Osnovna ideja počiva na trenucima u geološkoj povijesti zemlje u kojima su velike vulkanske erupcije izazivale naglo globalno zahlađenje. To je u pravilu bila posljedica ogromnih količina pepela i posebno sulfata u obliku aerosola koji bi naglo završili u atmosferi i odbijali sunčeve zrake.
Sveučilište Harvard u sklopu svog Solarnog geoinženjerskog programa predstavilo je plan po kojem bi se moglo spasiti Zemlju od klimatskih promjena "vrlo jeftino", za samo 10 milijardi dolara. "To nije nadomjestak za smanjivanje ispuštanja stakleničkih plinova. Ako želimo stabilnu klimu, na kraju svakako moramo smanjiti zagađenje na nulu. Ali to je svakako moćna pomoć", kazao je profesor David Keith u promotivnom videu.
Prema takvim idejama bilo bi dovoljno smisliti takvu vrstu aerosola koja bi bila neškodljiva za život na Zemlji, što nipošto nije slučaj sa sulfatima, koju bi se moglo jednostavno proizvoditi u velikim količinama i, prije svega, postići dogovor o takvom globalnom mijenjanju klime sa svim nacijama svijeta.
Međutim, skupina znanstvenika iz Exetera, Readinga i s MIT-a, poučena iskustvom da je čovjek, kad bi se u velikim razmjerima miješao u prirodno stanje stvari na Zemlji, da je redovito izazivao katastrofe, proučila je sve zamke takvog geoinženjerskog solarnog poduhvata. Koliko bi onda opasno moglo biti izazivanje "umjetnih vulkana"? Jako opasno, zaključak je studije koju su objavili u Natureu.
Ispalo je da bi takvim aerosolima bilo moguće smanjiti sunčevo grijanje Zemlje, ali i to da bi se to i planetu i čovječanstvu vratilo poput bumeranga. Kad se iz znanstvenog članka ukloni stručna terminologija, ispada da bi ispuštanje aerosola na jednoj Zemljinoj hemisferi, konkretno sjevernoj, jer tu ima neusporedivo više stanovnika, dovelo do manje učestalosti tropskih oluja i ciklona.
Samo što bi istodobno za točno isto toliko podivljale tropske oluje i cikloni na južnoj Zemljinoj hemisferi. Pokazalo se također da bi se područja u subsaharskoj Africi našla na još gorem udaru suša. Jako je dug popis nevolja koje bi čovjek dodatno izazvao, samo pokušavajući doskočiti nevoljkosti današnje svjetske industrije da se prebaci s fosilnih goriva na potpuno tehnički razrađene obnovljive izvore energije.
Konačni problem je – iznenađenje – čisto pravne prirode. Na svijetu ne postoje niti zakoni niti mehanizmi koji bi takve zakone provodili, ako bi nekoj razvijenoj naciji palo na pamet da naprosto krene mijenjati klimu u svom dijelu svijeta, gurajući ostatak svijeta u još gori i brži vrtlog klimatskih promjena. Danas je svijet topliji od predindustrijskih prosjeka za 1°C i već se bilježe ogromne štete, ljudske žrtve, milijuni klimatskih izbjeglica, čak izbijaju i ratovi, primjerice oko vode ili zbog siromaštva i gladi.
Najviše koliko se procjenjuje da bi Zemlja mogla podnijeti, a da klimatske promjene ne postanu trajne, bilo bi zagrijavanje od 2°C. Mnogi znanstvenici smatraju da bi već i 1,5°C moglo biti vrlo opasno. A posljednja istraživanja oko toga koliki se rast mora može očekivati do kraja stoljeća uslijed otapanja polova i glečera, kažu da možemo računati na rast i do 10 metara.
