Tijekom kasnih pedesetih i ranih šezdesetih divljala je utrka između SAD-a i SSSR-a kada je riječ o odlascima u svemir. Obje su strane gradile i testirale rakete najbrže što su mogle. Svaka je strana htjela biti prva u tome da lansira umjetni satelit u orbitu (što je često imalo eksplozivne rezultate).
Bilo je uspjeha, ali i neuspjeha, i to s obje strane.
Ljudi diljem svijeta su gledali i slušali, a posebna je to poslastica bila za radio amatere. Među takvima najistaknutija su bila talijanska braća Giovanni i Achille Judica-Cordiglia. Materijal koji su oni sakupili u to doba je najdetaljnija i najveća privatna kolekcija koja postoji.
Posebno mnogo pažnje privlače snimke ruskih kozmonauta u posljednjim trenucima njihovih života - na letovima za koje Rusi negiraju da su se ikada dogodili.
Hladni je rat značio da obje strane imaju svoje tajne, te da obje strane koriste propagandu. I SAD i SSSR htjeli su pokazati da su najbolji, najbrži, najrazvijeniji i najpametniji.
Zato ne šokira da su mnoge stvari ostale tajne, posebno u SSSR-u gdje je državni aparat nadzirao medije (u SAD-u je tajnu bilo teže sačuvati).
S obzirom da su braća zaista bila tehnološki genijalci (a tek u svojim dvadesetima), kada su Rusi najavili uspješno lansiranje Sputnika I 4. listopada 1957. godine, oni su se pobrinuli da čuju i poprate sve izrečeno na radio frekvenciji, piše The Vintage News.
Naučili su kako detektirati Dopplerov efekt u orbiti, te kako iz toga izračunati brzinu i udaljenost objekta. Napunili su bilježnice i bilježnice tablicama, ruskim frekvencijama i frazama. Pa kada je nakon mjesec dana lansiran i Sputnik II, bili su jako dobro pripremljeni. No, ovaj su put braća otkrila nešto neočekivano - otkucaje srca. U pitanju je bio mali pas, Laika. Na žalost, Laika se nije vratila natrag (niti je to bilo u planu).
Tri mjeseca nakon toga Amerikanci su lansirali Explorer I, a braća su uhvatila i taj signal. Bili su lokalne zvijezde. U obližnjem betonskom bunkeru koji je preostao od Drugog svjetskog rata postavili su antene, a mali opservatorij nazvali su Torre Bert. Tamo su se stalno vrzmali lokalni znanstvenici, novinari i prijatelji.
Sve je to postalo puno ozbiljnije 28. studenog 1960. kada su uhvatili S-O-S signal u Morseovoj abecedi. Poziv u pomoć se stalno ponavljao.
Prema njihovim kalkulacijama objekt se odmicao od Zemlje, a signal je slabio sve dok ga se više nije čulo. I danas se smatra da su braća snimila tragičan odlazak letjelice i posade koja je nehotično napustila orbitu.
U četiri godine objavili su devet snimki.
Svibanj 1960. ljudska posada javlja da skreću s kursa
Studeni 1960. S-O-S signal letjelice koja napušta orbitu
Veljača 1961., snimka ruskog astronauta koji se guši i umire
Travanj 1961. kapsula koja je tri puta okružila Zemlju prije ulaska u atmosferu samo nekoliko dana prije povijesnog leta Jurija Gagarina
Svibanj 1961. letjelica koja gubi kontrolu i traži pomoć
Listopad 1961. ruski astronaut gubi kontrolu nad letjelicom koja nestaje u dubinama svemira
Studeni 1962. kapsula koja je zeznula ulazak u atmosferu, odbila se i otplutala u svemir
Studeni 1963. ženska astronautkinja koja umire tijekom ulaska u atmosferu
Travanj 1964. još jedan astronaut umire pri ulasku kapsule u atmosferu Zemlje
Oko dva mjeseca kasnije, u veljači 1961. "pokupili" su još jednu transmisiju. Ovaj puta su to bili posljednji uzdasi čovjeka koji umire.
U studenom 1963. godine braća su snimila glas ruske astronautkinje koja je ulazila u atmosferu u letjelici koja je otkazala poslušnost. Prije nego što je izgorila, snimili su je kako urla "vruće mi je".
