Bez obzira koje vjere bili, vjernici a i oni koji to nisu, znaju tko je Isus. Ime je to koje je poznato diljem svijeta, i o njemu ne razmišljamo. No postavlja se pitanje koje je njegovo 'pravo' ime, ime kojeg kršćani diljem svijeta ne bi trebali uzimati zdravo za gotovo, i da to zapravo nije Isus. Koliko god se ova tvrdnja može činiti kontroverznom, odgovor na ovo pitanje vezan je uz probleme s prijevodom.
U vrijeme kada je Isusu hodao zemljom, jezici poput engleskog ili španjolskog nisu postojali. Isus i njegovi tadašnji sljedbenici bili su Židovi pa su imali i hebrejska imena. Glas "J" koji se koristio u izgovoru Isusovog imena (Jesus) zapravo ne postoji u hebrejskom ili aramejskom jeziku. To je zapravo i snažan dokaz kako su Isusa (Jesus) njegovi sljedbenici nazivali drugim imenom.
Mnogi znanstvenici tako vjeruju kako je njegovo ime zapravo bilo Ješua, što je bilo uobičajeno ime za to vrijeme. Arheolozi su to ime pronašli uklesano u 71 posmrtnoj špilji u Izraelu, koje datiraju iz tog vremena. I tako se postavlja pitanje, kako je ime Jesus (Isus) postalo uobičajeno.
Svi jezici ne dijele isto način izgovora, pa su ljudi kroz povijest prilagodili svoja imena da bi ih mogli izgovoriti na različitim jezicima. I danas postoje razlike u načinu izgovora, koje variraju od jezika do jezika. Novi je zavjet originalno pisan na grčkom, koji ne samo da koristi drugačiju abecedu već i nema taj glas "sh" koji se nalazi u "Yeshua".
Zato su autori Novog zavjeta upotrijebili grčki "s" na mjestu "sh" i zatim su dodali finalni "s" na kraju imena kako bi njime označili muški rod. Biblija je zatim s originalnog grčkog prevedena na latinski, pa je ime postalo "lesus". Prema evanđelju po Ivanu tako piše da su Rimljani Isusa pribili na križ na kojem je pisalo "The King of the Jews" (Isus Nazarećanin, kralj židovski) i da je to "pisano na hebrejskom, grčkom i latinskom". Kratica je i danas poznata diljem svijeta kao INRI.
Budući da je latinski bio jezik katoličke crkve, tako je i latinski naziv, verzija Ješue, postalo ime Isusa Krista diljem Europe. Teško je točno odrediti od kud je stigao taj naziv, a mnogi povjesničari špekuliraju kako je verzija imena stigla iz Švicarske.
Tako se glas "J" izgovara poput engleskog "Y" ili latinskog "le" kao u slučaju "lesus". Kada je Marija I. Tudor, koju su nazivali Krvavom Marijom, preuzela postolje, 1553. godine, iz zemlje je pobjeglo mnogo engleskih protestantskih znanstvenika. Većina njih utočište su pronašli u Ženevi. Upravo tamo neki od najpametnijih britanskih mozgova proizveli su Geneva Bible (Ženevsku Bibliju), koja je upotrebljavala naziv"Jesus", švicarski prijevod. Bio je to jedan od najvažnijih i povijesnih prijevoda Biblije na engleski jezik.
Verziju ovog jako popularnog prijevoda citirali su mnogi pisci poput Shakespearea i Miltona. Taj je prijevod u Novi svijet stigao brodom Mayflower, a do 1769. godine većina engleskih prijevoda Biblije koristili su "Jesus" (Isus), kojeg je popularizirala upravo ta verzija.
I tako je ime kojeg koristim danas zapravo engleska adaptacija germanskog prijevoda latinskog prijevoda grčkog, koji je zapravo prijevod originalnog hebrejskog imena.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pravo ime od Isusa bilo je Zizaku i bio je rom iz Hrvatske.
eto, na! upravo kada smo konačno mislili da je dokazano da isus nije postojao, saznali smo da je hodao zemljom i da se zvao ješua. zanimljivo je da je kraljica marija koja je živjela u 16. (šesnaestom) stoljeću dala ješui ... prikaži još! ime isus, a muhamedanci taj nadimak pretvorili u "isu" negdje u 7. (sedmom) stoljeću.