Promatrajući nekoga, možda svog kolegu koji sjedi pored vas ili dugogodišnjeg prijatelja, u nekim ste se prilikama mogli zapitati je li on danas jedna osoba a sutra druga. Nešto slično pitali su se i znanstvenici posebno Michael Gazzaniga koji nekoliko desetljeća istražuje fenomen kojeg nazivaju podijeljeni mozak. Sve je počelo 1961. godine, kada su neki ozbiljni oblici epilepsije liječeni "dijeljenjem mozga". Jedan je pacijent takav tretman prošao na Catechu gdje je Gazzaniga bio jedan od istraživača.
"Doveo sam ga u sobu, gdje je bio ekran na kojem smo mogli prikazivati informacije, slike i provoditi istraživanje. I tako se čini da svi mi, ako se na nešto fokusiramo, sve što je lijevo od toga dolazi u desnu stranu mozga, i obratno. To znači da ako ste fokusirani na jednu točku, i pokažemo vam nešto na desno od toga, vi ćete to imenovati. Na primjer, ako vam pokažemo sliku jabuke reći ćete da to je to. Ako napravimo isto na drugoj strani, fiksirano na lijevo, tada će normalna osoba reći - da je to točka ili jabuka'', naglašava Gazzaniga.
On i njegovi suradnici dobili su vrlo zanimljive rezultate istražujući kognitivne sposobnosti ljudi kojima je prerezano žuljevito tijelo, koje spaja spaja dvije polutke mozga, te omogućuje njihovu međusobnu komunikaciju. Prve operacije rezanja rađene su na pacijentima s izrazito jakim oblicima epilepsije, a iako su operacije dale podijeljene rezultate, kognitivne funkcije ljudi s podijeljenim mozgom činile su se normalne.
Istraživanja je radio na pacijentu WJ koji je bio u 2. svjetskom ratu i pogođen u glavu. Ubrzo je počeo imati napadaje, a prije operacije kojom su se trebali popraviti njihovi napadaji, Gazzaniga je testirao funkcije njegovog mozga, piše BBC.
''Tada smo otkrili da WJ može imenovati sve na desno od točke na koju mu je pogled fiksiran, no da nema nikakve ideje o onome što se događa na lijevo. I sada je bilo pitanje da li on zanemaruje to ili je na neki način njegov mozak oštećen? No on samo nije uopće znao za to. Zatim je pokazao da njegova lijeva ruka može ići do određene točke na različite načine'', pojašnjava.
Njegova desna polovica mozga bila je u potpunosti svjesna onoga što je vidio no nije to mogla iskomunicirati sa lijevom polovicom. Mogao je taj signal pokazati putem svoje lijeve ruke. U Gazzaniginom eksperimentu, pacijenti s podijeljenim mozgom fokusirali su pogled na točku koja se nalazila na sredini ekrana. Slika s lijeve strane točke odlazi u desnu polutku, a ona s desne strane u lijevu polutku.
Ovakvih i sličnih zanimljivih primjera ima mnogo. Bila je tu i pacijentica NG kojoj je pokazana žlica, ali samo desnoj strani mozga, pa su ju pitali što je vidjela. Rekla im je da nije vidjela ništa. Zatim su ju pitali da pronađe tu stvar u skrivenom pretincu ispod stola sa lijevom rukom. Iako je njezina desna strana mozga brzo identificirala žlicu, njezina lijeva strana još uvijek nije bila svjesna onoga što drži u ruci. Kada su ju pitali, ona je pogađala i rekla olovka.
''Kada smo prvi puta počeli provoditi ova testiranja razgovarali smo veselo o tome kako smo '' stvorili'' dva mozga. A ja mislim kako smo tijekom godina zapravo naučili da postoje više umova. A kada se napravi prvi rez, kao u ovom slučaju, i odvoji lijevo od desnog, promatrate što zapravo i koja polovica mozga može učiniti. Što može jedna a što druga. Čini se da je riječ o dvije različite stvari, no ispostavlja se da postoji individualna varijacija'', naglašava.
Generalno postoje generalni principi koji izlaze, koji dijele mozak, i daju nam mogućnost i tehniku da možemo vidjeti prirodu ove organizacije.
