnom petogodišnjem razdoblju potrošnja psihoanaleptika stabilno rasla po stopi od četiri posto godišnje, ali je ukupna potrošnja tih lijekova još više nego dvostruko niža u odnosu na razvijeni Zapad.
Hrvatska je oduvijek kao "rubno društvo" morala pričekati da se novi kulturni i društveni obrasci s trendseterskog Zapada - posljednjih stotinjak godina uglavnom iz Amerike preko zapadne Europe - konačno preliju i prema jugoistoku kontinenta.
Nastavak na sljedećoj stranici...
