Iako ih lokalno stanovništvo u Namibiji naziva još i krugovima smrti te im se boje približiti, ovaj afrički fenomen koji desetljećima zbunjuje znanstvenike u svijetu je poznatiji pod nazivom "vilinski krugovi".
Vilinskim krugovima nazivaju se pravilne, okrugle, gole površine tla okružene plohama pokrivenim uniformnim, suhonjavim travnatim raslinjem. Promjer im se uglavnom kreće od dva do 15 metara. Ti čudnovati beživotni krugovi, koji se pojave, a zatim sami nestaju nakon nekoliko desetljeća. Manji krugovi traju u prosjeku 24 godine, dok veći mogu postojati čak i do 75 godina.
Njihovo postojanje u Namibiji znanstvenicima je poznato još od 1970-ih, kada ih je većina teoretičara zavjere povezala s NLO-ima, no znanstvenici su predstavili nekoliko ozbiljnih hipoteza o njihovim mogućim uzrocima. Premda su viđeni i u Australiji, oni u Namibiji su daleko najveći, okruženi visokom travom i rašireni u jednakim razmacima.
Trenutno zapaljenje
Najpoznatija legenda domorodačkih plemena Afrike kaže kako krugove radi zmaj nastanjen ispod zemljine kore. Naime, njegov vatreni dah stvara mjehuriće i spaljuje svu vegetaciju na površini, a to je objašnjenje zbog čega praznovjerno lokalno stanovništvo ne želi ni prići vilinskim krugovima - jer vjeruju kako bi mogli trenutno izgorjeti pri njihovom nastanku.
Oni s optimističnijim vjerovanjima pak tvrde kako su to otiscima bogova koji ih čuvaju.
Znanstvenici i laici su špekulirali da su to ostaci udara meteora, mjesta gdje se zebre bacaju po zemlji, toksini iz biljke Euphorbia, gljivice ili bakterije, magnetizam ili druga energetska polja ili čak lokalizirana radioaktivna mjesta.
Rezultat termita?
Do nedavno se smatralo kako je misterij riješen kad je njemački biolog Norbert Juergens sa Sveučilišta u Hamburgu objavio istraživanja u kojima navodi da je ova neobična pojava rezultat "eko-inženjeringa", tj. pješčanih termita Psammotermes allocerus. Tijekom svoje studije, on je pronašao ovu vrstu termita u više od 80 posto krugova, kao i u svim krugovima nastalim u novije vrijeme. Pretpostavio je da nastaju kako se termiti hrane travom s površine, a kako zajednica u ovom izoliranom ekosustavu raste, tako se i obujam kruga povećava.
Iako teza djeluje racionalno, njegov su rad osporili mnogi kolege znanstvenici koji se također bave fenomenom Vilinskih krugova.
Prema njima, Juergens je pomiješao uzrok i posljedicu te su termiti naselili krugove kasnije, vidjevši ih kao pogodno okružene za život svojih zajednica.
- Pojava takvih uzoraka u prirodi je iznimno neobična. Ovdje su na snazi jake regulirajuće sile - ističe Stephan Getzin iz Istraživačkog centra za okoliš iz Leipziga.
Nema dokaza
Getzin i njegovi kolege poručuju da su termiti inače raspoređeni u nepravilnim rojevima u divljini te da nikako ne bi bili u stanju formirati ovako pravilne oblike, dodajući kako dosad nije pronađen niti jedan dokaz da su termiti "krivci" za krugove.
Za njega je pak logično objašnjenje da trava raste u samoregulirajućim uzorcima zbog ograničenih zaliha vode. Usporedili su situaciju s rastom biljaka u šumama, primjerice u mladoj šumi biljke običavaju rasti relativno blizu jedna drugoj, ali tijekom godina vegetacija se prorijedi kako bi stara drveća imala dovoljno prostora i izvora hrane. Upravo takvo “natjecanje za resurse” moglo bi biti uzrokom formiranja krugova.
Rade li ih doista vile, izvanzemaljci, paraziti ili je njihovo porijeklo nešto što ni ne slutimo, samo jedna stvar je očigledna - nitko ne može sa sigurnošću objasniti milijune ovih misterioznih krugova koji se pojavljuju u najstarijoj pustinji svijeta.