On je jedini čovjek sahranjen u svemiru

Već pola stoljeća teško je naći čovjeka na Zemlji koji ne bi znao tko je bio prvi čovjek na Mjesecu. Rijetko kome je, međutim, poznato da je dvanaesti i zasad posljednji čovjek koji je kročio Mjesecom bio Harrison Schmitt. I da je taj tip po struci bio geolog.

A doista malo tko zna da je geolog trebao biti i drugi čovjek na Mjesecu, onaj koji bi zakoračio na površinu stranog nebeskog tijela odmah iza Neila Armstronga u srpnju 1969. Ovih dana, dakle, slijedi nam velika obljetnica. Razlog zašto Shoemakera nisu poslali s Neilom Armstrongom i Michaelom Collinsom, a umjesto Buzza Aldrina, bilo je to što su usred geologovih treninga za astronauta, otkrili 1963. da tada 35-godišnji Shoemaker ima Addisonovu bolest.

Osvajanje svemira Znanost 'Seks u svemiru je kritično pitanje, riješimo to hitno!'

OK, misija Apolla 11 prošla je jako lijepo i bez njega u letjelici, ali se pritom zaboravlja da su mnogi vrhunski znanstvenici tog doba tom misijom bili razočarani. Smatrali su da je u znanstvenom smislu misija bila od relativno slabog značenja. Znanstvena istraživanja tijekom misije Apollo 11 bila su tek treća po važnosti za tadašnje vodstvo NASA-e i Shoemaker je o tome javno govorio do kraja života 1997.

"Isti taj posao mogla je obaviti letjelica bez posade tri ili četiri godine ranije i uz samo petinu troškova", govorio je.

U rasporedu aktivnosti Apolla 11, tužio se, nije ostavljeno ništa prostora za znanstvena ispitivanja, niti jedna jedina minuta. A tako se znanost ne radi. Nije Shomaker bio naivčina. Znao je on da je u prvom redu riječ o ideološkoj utrci protiv SSSR-a koji je prethodno i uspio lansirati prvi satelit u svemir i koji je poslao u svemir prvog čovjeka.

Ameri donijeli 1000 puta više Mjesečevog tla nego Sovjeti

Kao što su tih godina sovjetski vođe u Kremlju mahali nespornom činjenicom da su u svemiru pretekli SAD kao argumentom da je komunizam naprednija ideologija od kapitalističkog uređenja, tako je Washington upregnuo sve svoje snage kako bi misiju s posadom iz demokratske republike poslao na Mjesec. A Mjesec je ipak nešto posebno...

Zato je preteći SSSR bio prvi cilj misije. Sljedeći cilj bio je istražiti kako bi se svemir ubuduće mogao koristiti, čime bi se SAD-u osigurala pozicija vodeće svemirske sile u narednim desetljećima. Što je ono još ostalo kao treće? Ah, naravno! Potom su po važnosti išla znanstvena istraživanja.

Nisu u NASA-i bili budale, pa da bi otkantali Shoemakera istog trenutka čim su mu liječnici utvrdili hormonalni problemčić s adrenalinom. Angažirali su ga za direktora znanstvenog dijela te misije, što nije bila beznačajna pozicija. Bio je vodeći geolog za svemirska tijela, otkrivao je prirodu i porijeklo nastanka raznih kratera, što se redom pokazivalo točnim, kao i ono kada je sa sigurnošću tvrdio da astronauti neće propasti u Mjesečevo tlo čim slete.

Odnosno, bio je siguran da je Mjesečeva površina čvrsta, u što jako puno stručnjaka tada nije bilo sigurno. Na svoje je došao tijekom istraživanja bespilotnih misija Ranger i Surveyor. Zapravo je na svoje došao i u pogledu slijetanja ljudi na Mjesec. Narednih pet misija s ljudskom posadom imalo je neusporedivo više znanstvenih zadataka od Apolla 11.

Sve je dalje Znanost Iz svemira se javlja već 40 godina, a udaljen je 20 milijardi km

To pokazuje i činjenica da je geolog bio posljednji čovjek koji se u prosincu 1972. na Mjesecu ukrcao u Mjesečev modul uoči povratka na Zemlju, udaljenu 384.400 kilometara. 1969. znanstvenicima tog doba prvo spuštanje na Mjesec izgledalo je u znanstvenom smislu kao puno gore nego što je to doista bilo.

Tijekom svih tih ljudskih spuštanja na Mjesec, astronauti su na Zemlju dopremili ukupno 382 kilograma materijala. U to vrijeme bespilotne letjelice to nisu bile u stanju, nego tek kasnije, pa odatle razlog nesrazmjeru od 1:1000 u odnosu na količine Mjesečevog tla što ih je na Zemlju dopremio SSSR.

Prvi čovjek koji je na Mjesecu zauvijek

A da nije bilo uzoraka tla, ne bi se mogle analizirati razine radioaktivnih izotopa i ne bi se došlo do važne teorije da je prije 4,5 milijardi godina nekakav svemirski objekt veličine Marsa udario u Zemlju i odvalio joj toliku količinu materijala da je od toga nastalo nešto tako masivno kao što je Mjesec. Zemljin prirodni satelit, u odnosu na njene dimenzije, unikatno je velik.

Nadalje, kako je Mjesečeva površina skoro pa nepromjenjiva, na njoj se nalaze stijene stare i četiri milijarde godina. A to onda znači da je to odlično mjesto za istraživanje razvoja planeta i za istraživanje svega i svačega po njegovim kraterima s obzirom na doba u kojem je krater nastao.

NASA

Konačno, iz tih letova na Mjesec s posadama naučilo se jako puno o čovjekovom tijelu i o utjecaju uvjeta koji vladaju u bestežinskom stanji i na površini Mjeseca na ljudsko tijela i zdravlje. Priča je s Shoemakerom počelo, s njim i završava. Poginuo je u dobi od 69 godina umalo pa na godišnjicu prvog spuštanja ljudi na Mjesec, 18. srpnja 1997.

Imao je frontalni sudar nekoliko stotina kilometara u pustinji, sjeverozapadno od Alice Springsa u Australiji gdje je tragao za drevnim, do tada nepoznatim kraterima na površini Zemlje. Dvije godine nakon njegove smrti NASA je pokazala da nije zaboravila na svog čovjeka, da se ne svodi sve isključivo na ono što je profitabilno.

Akcija i reakcija Znanost Seks u svemiru? Astrofizičar objasnio: To se radi ovako

Tijekom misije Lunar Prospector, bespilotne naravno, u malu letjelicu stavili su i dio Shoemakerovog pepela, u kutiji ukrašenoj slikama kometa Hale-Bopp i sa Shakespeareovim stihovima iz "Romea i Julije". Tako je Shoemaker dandanas jedini čovjek koji je sahranjen na objektu u svemiru, a da to nije Zemlja.