Više žena nego muškaraca ima sposobnost saviti jezik u cijev, što se dugo smatralo nasljednom osobinom, tj. nečim genski određenim. No, takvo tumačenje je pogrešno, smatra John McDonald, evolucijski biolog sa Sveučilišta Delaware koji pokušava razotkriti mit o dominantnom genu „savitljivog jezika“.
'Sposobnost savijanja jezika određena je jednim dominantnim genom', napisao je genetičar Alfred Sturtevant u svojem radu objavljenom još 1940. godine. No, znanstvenik Philip Matlock opovrgnuo je to 1952. godine, kada je istražujući jednojajčane blizance otkrio da njih sedam od 33 ne može saviti jezik. Sturtevant je kasnije priznao da je bio u krivu.
No prvotne teze o dominantnom genu su i dalje konstantno zastupljene u školskim udžbenicima.
„To ne znači da genetika ne igra nikakvu ulogu u toj sposobnosti. Može biti da je više gena uključeno, kao što su geni koji određuju dužinu ili mišićni tonus jezika“, kaže McDonald.
Njegovi studenti su proveli i malo istraživanje u kojem je sudjelovalo 33 ispitanika koji nisu mogli saviti jezik, a koji su zamoljeni da to svakodnevno vježbaju. Nakon mjesec dana, to je za rukom pošlo samo jednoj osobi, piše Business Insider.
