Kad obična zvijezda, nebitno koje je veličine, u svojim svemirskim putešestvijama nabasa na crnu rupu, ishod može biti samo jedan. Kao da se sudare mačka i miš. I to obično traje oko jedne godine. Astronom Dacheng Lin sa Sveučilišta New Hampshire, međutim, već 12 godina prati kako jedna crna rupa pokušava progutati zvijezdu otprilike dva puta masivniju od našeg Sunca i nikako joj ne uspijeva. Praktično je "žvače" više od jednog desetljeća.
Jedinstveni slučaj, kako to oni nazivaju, "događaja plimnog poremećaja" Lin i njegovi suradnici obradili su u članku u časopisu Nature Astronomy. Još 2005. Lin je uočio da crna rupa koja je od Zemlje udaljena čak 1,8 milijardi godina počinje usisavati materijal s obližnje zvijezde. Crna rupa, inače, nosi jezivo nemaštovito ime, XJ1500+0154, i pretpostavlja se, zapravo se uzima kao više manje čvrsta činjenica, da je riječ o supermasivnoj crnoj rupi jer se nalazi u središtu svoje galaksije.
Obližnja zvijezda, putujući oko središta galaksije, u jednom trenutku više nije mogla odupirati se gravitacijskoj sili crne rupe i ova je počela usisavati prvo plin s površine, a potom i sav ostali materijal zvijezde, polako je razarajući. Materijal koji crne rupe usisavaju, kreće se tako da se spiralnom putanjom obrušava prema središtu gravitacije siline nekoliko milijardi puta veće od Zemljine.
Materijal sve više ubrzava i pritom se zagrijava za dodatne milijune stupnjeva Celzija, zbog čega naprosto pršti rendgenskim zračenjem. Upravo to zračenje sretna je okolnost za astronome na Zemlji, jer zahvaljujući tome mogu uočiti što se dogodilo u nekom dijelu svemira u prošlosti, u konkretnom slučaju prije 1,8 milijardi godina. I dok crna rupa probavlja svoj zvjezdani obrok, dio materijala uspije se spasiti jer biva odbačen na drugu stranu.
"Ranije smo svjedočili nekim spektakularnim zvjezdanim umiranjima. Od 90-ih smo detektirali desetke poremećaja, ali ni jedan nije trajao niti približno ovako dugo", napisao je Lin u svom obraćanju javnosti. On smatra da će ovo proždiranje zvijezde potrajati još nekoliko godina. Događaj je znanstvenicima neopisivo zanimljiv i zato što praktično u realnom vremenu, ako se zanemari koliko je svjetlosti trebalo da doputuje do Zemlje, sad mogu pratiti kako jedna crna rupa rapidno raste.
Pritom koriste čak tri orbitalna radio teleskopa, od kojih je najčuveniji NASA-in "Chandra X-ray Observatory", nazvanom po legendarnom indijskom astrofizičaru Subrahmanyanu Chandrasekharu, koji je 1983. nagrađen Nobelom za svoj rad na objašnjavanju evolucije zvijezda, pa tako i briljantna otkrića vezana uz crne rupe.
