Znanost
48278 prikaza

Stotine milijuna umirat će u mukama od nove kuge

Pandemija
gamersdecide.com
Već godinama, bile zemlje bogate ili siromašne, sustavi javnog zdravstva imaju sve manje novca, a bolnice su sve rastegnutije

Svoju priču o eboli Ed Yong za Atlantic je započeo crticom iz grada Kikwita u zapadnom dijelu DR Konga, gdje je obišao masovnu grobnicu u kojoj su sahranjene žrtve jedne od epidemija ebole. Tijela umrlih, njih nešto više od 200, naslagana su i zatrpana u trima grobnicama svakoj širine pet i duljine oko 20 metara. "Pored njih veliki plavi znak objašnjava: 'U sjećanje žrtvama ebole iz svibnja 1995.'", piše Yong.

Toga da je ebola nekoć harala i Kikwitom danas se još malo tko sjeća pored toliko drugih, stalnih izbijanja smrtonosne bolesti diljem Konga, pa i diljem svijeta. Emery Mikolo, 55-godišnji Kongoležanin, jedan je od onih koji je preživio. U ovoj zemlji običaj je, kad netko umre, da ga onda obitelj opere, odijene, poljubi i oprosti se od njega. A onda je došla ebola i ta tradicija rituala ljubavi i zajedništva morala se prekinuti, jer se ebola stala širiti po cijelim obiteljima.

Ebola Zdravstveni sustav Znanost Ospice, kuga, ebola... Hrvatska se štiti sve slabije

"Prije nego što je stigla ebola, nitko nikada ljude nije sahranjivao nabacajući ih poput vreća", kazao mu je Mikolo. Kongo i svijet prvi put su za ebolu doznali 1976. kada je misterioznu bolest koja je izbila u mjestu Yambuku na sjeveru zemlje izolirao virolog Jean-Jacques Muyembe. On je bio jedini virolog u cijeloj zemlji. On je bio taj koji je prikupio uzorke krvi prvih oboljelih i slao ih u Kinšasu, a odatle dalje u Atlantu gdje je američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju otkrio o kakvom je virusu riječ.

Ebola je ime dobila po obližnjoj rijeci. Nakon prve epidemije bolest je mirovala skoro 20 godina. A onda se 1995. opet pojavila u Kikwitu, 800 kilometara na jugozapad. Prva žrtva bio je 35-godišnji Gaspard Menga koji je radio u šumi oko grada na krčenju, usjevima i proizvodnji drvenog ugljena. U siječnju te godine prijavio se u Opću bolnicu u Kikwitu i ubrzo umro od onoga što su liječnici mislili da je bakterijski uzrokovana dizenterija.

Tek u svibnju, nakon što se epidemija zahuktala do razina katastrofe, nakon što su se bolnice ispunile kricima i povraćanjem, a grobovi se napunili mrtvima, i tek nakon što je Muyembe opet došao po uzorke krvi, postalo je svima jasno da se ebola vratila. Do tada je zaraženo 317 ljudi, a 245 ih je umrlo. Otada se ebola u Kongo vraćala još šest puta, posljednji put u svibnju 2018. Zapravo, dok je Yong pisao svoju reportažu epidemija u Bikoru i gradu Mbandaka još uvijek je trajala.

Medicinska sestra zaražena ebolom dopremljena u Glasgow | Author: Andrew Milligan/Press Association/PIXSELL Andrew Milligan/Press Association/PIXSELL

Ebola se ne prenosi kapljično, zrakom poput gripe, nego samo direktnim kontaktom s ljudskim tjelesnim tekućinama. Unatoč tome, u stanju je poharati ljudsko društvo, što je Zapadna Afrika iskusila 2014. kada je tamo zarazila 24.000 ljudi i pobila ih 11.000. Ona se, zapravo, relativno teško prenosi, ali unatoč tome blokira zdravstveni sustav, uništava ekonomiju, širi strah i otkriva sva slaba mjesta ljudske infratstrukture.

Što se Kikwita u Kongu tiče, unatoč svoj toj panici, od 1995. do danas rodila se i odrasla kompletna jedna generacija, ljudi su zaboravili zaštitna odijela medicinskog osoblja. Zato i jest bilo moguće da Yong šeta tržnicom i razgleda patlidžane, paprike, avokada, kozletinu, da mu privuče pažnju usoljena riba koja se prodaje po 300 kongoanskih franaka (25 američkih centa), sočne bijele gusjenice po 1000 franaka i po 13.000 franaka najveća poslastica od svih – pečeni majmun.

Yong se pečenom majmunu iznenadio. Mikolo se iznenadio što je vidio samo jednog, a očekivao je vidjeti još i šišmiše i drugo meso šumskih životinja. Razlog je bila kišna noć. Yong je bio šokiran zato što je upravo meso tih životinja način prelaska virusa iz džungla na čovjeka. Kongo je jedna od zemalja s najvećom bioraznolikosti na svijetu. Odavde je HIV krenuo u pandemiju. Ovdje su majmunske boginje prešle na čovjeka, kao i Marburg virus, Krimsko-kongoanska hemoragijska groznica, chinkungunya virus, žuta groznica.

Virus Moderan život Znanost Upozorenje: Svijet čeka gora epidemija od ebole

Od 1995. Kikwit je utrostručio stanovništvo, u naredna tri desetljeća predviđa se da će subsaharska Afrika stanovništvo udvostručiti, da će gradovi prodrijeti daleko u današnje džungle. Mase naivnih ljudi tako će doći u kontakt s patogenima koji danas uglavnom miruju u životinjskim populacijama. U posljednjih 30 godina jednom godišnje negdje u svijetu pojavljivala se po jedna sasvim nova zarazna bolest. Znanstvenici procjenjuju da ptice i sisavci kriju između 631.000 i 827.000 nepoznatih virusa koji su u stanju prijeći na čovjeka.

