Spominjalo se ukidanje ljetno-zimskog vremena u EU već prije toliko godina da se europska javnost već 2017. po prvi put ozbiljno pitala "je li ovo posljednji prelazak na zimsko vrijeme". Ispalo je da nije. U 3 sata ujutro 27. listopada 2019. još jednom ćemo "dobiti" sat vremena, u trenutku neće biti 3, nego 2 sata ujutro.
I onda tim tempom narednih pola godine kad ćemo taj dobiveni sat izgubiti nauštrb količine sna i uz sve one probleme s privikavanjem na de facto drugu vremensku zonu. Zašto još uvijek na prostoru Europe imamo ovako postavljeno vrijeme, unatoč tome što je još u ljeto 2018. Europska komisija, nakon konzultacija s građanima EU-a, utvrdila da je 84 posto stanovnika za ukidanje sezonskog vremena? Naprosto zato što je stvar još u proceduri.
Europski parlament prihvatio je ukidanje sezonskog vremena, ali je to stigao napraviti tek 26. ožujka ove godine, što bi značilo da se odluka može primjenjivati od 2021., ne prije. To je prije godinu dana za Express najavio tadašnji hrvatski eurozastupnik Davor Škrlec, točno prognoziravši da je krajnji rok Europskom parlamentu da donese odluku o sezonskom vremenu, na temelju javnog savjetovanja u EU kojem se odazvalo nešto manje od pet milijuna građana, do ožujka ove godine.
Još je ostalo samo na Vijeću EU-a i Europskog parlamenta da kaže svoje i to će biti to.
Ljetno računanje vremena pojavilo se kao ideja, ne nova, u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju.
Otada svaka država članica sat pomiče "unaprijed" posljednje nedjelje u ožujku, te "unaprijed" u listopadu. Prvi puta se tako nešto dogodilo za vrijeme Prvog svjetskog rata, 30. travnja 1916., kada su satovi Njemačkog carstva pomaknuti za jedan sat u prvom ljetnom računanju vremena. I tada je povod bila ušteda energije, odnosno krizna ekonomija u uvjetima Prvog svjetskog rata.
Prije toga jedan je gradić u Kanadi već eksperimentirao sa sezonskim mijenjanjem sata i to od 1908.godine, a prvi kojemu je to palo na pamet bio je Benjamin Franklin, još 1784., ali ga nitko nije shvatio dovoljno ozbiljno.
No tek nakon njemačkog poteza iz 1916. krenuo je i ostatak Europe. Tijekom sljedećih nekoliko tjedana isto su napravile i Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. SAD je pak prvu promjenu napravio 1918. godine. Samo nekoliko godina poslije toga Amerikanci su ipak odlučili prestati primjenjivati takvu izmjenu.
Niti drugdje oduševljenje nije dugo trajalo. Njemačka je prestala koristiti ljetno računanje vremena 1919., a Austrija 1921. godine, dok su Velika Britanija, Irska i Pariz nastavili. Upravo su Francuzi bili jako podijeljeni oko toga, s time da se populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, ali su za ljetno računanje vremena bili veliki gradovi.
Na kraju je odlučeno da se neće mijenjati sat ali da će početak radnog vremena (i kraj) biti pola sata ranije između 28. travnja i 3. studenog.
Tijekom Drugog svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Europu, dapače Hitler je države koje bi osvojio (poput Danske i Poljske) tjerao da se podvrgnu tom standardu. U Njemačkoj su sat pomaknuli za sat i 40 minuta, time promijenivši vremensku zonu sa "Nizozemskog vremena" na aproksimativno sinodičko vrijeme (sinodički dan) i prilagodili srednjoeuropskom vremenu.
Nakon Drugog svjetskog rata prva je u Europi primijenila sezonsko vrijeme Francuska, 1976. godine. U Hrvatskoj, odnosno u tadašnjoj SR Hrvatskoj kao dijelu SFR Jugoslavije, sezonsko vrijeme prvi put je primijenjeno 1983. godine, da bi EU na svom teritoriju sezonsko vrijeme standardizirala 1996.
Na kraju priče, koje bi od ova dva sezonska vremena koja sada primjenjujemo, bilo najprirodnije za područje Hrvatske, usporedo s tim i Slovenije i BiH, pa i šire? Ako kao orijentir uzmemo 16. meridijan koji prolazi kroz Zagreb, onda bi to bilo zimsko računanje vremena, jer više odgovara kretanju sunca tijekom dana. Do toga se može doći i računski, naprosto dijeleći broj meridijana s brojem sati dnevno i uspoređivanjem s Greenwichom.
Zbog ljetnog računanja vremena u Zagrebu je solarno podne na dan ljetnog solsticija zapravo ne u 12 sati, nego oko 12.58, a u vrijeme zimskog solsticija, zahvaljujući prirodnijem zimskom računanju vremena, podne pada oko 11.55, skoro točno u podne. Uz samo nekoliko sekundi ili minuta više ili manje, to vrijedi i za ostala područja u našoj zemlji istočno i zapadno od 16. meridijana.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
ostavit ljetno vrijeme a ne ovo