Pčele izumiru, ostajemo bez hrane. Ovo je jedini spas

Svojedobno je Albert Einstein izjavio: "Kad bi pčele nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života." A već nekoliko godina čovječanstvu se događa točno to. I dok je globalna akcija za njihovo očuvanje u domeni politike, aktivizma i znanosti, što običan čovjek može učiniti u svijetu u kojem nestaju pčele?

Samo od travnja 2015. do travnja 2016. SAD je izgubio 44 posto svoje populacije pčela, Velika Britanija 17 posto. Europa stoji nešto manje katastrofalno i danas ima 25 posto rjeđu populaciju pčela po hektaru nego prije početka izumiranja. Također, po cijeloj zapadnom svijetu, umjesto tradicionalne stope ugibanja pčela tijekom zime od 10 posto, ovaj postotak skočio je na čak između 30 i 35 posto. U ostatku svijeta, izvan zapadnih zemalja, stanje nije puno bolje, negdje je čak i puno gore.

Pomoć medaricama Znanost Superpčele iz Japana: Sedam puta brže od 'običnih'

Idoista se čini da čovječanstvu prijeti Einsteinova kataklizmička vizija. Diljem svijeta pčele čine čak 80 posto svih oprašivača biljaka cvjetnica, uslijed oprašivanja pčela direktno nastaje do 35 posto sve hrane koju čovječanstvo proizvede. Greenpeace danas direktno optužuje kemijsku industriju da je nekoliko godina svjesno definformirala javnost da nije poznat točan uzrok izumiranja pčela. A poznat je.

Pčele umiru od pesticida, suša, uništavanja staništa, manjka hrane, zagađenja zraka, klimatskih promjena i nekih bolesti. Dva uzroka pokazuju se posebno ubitačnima po pčele; uništenje okoliša i pesticidi. Syngenta, Bayer, Dow, Monsanto i DuPont skupa drže skoro 100 posto svjetske proizvodnje pesticida. I dok je Syngenta, primjerice, prije nekoliko godina oglobljena sa 105 milijuna dolara zbog zagađivanja okoliša u Europi koja i inače ima strože propise očuvanja okoliša, u SAD-u je to bitno drugačije.

Ono što ljudi pojedinačno mogu učiniti, osim da se bore politički i aktivističk za očuvanje pčela kako bi se očuvao život, jest u prvom redu uzgajanje pčela po gradovima. O tome sada piše i CNN, a ta je pojava već godinama poznata i u Hrvatskoj. Čak u nekim krajevima pčelarstvo može ispasti i intenzivnije u urbanim nego u ruralnim područjima. Vijetnam, primjerice, jedan je od najvećih izvoznika meda u Aziji, no tamošnji proizvođači meda također imaju problema s pčelama.

Nguyen Thi Hang predsjednica je uprave tvrtke Hanoi Honeybee i u 30 godina nikada nije vidjela ovakvo izumiranje: "Zabrinuti smo za naše pčelare i ne bismo htjeli da se prestanu baviti tim poslom. U Americi farmeri pčelarima plaćaju za oprašivanje usjeva, u Vijetnamu ne." Ona se nada da će vlada sa svoje strane početi ulagati u pčelare kako ih izumiranje pčela ne bi uništilo.

Klimatske promjene Znanost Ako se ovaj ledenjak otopi, more će porasti 3,5 metara

U okrugu Hanyuan u Kini posvuda rastu kruške i jabuke, samo zujanje pčela, ako se i čuje, onda je vrlo neuobičajeno. Pčele su tamo praktično izumrle i poljoprivrednicima jedino je preostalo da ručno oprašuju biljke. Radnici pritom koriste četke poput peruški za skupljanje prašine s namještaja, prelaze preko cvjetova i tako nastoje nadomjestiti ono što su inače radile pčeke. A one su nestale zbog apsolutno pretjerane upotrebe pesticida. Toliko o Kini.

Američke muke se ogledaju u tome što se pčele u toj zemlji u vrijeme oprašivanja prevoze skoro 5000 kilometara iz Floride i Kalifornije, a njihovo unajmljivanje košta između 10 i 180 dolara po košnici. Povećana potražnja za pčelama-oprašivačima dovela je dotle da su poskupjeli bademi i avokado. Samo u Euroi FAO procjenjuje da 84 posto uroda direktno ovisi o oprašivanju i da bi s nestankom pčela nestalo 4000 vrste povrća.

To ne čudi ako se zna da jedna jedina kolonija pčela u dobrom zdravlju dnevno može oprašiti do 300 milijuna cvjetova. Danas u svijetu o pčelama ovisi proizvodnja hrane i pokazalo se da je jedini način da to očuvamo, kao i prirodu, da zabranimo najgore i najštetnije vrste pesticida, da pčele zaštićujemo tako da im štitimo okoliš, te da radimo na obnavljanju ekološke poljoprivrede.