I nikad ne znamo kad će što izbiti. Čak i zika virus, iako se za njega zna još od 1947., odjednom se razvio u nepredviđenu epidemiju. Ironično, Kongo ima povijest odličnog sprečavanja širenja svojih bolesti. To je uvelike zato što tako ogromna zemlja jedva da ima cesta, samo 2700 kilometara. Velike udaljenosti i skoro nikakva prometna infrastruktura spriječili su u prošlosti širenje ebole. Ali i to se mijenja. Kikwit i Kinšasu danas povezuje cesta duga 550 kilometara.

1995. ta cesta je bila u tako lošem stanju da je putovanje trajalo cijeli tjedan. "Svakih nekoliko minuta morao si iskopavati vozilo", pamti to Mikolo. Sada cesta ima odličan asfalt skoro cijelom svojom dužinom i njome se putuje između dva grada za osam sati. 12 milijuna ljudi danas živi u Kinšasi, triput više nego svi glavni gradovi Zapadne Afrike koje je 2014. zahvatila epidemija ebole. Iz Kinšase svakog dana u inozemstvo leti osam aviona. Da danas u Kikwitu izbije ebola, do Kinšase bi došla za samo nekoliko sati.

Oboljeli od ebole | Author: Kristin Palitza/DPA/PIXSELL Kristin Palitza/DPA/PIXSELL

"Pacijenti bi odlazili iz Kikwita tražeći bolji liječnički tretman u Kinšasi. A odatle u Belgiju? Ili u SAD?", smijao se morbidno. I protiv toga se naprosto ne da ništa učiniti. Prije točno sto godina, 1918., soj virusa gripe H1N1 proširio se cijelim svijetom. Možda je nastao u Okrugu Haskell u Kanzasu. Možda u Francuskoj ili u Kini, ali je ubrzo bio posvuda. U dvije godine pobio je 100 milijuna ljudi, dvadesetinu čovječanstva, puno više nego Prvi svjetski rat.

Ubijao je naveliko mlade, snažne ljude, silovito probijajući njihov imunološki sustav. Ubijao je tako brzo da su bolnice ostajale bez mjesta, gradovi bez lijesova, pogrebnici nisu stizali sahraniti tolike umrle i ispisati im umrlice. Bila je to najgora pošast od "crne smrti" u Srednjem vijeku. Ljudi su nakon otkrića cijepljenja i antibiotika smatrali da se to više nikada ne može dogoditi. 1948. američki državni tajnik George Marshall izjavio je da je pobjeda nad zaraznim bolestima nadomak.

Virolog nobelovac sir Frank Macfarlane Burnet 1962. pisao je da su zarazne bolesti "postale praktično stvar povijesti". Samo, ispalo je da čovječanstvo, usprkos svemu, i dalje vodi svoje epske bitke protiv patogena koje pamti iz cijele svoje povijesti. Kad su Europljani kolonizirali Amerike, nove kontinente poharale su boginje. Vojnike iz Prvog svjetskog rata poharala je gripa. A tada je, 1918., na svijetu živjelo dvije milijarde ljudi, dok ih danas živi 7,6 milijardi.

Ebola Rat i smrt Znanost Nova epidemija: Umiru u mukama od krvarenja cijelog tijela

Usto, ljudi masovno sele u gradove, tamo gdje se patogeni mogu neopisivo lakše širiti i stjecati otpornost na lijekove. Nije slučajno što se ukupni godišnji broj epidemija od 1980. do danas utrostručio. Pa još globalizacija... Avioni danas prevoze skoro 10 puta više putnika odjednom nego prije 40 godina. HIV je pokazao kako moćna može biti nova pandemija, pobivši 35 milijuna ljudi. 2003. otkriven je novi virus, SARS.

Prodavač hrane iz mora iz Guangzhoua prenio ga je desecima liječnika i medicinskih sestara, od kojih je jedna otputovala u Kong Kong na vjenčanje. U jednoj noći zarazilo se još 16 ljudi, koji su virus potom prenijeli u Kanadu, Singapur i Vijetnam. U šest mjeseci SARS je dopro do 29 zemalja i zarazio je 8000 ljudi. Yong je u godini 100. godišnjice pandemije gripe iz 1918. krenuo istraživati je li SAD danas spreman dočekati pandemiju. Sasvim je očekivao da nije spreman.

Ispalo je da je u nekim stvarima ta zemlja vrlo dobro organizirana, ali da je u drugima čak i u gorem stanju nego što je mogao sanjati. Medicina je napredovala, SAD ima programe cijepljenja, bolnice, najmodernije dijagnostičke metode, najsnažnije zdravstvene centre u svijetu. Međutim, ispalo je da zbog medicinske ekonomije ta zemlja postaje sve ranjivija, a znamo da se to događa i diljem ostatka zapadnog svijeta. Primjerice, većina vrećica za skladištenje krvi u SAD-u proizvodi se u Portoriku.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • nelson 10:41 01.Srpanj 2018.

    svake godine nove bolesti stižu.

  • tignac 15:30 29.Lipanj 2018.

    Unatoč tome, u stanju je poharati ljudsko društvo, što je Zapadna Afrika iskusila 2914. kada je tamo zarazila 24.000 ljudi i pobila ih 11.000. Bravo za novinara i to malo jačeg koji nezna ni prepisati