Već skoro pola stoljeća poklič seks, droge i rock 'n' roll označava ultimativni hedonizam kao životni stil, u početku samo određene supkulture, odavno već međutim i kao univerzalna formula. S novim znanstvenim istraživanjem čije je rezultate objavio Nature sad imamo i znanstvene dokaze da ništa od toga nije bez veze.
Dok je za seks, makar iskustveno, bilo jasno o čemu je riječ od pamtivijeka, a kemizam droga, sa svim negativnim posljedicama, znanost je odgonetnula još u prošlom stoljeću, istraživači sa Sveučilišta McGill iz Montreala objasnili su mehanizam zadovoljstva kod ljudi koji dovodi do toga da slušanjem glazbe doživljavaju iste razine užitka kao i pri seksu odnosno korištenju rekreacijskih droga. Pri slušanju glazbe koja nam odgovara, pokazalo se, mozak luči vlastite opioide zbog kojih uživamo dok je slušamo.
Već preliminarna istraživanja pokazivala su da, dok slušamo glazbu, lučimo serotonin, adrenalin, dopamin, oksitocin – znači sve redom kemikalije koje jamče odličan provod - čak i prolaktin. Već iz toga se može savršeno razumjeti zašto ljudi u pravilu glazbu svrstavaju među 10 stvari koje im u životu pružaju najveći užitak, ispred novca, hrane i umjetnosti u općem smislu. A što kad se tijekom istraživanja namjerno izvana blokiraju neki od receptora hormona koji se inače u velikim količinama izlučuju dok slušamo glazbu?
"Znam da mi je to omiljena pjesma, ali mi ne zvuči onako kako mi inače zvuči", "Zvuči zgodno, ali mi ništa ne čini", takvi su bili komentari ljudskih "zamoraca". Složene kemijske uzorke koje su znanstvenici uočili kod ljudi koje su ispitivali dok su slušali glazbu, točno navođenje kemikalija i načina djelovanja, možete proučiti u dokumentu objavljenom u Natureu.
Ono osnovno što je otkriveno ovim istraživanjem jest to da su uočeni isti ili slični oni obrasci pri slušanju glazbe koji su inače prisutni kod uživanja u hrani, seksu, o drogama da se i ne govori. Odatle iskustveni zaključci o "iscjeljujućim moćima glazbe" još od Aristotela i Platona.
Odnosno, odatle prve nestrukturirane glazbene terapije koje su pomagale veteranima Prvog svjetskog rata da se oporave od PTSP-a i raznih drugih trauma, odnosno prve strukturirane terapije od 1944. nadalje kojima su psiholozi i psihijatri pomagali vojnicima da se oporave od užasa Drugog svjetskog rata, kao i onih koji su uslijedili.
