Priča se direktno tiče nestanka dalmatinskih, istarskih i kvarnerskih gradova pod morem, pretvaranja Slavonije u pustinju, pretvaranja Hrvatske u vrlo gadno mjesto za život. Najnoviji klimatski izvještaj UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) iznio je do sada neviđeno katastrofalni klimatski scenarij stradanja čovječanstva na Zemlji.
Izvještaj navodi da su predviđanja znanstvenika gora nego ikada ranije, da klima prezagađena s CO2 sve brže otapa ledenjake na Himalaji i Antarktici, da nestaje riba o kojoj ovise milijuni ljudi, da svijet ima samo do 2030. za ograniči zagrijavanje našeg planeta na 1,5°C. Preko toga, kažu, sve će se survati u spiralu propasti i pitanje je hoće li čovjek kao vrsta moći opstati kad stvari kulminiraju do kataklizme poput one kad su izumrli dinosauri.
Izvještaj navodi da se Grenland otapa najbrže, daleko brže nego što su prognoze klimatologa IPCC-a predviđale ranijih godina; od 2006. do 2015. u prosjeku čak 275 milijardi tona leda godišnje. Brzina otapanja Antarktika se utrostručila od 2007. do 2016. u odnosu na deset godina prije toga. I, onda, izvještaj navodi da se rast razine mora može očekivati čak do jednog i pol metra.
Redakcija Expressa ostala je iznenađena ovako blagim predviđanjima najgorih klimatskih scenarija do 2100., jer godinama redovito prati što vodeći svjetski klimatolozi i najmoćniji znanstveni centri za klimu otkrivaju o trenutnom kolapsu klime u Zemljinoj atmosferi, te o onome čime prijeti budućnost.
Prognoza od jednog i pol metra u svijetu najboljih klimatologa s najboljom opremom za rad aktualna je bila još prije 10 godina, kada je IPCC navodio zagrijavanje planeta do takvih granica da se do 2100. može očekivati rast razine mora uslijed otapanja ledenjaka i polova od između 6 i 88 centimetara. Klimatolozi iz Potsdamskog instituta za utjecaj klime, iz klimatskog odjela NASA-e, Sveučilište Colorado u Boulderu, tada su vodili pravi rat za probiti tako teško objašnjiv stav UN-ovog IPCC-a.
Znanstvenik NASA-e kojega je progonio Bush
Još i gore, bilo je to pred kraj administracije Georgea W. Busha, koja je Jamesa Hansena, tadašnjeg direktora NASA-inog klimatskog programa, na sve moguće načine nastojala zaustaviti u javnim istupima o najnovijim znanstvenim otkrićima o razmjerima klimatskih promjena. A tadašnje vlade SAD-a, Kine, naftnih monarhija, Australije koja nije niti pomišljala skinuti se s ugljena?
Oni su nastupali povrh tako konzervativnih IPCC-ovih procjena i jedva da su i priznavali da se s klimom išta događa, kamoli da svijet i čovječanstvo srljaju u propast. Tada su se klimatolozi borili dokazati rast razine mora od 1,5 metara do kraja stoljeća i zagrijavanje od najmanje 3°C. Do danas je IPCC, nakon 10 godina, napokon priznao mogućnost rasta razine mora od 1,5 metara, ali – što se tiče najboljih znanstvenika i istraživača iz klimatologije i povezanih područja – to je vijest stara cijelo jedno desetljeće.
Istraživanje objavljeno još u listopadu 2015. godine u Proceedings of the National Academy of Sciences of the U.S.A. (PNAS), dakle prije čak četiri godine, tvrdilo je da svijet, zahvaljujući industriji na ugljen, naftu, plin, te krčenju šuma, juri prema zatopljenju od najmanje 3°C do 2100. godine, te da će posljedica toga biti rast razine mora između 4,3 i 9,9 metara. O tome je pisao i Express, te smo tada objavili ilustracije koje su prikazivale razmjere potapanja jadranskih gradova u Hrvatskoj u slučaju rasta mora za 9 metara.
Na ovakav korak smo se odlučili unatoč užasno mračnom izvještaju PNAS-a zato što je riječ o službenom znanstvenom žurnalu američke Nacionalne akademije znanosti, te zato što su i sami znanstvenici koji su izvještaj potpisivali veliki znanstveni autoritetu u tom području. Od trojice znanstvenika, dva su bila iz Climate Centrala Sveučilišta Princeton u SAD-u, a jedan iz Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime, jednog od najsnažnijih u svijetu.
