S puno divljenja Adam Rutherford je opisao kako je "ulovio" proizvod "nužde broj dva", izdvojio uzorak i poslao ga na analizu. Divljenje odatle što je opisao patentirani izum pomoću kojega je to učinio, ali i odatle što je riječ o popularnom britanskom genetičaru, nimalo usput uredniku Naturea, čovjeku koji svako toliko nešto piše i snima za BBC.
Za BBC radio, za emisiju koju redovito priprema s dr. Hannah Fry, zapravo je i poslao uzorak svoje stolice na analizu kako bi istražio kakve sve zanimljive bakterije žive svoje dinamične živote u njegovim crijevima. "Posljednjih godina mnoštvo otkrića upućivalo je na to da su mikrobi u našem probavnom sustavu puno važniji po naše zdravlje i dobro stanje nego što smo donedavno smatrali. Uskoro sam otkrio da sam ispao jako loš u načinu na koji tretiram vlastite bakterije", napisao je Rutherford.
Što se bakterija tiče, mi ih u našim organizmima imamostotine vrsta. Brojčano ih je, tko bi ih uopće izbrojao, ali recimo red veličine tisuće milijardi. I skoro sve one rade za našu dobrobit, bez njih ne bismo mogli živjeti kako spada. Njihova uloga ogleda se u još jednoj brojčanoj slici: naš genom sadrži oko 20.000 gena. Ali svi ti mikrobi skupa sadrže oko 500 puta različitih gena više nego mi. I čemu svi ti geni?
Pomažu nam probavljati hranu, proizvode nam vitamine i minerale, povremeno napadaju i tamane loše bakterije kojima se zarazimo. Rutherford je napisao da mu je Ed Young, autor knjige "Ja sadržim mnoštvo", svojedobno rekao: "Mikrobi nam pomažu graditi naše tijelo, oni oblikuju i obnavljaju naše organe kako starimo. Moguće da čak utječu i naše ponašanje i na način na koji razmišljamo. Postoji mnoštvo istraživanja na životinjama koje pokazuju da mikrobi u njihovim crijevima mogu utjecati na njihovo raspoloženje, osobnost, otpornost na tjeskobu i stres."
Kako s time stoji čovjek, još nije istraženo. Ali je dovoljno već i to da su ljudski mikrobiomi puno različitiji od ljudskih genoma. Po njima se može odrediti gdje netko živi, čime se hrani, od kakvih je bolesti patio, koje mu prijete. Riječ je o pravom osobnom potpisu koji se dramatično može razlikovati čak i od naših najbližih srodnika. To je bio razlog zašto je Rutherford sa svojim uzorkom nakon seanse na zahodu otišao u ured Tima Spectora, profesora genetike u Bolnici Sv. Tome.
Rezultati? "Iskreno, bilo je to teško sranje", napisao je Rutherford. ""Nalaziš se pri samom dnu. Ti si u pogledu raznolikosti bakterija u donjih 10 posto populacije", kazao mu je Spector. Rutherford je primijetio određeno uživanje u njegovom glasu dok mu je to govorio. Ne iz zlobe, nego užitak koji znanstvenici doživljavaju kad naiđu na nešto neuobičajeno.
"Nije bila riječ samo o tome da mi nedostaje raznolikosti, nego i o tome da su bande bakterija u mojim crijevima nešto manje mirišljave", požalio se Rutherford. Utvrdili su mu da ima čak 65 puta više Clostridium perfrigensa nego što je prosjek. Gadna vijest ako se zna da je to uzročnik mionekroza, destruktivni proces u mišićima, i u 80 posto slučajeva uzročnik plinske gangrene. Usto, još i 211 puta više od prosjeka nebrojeno puta opjevane Escherichie coli.
Njegov rezultat svjedočio je o vrlo nezdravom mikrobiomu. Izvlačenje tipa da je bio na putu i vjerojatno pojeo nešto čemu je "izrasla brada" nije mogao upaliti, ovdje je slika bila takva da se to nije moglo objasniti takvim incidentom. A dobre bakterije? Bakterije su zapravo, kako bi rekao Douglas Adam "uglavnom bezopasne", manje od 100 ih je loših, na tisuće ih je dobrih.
A one najbolje su čudo jedno. Akkermanisa i Christensenellaceae povezane su sa zaštitom od pretilosti, Methanobrevibacter pomaže da se iz hrane izvuče što više kalorija, pa možete jesti i manje. Oxalobacter prevenira nastanak bubrežnih kamenaca. Rutherford je dobio poražavajuću vijest i o tome da takvih bakterija on u crijevima ima – nula. I što je mogao napraviti za spasiti se?
"Ljudima su poznati jogurti kao korisni, ali je na razini više kefir, perzijski kiselo mlijeko koje sadrži čak pet puta više mikroba od jogurta s kulturama", kazao mu je Spector. Pomaže i druga fermentirana hrana; juha miso, kimchi – korejski fermentirani kupus, potom češnjak, artičoke, banane, cjelovite žitarice, crveni grejp za Akkermansiu.
Probiotici koji se redovito reklamiraju po dućanima i drugdje zapravo su rijetko vrijedni investicije, jer je malo dokaza da mikrobi iz njih uspijevaju zadržati se u našim crijevima na dulje vrijeme. Dobri su, istina, za vrlo mlade ili vrlo stare ili jako oslabljene u kriznim situacijama, kao što je upotreba antibiotika. Bilo je to prije mjesec dana.
Rutherford je otada odlučio spašavati si život. Promijenio je prehranu, skoro je sasvim izbacio meso, ovaj put svjestan da ne jede samo za sebe neko i za onih nekoliko tisuća milijardi mikroba s kojima živi.
