Zovu ga DeepCoder i njegova inteligencija, dokle god bude postojao, nikada neće biti ograničena samo na kodove koje su mu napisali programeri i istraživači iz Microsofta i sa Sveučilišta u Cambridgeu. The New Scientist predstavio je najnoviji sustav, praktično program ili kompjuter koji je u stanju pisati vlastite programske kodove i, ništa manje bitno, učiti. Ideja Microsofta i Cambridgea je to da ubuduće vlastite programe budu u stanju pisati i obični ljudi, ne samo programeri.
Otprilike isto onako kao što je svijet računarstva revolucioniziralo kad su programeri napisali takve operativne sustave kojima se danas mogu koristiti i sasvim prosječna djeca još u vrtićkoj dobi. "Ljudi bi naglo mogli postati puno produktivniji", objasnio je Armando Solar-Lezama s MIT-a konačni cilj. Pritom, nakon svakog puta kad napiše neki program, DeepCoder sve je pametniji, ima veće iskustvo i sljedeći put će neki novi program napisati brže i bolje.
S ovakvim programima sve što bi čovjek za kompjuterom trebao, bilo bi objasniti kompjuterskoj aplikaciji kakav bi program želio, a ovaj bi mu ga pred njim naprosto kreirao. DeepCoder, objašnjava se u članku, koristi tehniku "programska sinteza". Odnosno, novi program sklapa tako što iz već postojećeg softwarea uzima pojedine dijelove i sklapa ih u novi program. Na isti način kako to danas rade programeri.
Zapravo se igra s njima kao slagalicom, uspoređuje što najbolje pristaje uz nešto drugo i tako sve dok nekome ne napiše i instalira program, recimo, za osobno knjigovodstvo, video-igru s pucačinom ili s jurnjavom automobilima, program za praćenje Mjesečevih mijena i Sunca i tome slično.
Samo, sve puno brže i detaljnije nego što to danas rade vrhunski stručnjaci za programiranje. Još prije dvije godine genijalci s MIT-a su napisali takav program koji je u stanju bug u sustavu popraviti naprosto tako da detektira gdje je programska greška, potom pronaći iz svoje baze podataka ili što već ima na raspolaganju dio programskog koda koji bi taj bug najbolje popravio i na kraju zamijeniti jedno drugim.
Problem riješen. Postojanje DeepCodera suštinski znači da je razvoj umjetne inteligencije došao dotle da je čovjek razvio takav software koji je u stanju samog sebe poboljšavati, i to tako da, najprostije rečeno, krade i kopira iz svoje okoline ono za što nauči i potom procijeni da bi bilo korisno slično kao što to neke bakterije čine sa svojom DNK.
Genijalci koji su smislili DeepCoder, kažu da ovo ne znači da će programeri u nekom trenutku početi masovno gubiti posao. "Imat će vremena baviti se kompleksnijim stvarima", kaže Solar-Lezama. No, imajući u vidu na koji način u kapitalizmu 21. stoljeća funkcionira ono što se u nekom trenutku stalo nazivati "tržište rada"... Svakako je, međutim, revolucionarno što će na ovaj način kompjuterski programi ubuduće moći mijenjati same sebe, isto kao što se DNK mijenja kroz evoluciju. Samo kozmički brže.