Usto, ispalo je da im je redaktor tog znanstvenog članka bio James Hansen, koji se nakon iskustva da je u NASA-i bio praktično politički progonjen od Bushove administracije, potom preselio na Sveučilište Columbia.
Kako je moguće da četiri godine nakon što ovakvi ljudi izlože što prijeti čovječanstvu i dođu do scenarija o između cca 5 i 10 metara rasta razine mora, sasvim otopljenog Arktika, teško devastiranog Grenlanda i Antarktike, Zemlji opustošenoj uraganima, gradovima u dobrom dijelu svijeta napuštenih zbog temperatura viših od 50°C, gladi, suše, ratova i bolesti, UN-ovo klimatsko tijelo izađe s istih pretpostavljenih 3°C i rastom mora u tom slučaju od samo 1,5 metara?
Za objavu svjetskih top-znanstvenika iz svojih područja u PNAS-u znamo o čemu je riječ. Oni su u svoje istraživanje išli po logici da je previše puta do sada ispalo da su sve nove i nove znanstvene prognoze ispadale preumjerene u odnosu na klimatsko propadanje i uništenje prirode na Zemlji koje se doista događa i koje se ukazuje još gore nego što se mislilo.
Bilo bi neodgovorno, smatrali su, nastaviti istim načinom proučavati što prijeti svijetu s atmosferom prezagađenom s CO2, te su shvatili da je problem cijelo vrijeme bio u tome što su se dotadašnje prognoze radile prema onome što se već uspijevali izmjeriti. I kako se to pokazivalo previše umjerenim za točno predvidjeti što donosi antropoceno doba klimatskih promjena, oni su zavirili u prošla stoljeća, tisućljeća, pa i daleko u prapovijest.
Mjerili su brzine promjena u razini mora, otapanje leda, uspoređivali s paleontološkim podacima o zagrijavanju, da bi došli do srednje vrijednosti od 2,3 metara rasta mora na svakih 1°C zagrijavanja. Na 3°C to je značilo srednje očekivan potop mora koje će na gradove naše unučadi i praunučadi, pa i ostarjele djece, nadirati s visine od 6,9 metara više nego što je srednja razina mora danas.
Hrvatska će proći među najgorima
Članak je nakon četiri godine i dalje na stranicama glasila Nacionalne akademije znanosti SAD-a, što znači da je znanstveno relevantan. Express je zato zanimalo kako je moguće da ovakav najnoviji IPCC-ov izvještaj za UN o stanju klime toliko odudara od članka za PNAS iz 2015. I koji su ga to ljudi radili?
Pregledom popisa autora IPCC-ovo izvještaja iz Poglavlja 4, odnosno o rastu razine mora i posljedicama za otoke niskih nadmorskih visina, obala i zajednica, vidi se da iz znanstvenih centara i sveučilišta s najsnažnijim istraživačkim programima za proučavanje klimatskih promjena, jedva da ima nekoliko ljudi.
A i oni koji su tamo navedeni, velikim dijelom se bave klimatskim politikama, što također ima svoju veliku ulogu, ali ipak ostaje dojam da je dobrim dijelom riječ o političkom, umjesto isključivo o znanstvenom konsenzusu. Ono što je nesporno, unatoč svemu, i u tome se znanstvenici apsolutno slažu, jest to da je razlika između 1,5°C u odnosu na 2°C, a posebno u odnosu na 3°C i više, što je putanja kojom se svijet kreće danas, razlika između nestanka ljudske civilizacije, na dulje rokove možda i čovjeka kao vrste.
O ostalim živim bićima na svijetu, od šuma do životinja i oceana, da se ne govori. Što se Hrvatske tiče prema svim tim prognozama, savršeno je jasno da joj u slučaju prosječnog zagrijavanja planeta od 2°C, prema svim klimatskim modelima, slijedi da joj pustinje progutaju cijelu Panonsku nizinu, odnosno kompletnu Slavoniju i Baranju, te da hrvatski Jadran podijeli strašnu sudbinu cijelog Mediterana koji bi stradavao od velikih suša tijekom cijele godine i učestalih ekstremnih vrućina tijekom ljeta.
