Florida, Kennedy Space Center, odbrojavanje unazad... Samo, umjesto da se na lansirnoj rampi 39B nalazi raketa koja u "trenutku nula" pali motore kadre potjerati 100 i više metara visoku grdosiju u orbitu ili čak i do Mjeseca, ovaj put rakete nije bilo. A u kritičnom trenutku iz nekoliko širih ili užih cijevi i mlaznica pokuljao je ogromnom snagom široki stup vode.
U oko pola minute sustav je izbljuvao više od 1,7 milijuna litara u vis tolikom silinom da je na najvišoj točki iz glavne cijevi voda šikljala sve do 30 metara visine. Buka koja para uši, tlo podrhtava i tako neko vrijeme, sve dok se spektakl nije smirio i kao da se ništa nije dogodilo.
Nije se dogodilo da je nekome u NASA-i palo na pamet pretvarati mjesta za lansiranje raketa u uvrnutu verziju vodenog parka, nego video što ga je NASA objavila 19. listopada prikazuje glavno testiranje sustava za hlađenje i suzbijanje buke tijekom lansiranja rakete na tom mjestu.
Stvar je zapravo logična. Plamen koji tijekom lansiranja suklja iz raketnih motora može doseći temperature od čak 3200°C. I motor i raketa će to istrpjeti, za to su i posebno dizajnirani. Ali, što je s onime što se nalazi na tlu? Kako rampu jedno jedino lansiranje ne bi spržilo, kako je takvom vrelinom ne bi izdeformiralo na tko zna kakav način, što bi moglo biti kobno i po lansiranje u tijeku i što bi rampu moglo učiniti neupotrebljivom, neophodno je ugraditi hlađenje.
U ovom slučaju NASA je testirala lansirno mjesto s koje će raketa Orion sredinom 2020. godine poletjeti u svemir u sklopu testnog leta tijekom tri tjedna do Mjeseca i oko njega. Astronauta na tom letu u kapsuli neće biti, ali će biti određene robotske opreme za istraživanje.
Ako sve prođe u redu, slijediti bi trebali letovi s ljudskom posadom u sklopu programa kojim se namjerava ubrzati putovanje do Mjeseca, pa i dalje, sve do Marsa. Prvi takav planiran je za 2023. godinu, te će to troje astronauta, koji će tada kružiti oko Mjeseca, biti prvi ljudi koji su otputovali tako daleko još od posljednje misije na Mjesec iz 1972., znači, 51 godinu poslije.
Što se tiče spektakularnog umjetnog gejzira i vodenog testiranja što ga je NASA upriličila, takav prizor tijekom lansiranja se ne vidi zato što se voda tada složenim sustavom cijevi i mlaznica pod visokim pritiskom šalje točno tamo gdje je hlađenje potrebno. Sada sustava nije bilo i odatle ovakav prizor.
NASA je pri objavi videa na svojim stranicama i društvenim mrežama napisala još i to da je na istom mjestu isti test obavila i u svibnju ove godine. Očito NASA-ini inženjeri nečime nisu bili sasvim zadovoljni, moguće silinom pritiska, pa su napravili neke preinake i poboljšanja, koje NASA jest spomenula, ali nije detaljno objašnjavala o čemu je riječ.
