Nije to nikakva fikcija, Guardianov opis Kuvajta ovog ljeta je stvaran. U 9 ujutro temperatura je 45°C i raste, ljudi već rade uglavnom unutra. Smetlari po ulicama uz obalu Kuwaita već trpe teške trenutke, iako su od glave do pete pokriveni odjećom za zaštitu od sunca. Ispred jednog od gradskih trgovačkih centara posluga dežura uz vrata iza kojih je klimatizirano, nešto dalje dvojica muškaraca u bijelom prodaju sladoled.
Ostali stanovnici su sretniji, oni su redom pobjegli od pakla u trgovačke centre, atuomobile, urede, na temperature kudikamo niže od ovih. Kuvajt se godinama zagrijava. Ljeti sve češće trpi 50°C, prošle godine oborio je rekord najvrućeg mjesta na svijetu sa 54°C. I dok vlasti Kuvajta poručuju da pripremaju niz mjera protiv posljedica klimatskih promjena, sve je veća zabrinutost za one koji si ne mogu priuštiti sklonište u tom energetski rastrošnom gradu.
70 posto populacije glavnog grada čine strani radnici koji najčešće rade u građevini. Zakon o radu kaže da oni ne smiju raditi između 12 i 16 sati, za najvrelijih sati, no Guardian je posvjedočio da je debelo iza 12 sati, na temperaturi od 47°C, na žegi vidio desetke radnika po gradilištima. Ironija je u tome što su radili na instalaciji sustava za klimatizaciju.
Jedan od voditelja gradilišta priznao je pod uvjetom anonimnosti da građevinske tvrtke zakone u Kuvajtu i inače u zaljevskim monarhijama zaobilaze tako što uvoze radnike na koje se ti zakoni ne odnose. Jedino oko čega se vlasti kod njih brinu jest da li im vrijede radne vize. Pritom je Kuvajt još mila majka u odnosu na uvjete radnika iz siromašnih zemalja – Egipat, Indija, Bangladeš – u obližnjem Kataru. A bit će i gore po radnike i radnice koji moraju biti vani cijeli dan.
Od 2010. do 2035. procjenjuje se da će prosječne godišnje temperature u Kuvajtu porasti za 1,6% na 28,7°C. "Mi smo pod pritiskom, ne samo zbog povećanja temperatura, nego iz zbog rasta razine mora. A i pokrivanje zahtjeva za električnom energijom i vodom bit će sve teže", kazao je Shareef al-Khayat, direktor klimatskog odjela Javne uprave za okoliš. Jedan od glavnih problema u suprotstavljanju Kuwait Cityja klimatskim promjenama jest to što je grad iznikao i oblikovan kao mjesto bogato naftom.
Otkrili su je 1938., već 1952. Britanci su osmislili plan po kojem će porušiti stare, uske zgrade od blatnih opeka, kao što izgleda povijesna jezgra. Sve kako bi izgradili ogromne zgradurine. "Oni su planirali prema autoputevima, među kojima su ispunjavali prazna mjesta", objasnio je Guardianu dr. Nasser Abdulhasan, šef Agi Architects, zdvojan zbog nikakve održivosti tog grada.
Njemu je uopće suludo razmišljanje isključivo o solarnim panelima za pogon klimatizacije po potpuno ostakljenim zgradama, koje su takve potpuno nepotrebne jer se u njih mora upumpavati puno više energije za hlađenje. Dr. Mohammed al-Rashid smatra da će do 2030. Kuvajt 30 posto sve svoje nafte morati trošiti samo na električnu energiju i vodu. 99 posto vode Kuvajt dobiva procesom desalinizacije, što je opet jeziv gutač energije.
Ta zemlja od svih zaljevskih posjeduje druge najveće prirodne rezerve vode, no one bi dostajale za samo devet dana godišnje. Agi danas predlaže dizajn zgrada koje bi trošile puno manje energije, dakle ne ostakljene, a koje bi se oslanjale na perzijsku tradiciju tornjeva za hvatanje vjetra, fasade od terakote i prozore tako položene da nisu izloženi suncu. Takav zrak bi se potom propuštao preko bazena u prizemlju zgrade kako bi u središnjem dvorištu hladio cijelu zgradu.
Al-Kandari kaže da će izgradnja ekološkog "pametnog grada" početi 2019. i da će koštati 4 milijarde dolara. Grad će imati autobuse, a ne automobile za transport, šetališta, senzore za kontrolu potrošnje vode, recikliranje vode, klimatizacija će se regulirati po četvrtima, ne po kućama. Projekt bi trebao provesti južnokorejski konzorcij i obuhvatio bi smještaj za izneđu 25 i 45 tisuća ljudi. Dr. Abdulhasan im, međutim, ništa ne vjeruje.
"Oni nemaju nikakvu osnovu za ono što čini zeleni grad. Jedino što su do sada definirali je korštenje solarnih panela. Nisu smanjili ništa", kazao je, svjestan da je jedan od prvih koraka život u manjim prostorima. Drugi kažu i to da ništa ne nagovještava promjenu životnog stila. Posvuda se po svijetu po gradovima uklanjaju autoputi, dok su se u Kuvajtu udeseterostručili. A strani građevinski radnici na žegi?
"Mi ne možemo promijeniti način na koji kompanije rade", kazao je poslovođa, refereirajući se na kooperantske tvrtke koje nalaze radnike, a koje uskraćuju radnicima plaću ako odbiju raditi po vrućini. "Naravno da je jezivo vidjeti radnika da radi usred dana po toj vrućini. Ali što možemo? To su njihova pravila."