Već prvih sljedećih ljeta možemo računati da bismo mjestimično mogli imati i nekoliko dana za redom toplijih od 40°C. Prije dvije i pol godine Europska agencija za okoliš objavila je rezultate po kojima je Republika Hrvatska druga europska država po relativnim pretrpljenim štetama od klimatskih promjena od 1980. do 2013. Pritom se misli na oluje, suše, štete na prirodi i ekonomiji, o požarima da se i ne govori.
Unatoč tome, niti jedna vlast u Hrvatskoj nije se osvrtala na podatak da smo godišnje zbog klimatskih promjena gubili čak 0,2 posto BDP-a, odnosno čak 2,25 milijardi eura, što bi nekoga drugog moglo navesti na to da cijelu naciju, i ekonomski i društveno, počne usmjeravati tako da se takve štete smanje, da se naša zemlja prilagodi.
U tom slučaju Hrvatska bi imala konkretnu korist od postojanja detaljnih klimatskih prognoza za ovaj dio Europe, kontinenta blagoslovljenog čak 10.000 različitih klimatskih znanstvenih istraživanja.
Prošle godine Express je pisao da premijer Andrej Plenković na svjetskim samitima bez ikakvog pokrića tvrdi da Hrvatska "snažno podupire napore za spas klime", a da naša predsjednica govori stvari poput one da će se, uslijed otapanja leda na polovima "razina mora diljem planeta povećati do 2100. godine za pola metra". Pa da će zbog toga poplaviti hrvatski gradovi na Jadranu.
Kolinda Grabar Kitarović zapravo nema pojma da su joj savjetnici servirali podatak iz UN-a zastario više od 10 godina, i to takav koji je već tada IPCC kritizirao kao vrlo konzervativan, što je ljepši izraz da se pokazao totalno promašenim. Prema službenim statistikama EU-a, Hrvatska je obnovljivim izvorima pokrivala samo oko 5 posto svoje energije.
Zeleno čudo političara iz RH
Hrvatska se, ostalo je upamćeno, usred klimatske konferencije u Kopenhagenu 2009. osramotila tako da je zatražila da se za našu zemlju promijeni uzimanje početne godine izračuna zagađenja s 1990. Otada su mnoge zemlje napravile veliki biznis s obnovljivim izvorima energije.
Prije svih Kina koja je prije dvije godine izašla s podatkom da samo njen solarni sektor predstavlja "priliku života", odnosno biznis od 47.000 milijardi dolara, te Peking zbog toga do 2020. u obnovljive izvore energije namjerava uložiti 360 milijardi dolara. 2020. godina samo što nije, a političke vlasti Hrvatske kažu da je naša zemlja već dostigla svoje klimatske ciljeve.
Kako? Prvo tako što je Vlada RH, zemlje s tek nešto vjetroelektrana, s ništa solarnih odnosno fotoelektričnih panela i skoro nikakvom reciklažom, u računicu ubacila hrvatske hidroelektrane, građene još dok su komunistički bogovi kročili zemljom. Odjednom je Hrvatska skočila na udio obnovljivih izvora na 17 posto.
A onda, 2016., na drvnoj konferenciji o biomasi u Otoku kod Vinkovaca izvjesni resorni dužnosnik iz državnih vlasti izašao s podatkom da je napravljena studija obnovljivih izvora energije, koju su s novcem EU-a radili Energetski institut Hrvoje Požar s njemačkim partnerom, a koja je u obzir uzela upotrebu ogrjevnog drva kao energenta u domaćinstvima, te je prema novom izračunu udio obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj skočio na 27 posto.
Tako je Hrvatska od pet do 30 posto skočila u jednom desetljeću, a da se u nove tehnologije i investicije s čistim izvorima energije nije ulagalo skoro ništa, da se nije otvorilo nego jedva tu i tamo neko novo radno mjesto na ime zelenih energetskih pogona, da nam BDP nije narastao niti jedan promil na ime novih tehnologija i obnovljivih izvora energije. Za to vrijeme sve više i nacija i velikih korporacija kreće i u spašavanje klime, ali i u odličan biznis, pa i moguću novu tehnološku revoluciju.
