Kompostiranje kao najstariji način recikliranja otpada često se spominje kao odličan za okoliš. No nova studija iz Science Advances pokazuje kako kompost skupljen iz domova i dućana je zapravo izvor zagađenja mikroplastikom.
Udruga BIOM mikroplastiku definira kao "zagađenje u obliku sitnih plastičnih čestica manjih od pola centimetra koji kada se nađu u moru ili sedimentu predstavljaju gotovo nevidljiv, ali opasan oblik zagađenja. Zbog masovne upotrebe plastike tako je i mikroplastika postala sveprisutna u morskom okolišu. Razne toksične tvari se nakupljaju na površini mikroplastike te je ribe mogu zamijeniti za hranu pa tako ulazi u prehrambeni lanac koji uključuje i ljude."
"Plastika se "rasprostre" po odlagalištu, gdje ga proždiru larve koje se hrane plastikom, a na taj način ulaze u hranidbeni lanac, u hidrološki ciklus, a ako se dovoljno razgrade mogu biti i prenosivi zrakom", kaže Christian Laforsch, ekolog sa sveučilišta Beyreuth u Njemačkoj.
Efekti zagađenja tla i pithih voda mikroplastikom vrlo je malo istražen fenomen u usporedbi s zagađenošću oceana istim materijalom. Oceanska plastika i mikroplastika postala je "zloglasna" nakon gotovo desetljeća skretanja pažnje i lobiranja znanstvenika i aktivista za okoliš.
Najnovija istraživanja pokazuju kako je zagađenje plastikom prisutno na tlu i u pitkoj vodi sistemsko zagađenje poput onog u oceanima i morima, gdje pluta od "ekvatora do polova", kaže Chelsea Rochman, jedna od ko-autorica studije o zagađenju mikroplastikom.
"Plastika se nalazi i na Arktiku, gdje dolazi s kišom. Znamo da je riječ o pitkoj vodi, da mikroplastiku pronalazimo u hrani i na površinama gdje uzgajamo hranu", kaže Rochman.
"Nikada nisam razmišljao o plastici u kompostu koja završi kao gnojivo. Ali ako razmislite o tome, ima smisla. Od povrća povezanog plastičnim špagama, sve od plastičnih naljepnica koje se bace, to nigdje ne nestaje - kaže ekolog Ad Ragas.
Tvrdi kako kompost vjerojatno ne doprinosti zagađenju okoliša poput nekih drugih izvora, kao što je kanalizacijski otpad koji sadrži ostatke poliestera iz vode u kojoj se pere rublje, te vode kojom se peru ulice u kojoj pak ima jako puno sintetske gume iz automobilskih guma.
"Ne trebamo se riješiti sve plastike, ali trebamo početi razmišljati o tom materijalu kao o stalnom teretu na plećima okoliša", kaže Rochman.
