Najzagađeniji grad na svijetu prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nalazi se u Nigeriji. Riječ je o gradu Onitsha gdje je prošle godine zabilježeno prosječno zagađenje od 594 mikrograma po kubnom metru čestica promjera između 10 i 2,5 mikrometara. Daleko je to iznad preporuka WHO-a od 20 mikrograma po kubnom metru. Usporedbe radi, Zagreb bilježi godišnji prosjek od 36 mikrograma takvih čestica po kubnom metru zraka.
Život u tom gradu svakog dana otežavaju pješčane oluje, ispušni plinovi vozila, spaljivanje smeća i sve veća industrijska aktivnost. Kako piše britanski Guardian, u predgrađu Onitshe, na tržnicama Okpoka, stvari su još gore. Kamioni u prolazu podižu oblake crvene prašine dok prolaze kraj obala rijeke Niger, a sve to tik uz velike tržnice drva.
Možda i veći problem je što nikoga nije briga za tu prašinu. "Samo radim svoj posao. Prašina nije nikoga ubila", priča jedna prometna policajka Guardianovu novinaru.
Ona je u krivu. Podaci Ujedinjenih naroda pokazuju da oko 600.000 ljudi u Africi svake godine umire zbog problema povezanih sa zagađenim zrakom. Postoji realna mogućnost da ljudi jednostavno ne znaju koliko je zagađenje opasno po zdravlje. Neki jednostavno imaju druge brige na pameti i više razmišljaju o tome kako će prehraniti obitelj tog dana nego što će udahnuti.
Osim zagađenog zraka, Onitsha muku muči i sa smećem po tlu. Na svakom uglu vide se gomile smeća, a otvorena kanalizacija teče između kuća. Ikechukwu Obizue, lokalni biznismen, kaže da je jako teško čistiti ako država ne pomaže. "Onitsha je jako prljava, ali vlasti ne rade gotovo ništa. Svakog mjeseca imamo akcije čišćenja, ali jako teško je održavati tu čistoću. Na kraju krajeva, vlasti bi trebale biti zadužene za čišćenje. Ljudi su previše zaokupljeni preživljavanjem", rekao je on.
U četvrti Nwangene, Guardianov novinar izmjerio je 667µg/m3 zagađenja, što je debelo iznad prosječnih vrijednosti zabilježenih u studiji Svjetske zdravstvene organizacije. Ipak, tek rijetki nose zaštitne maske. Oko Nwangenea posluju brojna reciklažna dvorišta, a gotovo nitko od radnika ne nosi bilo kakvu zaštitu. Još gore je što većina talionica metala nema nikakve pročistače zraka. Sve se radi na otvorenom i ispuštaju se ogromne količine spaljenih metala u zrak.
Jedan od radnika u talionici željeza, Ikechuckwu, kaže da se ne brine za svoje zdravlje. "Ne nosim masku zato što mi ne treba. Koristim lijekove koji mi pomažu sa zdravljem", ispričao je Ikechuckwu.
"Najveći problem je što u Nigeriji ne shvaćamo zagađenje ozbiljno. Trebali bismo aktivno pratiti kvalitetu zraka zato što broj stanovnika stalno raste, sve više industrije imamo, a nemamo saveznu agenciju za zaštitu okoliša", priča liječnik Nelson Aluya. On kaže da stanje u zdravstvu pokazuje da nitko ne shvaća ekologiju ozbiljno. "Nemamo standarde za brigu o ljudima koji umiru zbog problema u dišnom sustavu", priča on i upozorava da će ljudi nastaviti umirati sve dok se odgovorni ne osvijeste.
