Postolar Marcelin Dumoulin, tada 40-godišnjak, nikada ranije nije vodio svoju tri godine mlađu suprugu Francine, lokalnu učiteljicu, u mužnju krava na livadu daleko iznad mjesta Chandolin, na visinu od 2615 metara nad morem. Uvijek je bila trudna, što je bilo uobičajeno za švicarske Alpe u ta doba. Sve do 15. kolovoza 1942.
Tog dana po prvi put skupa zaputili su se preko tamošnjeg glečera i nikad se nisu vratili. Njihovih petoricu sinova i dvije kćeri razdijelili su po obiteljima u tom kraju, što je u švicarskim Alpama tada u pravilu bilo jezivo iskustvo, ispunjeno ropskim radom, ako već ne i seksualnim zlostavljanjem. Da bi ovih dana, kako piše Le Matin iz Lausanne, otkrili njihova tijela, savršeno očuvana, zato što se glečer rapidno otapa uslijed klimatskih promjena.
Njihova djeca odrasla su kao potpuni stranci jedni drugima, iako su se poznavali, pa ipak... "Proveli smo cijele živote tražeći ih, nismo odustajali. Mislili smo da bismo im jednog dana mogli priuštiti sprovod kakav su zaslužili", kazala je za Le Matin njihova najmlađa kći Marceline Udry-Dumoulin koja je tada imala samo tri godine, a danas 78.
"Nakon 75 godina čekanja ova mi je vijest pružila duboki mir. Na sprovodu neću nositi crno. Mislim da je bijelo primjerenije. Ono predstavlja nadu, koju nikad nisam izgubila", rekla je. Službeni izvještaj kaže da su tijela pronađena jedno uz drugo, da su na sebi imala odjeću iz baš odgovarajućeg doba, da su kod sebe imali neke identifikacijske dokumente i jedino što još preostaje je DNK analiza. Čisto formalnosti radi. Pretpostavlja se da su na glečeru naprosto propali kroz neku od pukotina.
Iako su se tijela koja bi se otapala iz glečera znala otkrivati i ranije, jer se glečeri kreću, pucaju, imaju dinamično postojanje, posljednjih godina klimatske promjene diljem svijeta otapaju sve više davno ili nedavno stradalih ljudi na njima. Prošle godine otkrivena su tijela dvojice planinara koji su 1999. nestali u Tibetu pri pokušaju uspona na vrh Shishapangma visok 8027 metara, 14. najviši u svijetu. Bila je riječ o Alexu Loweu i Davidu Bridgesu. Stradali su na visini od oko 6300 metara.
U Italiji je prije dvije godine u jednom trenutku glavna vijest bila da je globalno zatopljenje na jednom glečeru u talijanskim Alpama na vidjelo iznijelo tijela dvojice vojnika iz Prvog svjetskog rata, zapravo nestalih pred sam kraj, 1918. Ratovalo se i na takvim mjestima i po svoj prilici je neka od granata izazvala lavinu ili nekakvo obrušavanje koje ih je zatrpalo. Jednome su u džepu pronašli ljubavno pismo supruge Marije na češkom jeziku.
U siječnju 2011. u Argentini su pronašli savršeno očuvane ostatke troje djece, umrle prije čak 500 godina. Bila je riječ o malim Inkama, koje su ritualno žrtvovali tako što su ih ostavili da se smrznu u Andama. Ubrzo ih je progutao glečer i takve su ih, skupljene da se ugriju, pronašli početkom 21. stoljeća. Takvih primjera posljednjih je godina sve više.
Oslobađaju se virusi kakve čovječanstvo ne pamti. Najspektakularnije je bilo otkriće muškarca nazvanog "Ötzi" iz 1991., iznenađujuće dobro očuvanog, s obzirom da je stradao u Alpama oko 3300. godine prije Nove ere. Ovaj pronalazak poznat je još i kao "Tirolski ledeni čovjek". Bio je star oko 45 godina, visok 165 centimetara, težak 61 kilogram, kemijskim i biokemijskim analizama znanstvenici su utvrdili da je djetinjstvo proveo kod Bolzana, da bi potom odselio 50 kilometara sjevernije.
Posljednji obrok mu je bilo jelo od jelena, žitarica i korijenja, uz kruh od divlje pšenice, korijenja i nekog voća. Svašta su još otkrili. Da je vjerojatno bio pastir na velikim visinama, ali i da je imao veze s proizvodnjom bakra. Potom da je imao duboke smeđe oči, bradu, da je imao problem s prehranom jer nije podnosio laktozu, da je po tijelu imao čak 61 jednostavnu tetovažu od 0,7 do 4 centimetra duljine. Tek 2001. otkrili su mu vršak strijele u lijevom ramenu, što je odgovaralo rupi na njegovom ogrtaču.
A 2010. otkrili su i tragove krvi nekoliko osoba na njemu. Jedne osobe na nožu, dvije na jednoj od nekoliko strijela koje je nosio skupa sa bakrenom sjekirom, te četvrte na ogrtaču. Ispostavilo se da je netom prije u nekakvom sukobu, moguće u dolini, ubio dvije osobe, a jednu ranjenu nosio na leđima tijekom bijega. Pronašli su mu tragove udarca u glavu, što je moglo biti i kobno, te tragove da mu je netko uklonio štap od strelice i pokušao srediti ranu. Danas se pretpostavlja da su ga nekakvi kolege ili kolega na mjestu na kojem je pronađen sahranili.
