Iako su bogati proteinima, jeftini, ukusni i čuvaju okoliš, Zapad ih odbija koristiti, zapravo jesti. Oni su prava delicija - kukci. Možemo ih pronaći svuda oko nas, no u mnogim zemljama, ljudi ih najčešće žele vidjeti na svom tanjuru.
UN-ova organizacija za prehranu i poljoprivredu tako procjenjuje kako dvije milijarde ljudi kukce jedu kao dio svoje sasvim uobičajene prehrane. U Keniji su termiti uobičajen dio obroka, a jedu se živi ili pečeni. U Amazoni će se tako na jelovniku naći kukci koji žive u njihovim tradicionalnim palmama, a uživaju ih pripremati na logorskoj vatri, dok su na Tajlandu prava delicija ličinke.
No na zapadu kukci, insekti i slične životinje na jelovniku se neće naći gotovo nikada, osim možda u nekim egzotičnim trenucima, i onako za probu, testiranje hrabrosti, kao dio nekog izazova.
U Europi tako živi samo dva posto jestivih insekata i njihov postotak ne povećava se kao što je to praksa u nekim tropskim dijelovima svijeta. Tako se zapravo na našim područjima, pa ni u Sjevernoj Americi, nije razvila tradicija konzumiranja kukaca. Naprotiv, kukce ćemo većinom smatrati prljavima, prijenosnicima raznih bolesti i strašnima. Uzroci takvog stava mogu se pronaći i u tradiciji. No iako se u Bibliji konzumacija kukaca odobrava, stoji rečenica "Svaka stvar koja gmiže po tlu je gnjusna, i ne bi se trebala jesti", piše New York Times.
No ovaj stav nije zaustavio zapadnjačke poduzetnike u njihovoj namjeri da u ovoj 'novotariji' pronađu i svoj izvor zarade. Tako su kukce počeli reklamirati i prodavati kao super hranu, bogate bjelančevinama i ekološki održive, privlačne i onima koji paze na svoje zdravlje i ekološki osviještenim pojedincima.
Upravo ova ideja potaknula je niz strupova u posljednjih godina, koji su posvećeni upravo konzumaciji kukaca, poput Exo Protein Bars, Bitty Foods, Aspire Food Group i Hargol FoodTech da prikupe milijune dolara za svoje pothvate. Kukci su postali "in" i u Silicijskoj dolini gdje su popularne grickalice na bazi "brašna" prženih i praškastih cvrčaka.
Američko tržište ovakve hrane premašilo je zaradu od 55 milijuna dolara u 2017. godine, a pretpostavlja se kako će se povećati za 43 posto do 2024. godine. Tako se čini kako je ljudski mozak ipak evoluirao i zanemario svoj stav prema kukcima, no ipak većina kompanija neće zanemariti činjenicu što naše oči i dalje ne mogu tako lako vidjeti te kukce na tanjuru. Zato će oni najčešće kao hrana biti iskorišteni samljeveni, u obliku praha, i tretirani da nas podsjećaju na nešto sasvim drugo, lijepo upakirani.
No htjeli mi to ili ne, mi već i sada uživamo u kukcima, s obzirom na podatak da godišnje pojedemo nešto manje od kilograma kukaca u različitim pripravcima, sasvim slučajno. Naša sklonost gađenju pri pomisli na kukce u hrani, posebno iznenađuje znanstvenike budući da su jako slični jastozima, rakovima.
Za njih će tako David Foster Wallace u eseju iz 2004. godine Consider the Lobster, reći kako su oni zapravo "gigantski morski insekti" a uz to će citirati naziv koji se za njih koristi u nekim dijelovima "bube". Oni su poput insekata dugo godina bili zanemareni, a u kolonijalno vrijeme njima su se hranili zatvorenici. Jastog je tek u 19. stoljeću postao prava delicija.
Sada se pitaju mnogi mogu li insekti doživjeti istu tu renesansu.
Na svijetu postoji oko 2100 vrsta insekata koji su jestivi, a najpopularniji među njima su kukci i gusjenice. Njihove nutritivne vrijednosti ju jako velike, a bogati su vrijednim amino kiselinama, bjelančevinama, željezom, magnezijem, omega-3, kalcijem. S obzirom na njihov veliki broj, čiji poraste ne ometa ni utjecaj čovjeka ili raznih klimatskih promjena, oni bi mogli biti dovoljna hrana za svu svjetsku populaciju, posebno kada dosegne broj od 9,7 milijardi što se očekuje 2050. godine.
Na tom tragu mnoge su i poduzetničke ideje, a među prvima je ona tvrtke u Teksasu Aspire Food Group koja planira izgraditi nekoliko pogona za proizvodnju cvrčaka, u kojima će uz pomoć robota moći proizvesti milijardu takvih kukaca godišnje. Planiraju potaknuti i farmere u Gani na proizvodnju palminih ličinki što bi im moglo osigurati poprilično lijepu zaradu.
Niz restorana diljem svijeta odlučilo je u svoju ponudu uvrstiti takve prave delicije, a u Meksiku se tako pripremaju na tradicionalan način, nakon kuhanja, i uklanjanja nogu i ostalih dijelova, stavljaju se u limunov sok i čili.
Praksa koju su provodili naši preci, jedenje kukaca, u njihovom slučaju bila je prava gastronomska poslastica, a ne samo potreba. Ovaj se trend i danas prakticira diljem svijeta, ne zato što nemaju ništa drugo, već zato što su kukci zapravo ukusna delicija, ako zanemarite njihov pomalo odbojan izgled. No nije li tako i sa jastozima?
