Crne rupe su jedini objekti u svemiru tako moćne gravitacije da usisavaju čak i svjetlost, odnosno u gravitacijskom zagrljaju drže čak i fotone. Pun ih je i ZF i popularna znanost i masovni mediji. Pa ipak, malo koji prosječni građanin ima određenu predodžbu kako one funkcioniraju i što doista jesu.
Crne rupe ne usisavaju
Ljudi često smatraju da su crne rupe proždrljivi usisavači prostora i materije. Međutim, njihovo gravitacijsko djelovnanje isto je kao i bilo koje zvijezde, uz jedinu razliku što im je gravitacijsko polje puno snažnije i širi se puno šire u prostor. Uostalom, i najobičnije zvijezde usisavaju materiju oko sebe, primjerice zračenja i plinove od zvijezde blizanca u dvojnim sustavima. A kad bi se naše Sunce pretvorilo u crnu rupu, Zemlja bi mirno nastavila kružiti oko njega na istoj sadašnjoj orbiti.
Einstein nije otkrio crne rupe
Njegova teorija relativnosti jest dovela do teorijskog otkrića koncepta crnih rupa, točnije, koristeći Einsteinove formule objavljene 1915., Carl Schwarzschild je shvatio što to može značiti za razvoj materije. A još i prije njih, u 18. stoljeću, britanski filozof naturščik John Michell došao je do ideje o postojanju tako masivnog tijela koje bi usisavalo čak i svjetlost.
Crna rupa vas može pretvoriti u špaget
Pad u crnu rupu zapravo nikad ne bismo mogli doživjeti. Njeno gravitacijsko polje je tako snažno, da bi astronaut, koji bi padao prema njenom središtu, osjetio da je privlačenje u donjem dijelu tijela puno snažnije od ionako ogromnog u gornjem dijelu tijela. Zato bi ga puno brže i snažnije privlačenje u donjem dijelu tijela beskonačno razvuklo. To se inače događa svog materiji koju crne rupe usisavaju.
Crne rupe su možda izvori novih univerzuma
Naš univerzum ima svoje fizikalne zakone i svoj poredak čestica i svega onoga što opažamo. Da nije toga, brzo bi nestao. Međutim, u središtu crnih rupa postoji točka singularnosti, u kojoj su materija, energija, prostor i vrijeme sabijeni u bezdimenzionalnu točku i zakrivljeni do krajnosti. U toj točki zakoni našeg univerzuma prestaju postojati i lako je zamisliti da tu nastaju sasvim drugačije fizikalne okolnosti koje mogu izroditi i različit univerzum.
Crne rupe doslovno povlače prostor oko sebe
Odavno je poznata ilustracija gravitacijske sile na taj način da se zamisli gumena prostirka na koju stavljamo teške metalne kugle i gledamo kako se guma pod njima udubljuje. Crne rupe su, međutim, toliko masivne da zamišljenu prostirku razvlače do krajnosti, rade praktično beskonačno duboku udubinu, odnosno do krajnosti zakrivljuju prostor. I ništa nema takvu energiju da bi im pobjeglo.
Crne rupe su najbolje tvornice energije
Materija prije nego što propadne u prostor crne rupe koji je crn, oko crne rupe počinje rotirati sve brže i brže. U jednom trenutku ta rotacija je tako žestoka da se materija zagrijava do milijarda stupnjeva Celzija i stoga počinje ispuštati ogromne količine radijacije. Klasični industrijski načini proizvodnje nuklearne energije na Zemlji uspijevaju samo 0,7 posto mase pretvoriti u energiju. Crne rupe, međutim, uspijevaju u energiju spržiti čak 10 posto mase.
Crna rupa u središtu Mliječne staze
Naša galaksija, znanstvenici za to imaju dobre indicije, rotira oko ogromne crne rupe u središtu, teške kao nekih četiri milijarde naših sunca. Udaljena je od nas 30.000 svjetlosnih godina, što znači da smo na više nego pristojnoj udaljenosti.
Crne rupe usporavaju vrijeme
Einstein je bio prvi koji je otkrio da se vrijeme usporava ukoliko putujemo brže. Isto onako kao što se prostor iskrivljuje uslijed djelovanja gravitacije, sjetimo se gumene prostirke. Dodajmo, dakle, u cijelu priču i masu odnosno gravitaciju koja na jednak način utječe i dobivamo stanje u kojem materija, kad dolazi do središta crne rupe, zapravo više stari. Za nju vrijeme staje i kažemo da je pala ispod obzora događaja.
I crne rupe zrače i isparuju
Prvo koji je do toga došao bio je, a je li tko i sumnjao, Stephen Hawking. On je uočio da bi crne rupe mogle i trebale isijavati čestice sa svojih polova okomito na ravninu u kojoj rotira. Teoretski, prije ili kasnije, crna rupa će naposljetku na taj način izbaciti svu energiju i materiju koju drži u sebi zarobljenu.
Teoretski sve može postati crna rupa
Jedino što je potrebno jest sabiti materiju na tako veliku gustoću da na malom prostoru imate ogromnu masu. Ako to primijenimo na naše Sunce, morali bismo cjelokupnu našu zvijezdu sabiti u kuglu promjera manjeg od šest kilometara. Znanstvenici smatraju da posvuda postoje minijaturne crne rupe, tako male da ih niti ne primijetimo, te da one svako toliko isparavaju.
