Ljudi će prije ili kasnije putovati na Mars. Sve očitija je to činjenica, posebno ako se uzme u obzir sve veći interes i privatnih kompanija za slanje ljudskih misija u zemljino susjedstvo.
Međutim, mjesecima dugo putovanje krije i neke neobične opasnosti za ljude. Ovo je tek pet takvih opasnosti.
5. Space Lab 20/100
Još uvijek nije potpuno jasno, ali NASA-ini astronauti primijetili su da im vid slabi što su dulje u svemiru. Nekim astronautima vid je oslabio u roku od šest mjeseci, a neki su postali trajno kratkovidni. Brojni astronauti su primijetili da im Zemlja postaje pomalo mutna dok su bili na misijama u Međunarodnoj svemirskoj postaji, ali se nisu usudili prijaviti takve probleme. Medicinska istraživanja pokazala su da bivši astronauti imaju plosnatije oči i prošireni očni živac.
Jedna teorija kaže da slaba gravitacija dovodi do nakupljanja tekućine u glavi. Nažalost, provjeravanje takve teorije uključuje bušenje kostiju lubanje astronauta, a takvo što je previše rizično za svemirske aktivnosti. U međuvremenu, ruski kozmonauti pribjegli su korištenju vakuumskih hlača koje povlače tekućinu natrag u noge.
4. Smrt na Apolu
Dugoročna promatranja astronauta koji su putovali do Mjeseca i natrag otkrila su uznemirujuće opasnosti koje prijete ljudima izvan zemljine orbite. U usporedbi s astronautima koji nikad ne napuste zemljinu orbitu, mjesečevi astronauti imaju četiri ili pet puta veći rizik od smrti od kardiovaskularnih bolesti. Bestežinsko stanje može objasniti neke kratkoročne rizike od bolesti srca, ali ne objašnjava zašto su astronauti na dalekim putovanjima izloženi toliko većem riziku.
Istraživanja na miševima pokazala su da bi svemirsko zračenje moglo predstavljati znatno veći rizik nego što se do sad sumnjalo. Stanice u krvnim žilama su iznimno osjetljive i postoji mogućnost da će pretrpjeti velika oštećenja izvan zaštite zemljinog magnetnog polja. Znanstvenici ne mogu potpuno objasniti sve što se događa astronautima, ali upozoravaju da bi prvi ljudi na Marsu mogli značajno kraće živjeti.
3. Autostoperi
Astronauti sa sobom povedu i brojne neželjene putnike kao što su razne bakterije ili virusi. Takvim mikrobima bi slaba ili nepostojeća gravitacija mogla biti iznimno povoljan okoliš. Smrtonosne bakterije kao što je stafilokok ili salmonela pokazali su se i do 7 puta virulentnijima u svemiru nego u istim uvjetima na Zemlji. Bakterijske kulture uzgojene u svemiru grupirale su se u dotad neviđene strukture.
Znanstvenici vjeruju da bakterije mogu osjetiti povoljan okoliš za razvoj i zbog toga aktiviraju gene koji dovode do ubrzane evolucije. Jednom kad su ti mikrobi vraćeni na Zemlju, pokazalo se da zaraženi pacijenti znatno brže umiru i znatno teže obolijevaju.
2. Tanka koža
Već dulje vrijeme se astronauti žale da imaju problema s kožom nakon povratka iz svemira, ali sve donedavno nitko nije imao konkretne podatke o čemu je točno riječ. Istraživači su nedavno uspjeli iskoristiti posebne lasere kako bi otkrili što s događa ispod kože astronauta. Mjerenja su otkrila značajno povećanje proizvodnje kolagena i gotovo 20% smanjenja gornjih slojeva kože. Znanstvenici nisu sigurni postoji li neka granica smanjenja kože ili bi se gubitak kože nastavio kontinuirano tijekom dugoročne misije.
Takva otkrića dodatno kompliciraju već dovoljno rizične uvjete u kojima astronauti žive. Čak i DNK im je ugrožena zato što su zabilježene neke trajne promjene u njihovoj DNK zbog izloženosti svemirskom zračenju tijekom duljih boravaka u svemiru. Zasad ne postoji neka konkretna zaštita od zračenja i astronauti bi mogli biti izloženi ogromnim količinama zračenja tijekom putovanja na Mars, piše Dark5.
1. Sindrom solipsizma
Možda i najveći izazov dugih putovanja je kako očuvati mentalno zdravlje i psihičku stabilnost astronauta. Sindrom solipsizma identificiran je kao jedna od ozbiljnih opasnosti astronautima tijekom dugih misija daleko od Zemlje.
Oboljeli od takvog sindroma u jednom trenutku postanu uvjereni da čitav svijet izvan njihovog uma nije više stvaran. Dulji periodi izolacije vjerojatno mogu poslužiti kao okidač tog još uvijek nedovoljno istraženog sindroma.
Jedno NASA-ino izvješće o gradnji habitata u svemiru kaže: "Život može postati dugi san iz kojeg je nemoguće se probuditi".
