Everest je oduvijek bio opasno mjesto, a to dokazuju i nedvadni primjeri četvorice preminulih penjača te još dvoje nestalih u samo četiri dana- poginuo je 25-godišnji vodič na vrh šerpa popravljajući rutu tek 150 metara ispod samog vrha, Nizozemac Eric Arnold je umro je od srčanog udara spuštajući se sa vrha, Australka Maria Strydom poginula je nakon neuspješnog pokušaja spašavanja, a indijski aplinist Subash Paul također je umro zbog visinske bolesti.
U protekle dvije godine poginulo je čak 35 penjača, a najviše njih u snježnim lavinama. Travanj i svibanj su najpopularniji mjeseci za uspon zbog najmanje razine vjetra, no planina je sama po sebi opasna uvijek zahvaljujući strmim usponima, ogromnoj nadmorskoj visini te ekstremnim temperaturama od -31 do -4 Celzijusa.
Velik broj onih koji na planini poginu pripadaju vodičima, bilo da je riječ o šerpama ili zapadnjacima koji su preuzeli planinu posljednjih desetljeća.
Sve se češće govori kako je Everest nekoć bio vrhunac ljudskog avanturizma i istraživanja, dok je danas cirkus grupa za vođenje, smrznutih tijela i smeća koje ljudi ostavljaju za sobom.
Iako je istinia kako se iskustvo penjanja na njega dramatično promijenilo, brojni od izazova su ostali isti, a ovo su znanstveni podaci koji govore u prilog tome po uzrocima smrti na njemu:
Uzroci smrti
Akutna planinska bolest javlja se kao skup više simptoma koji nastaju zbog smanjenog pritiska zraka i razina kiskia na visini. Slabiji simptomi uključuju vrtoglavicu, glavobolju, gubitak apetita i mučninu (alpnisti to opisuju kao osjećaj mamurluka). Iako će većina penjača po Himalaji iskusiti te simptome, pravi se problem javlja ako bolest poprimi ozbiljniju formu - plućni i cerebralni edem koji nose smrt.
Neki oblici visinske bolesti odgovorni su za oko osam posto svih smrti na vrhovima Himalaja od 1950. do 2009.
Što se tiče padova, oni su najčešće uzrokovani ljudskom pogreškom, no one se također povezuju s krivom procjenom nastalom od visinske blesti. Padovi su odgovorni za 32 posto smrti.
Daleko najveći uzročnik smrti su snježne lavine koje su odgovorne za 35 posto pogibelji na visini višoj od 6000 metara. Što je zanimljivo, lavine su vodeći uzrok smrti vodiča, čak 46 posto njih.
Pohtlađenost i iscrpljenost odnesu oko sedam posto žrtava Himalaja, a znanstvenici kažu kako se horor penjanja ponekad pretvori u siguran spust i uspjeh, a ponekad u tragediju.
