Veliko otkriće: Prvi ljudi su čuvali hranu u kostima

Nekad je riječ o receptu naših baka, nekad o jelima kojima se vole hvaliti vrhunski šefovi kuhinja po restoranima posvećenima "kroničnim mesojedima i gurmanima", kako se reklamira izvjesni restoran u Celju. Od koštane srži rade se juhe, temeljci, priprema se s knedlicama, nađe se i recepata za jela iz pećnice.

Riječ je o naslijeđu borbe za preživljavanje čovjekovih predaka još od prije možda i samo nešto manje od pola milijuna godina, jer je koštana srž puna masnoća i minerala, izvor hranjivih tvari koji je nekoć u nekim razdobljima godine značio razliku između života i smrti.

Science Advances donosi otkriće da su naši preci toliko bili svjesni njenih hranjivih vrijednosti da su arheolozi u pećini Qesem u današnjem Izraelu pronašli ostatke kostiju za koje su dokazali da su tadašnji stanovnici tog lokaliteta smislili čak i kako da koštanu srž konzerviraju. Najraniji homo sapiensi ovu su pećinu nastanjivali u razdoblju od prije 420.000 do 200.000 godina.

Bilo je to razdoblje baš starog kamenog doba i s tadašnjim oružjem niti je bilo baš jednostavno uloviti primjerice jelena niti je s tadašnjim oruđem bilo jednostavno raskomadati ga. Zato, jednom kad bi ti ljudi nešto ulovili, a osim toga drugi izvor hrane bio im je još samo skupljanje plodova, onda se nije bacalo ništa. Plijen se koristio do posljednje hranjive mrvice, slično kao što to dandanas čine pripadnici etničkih skupina po, primjerice, Keniji ili Tanzaniji, poput skupljača-lovaca iz naroda Akie.

Arheološki lokalitet Qesem već godinama je vrlo vrijedno i zanimljivo nalazište ostataka iz kojih znanstvenici uče kako su živjeli ljudi u paleolitiku. Prije četiri godine vijest iz Qesema bila je to da je dokazano da su prije stotine i stotine tisuća godina na tom mjestu ljudi reciklirali svoje oruđe.

Dobar, upotrebljiv komad kremena, kakva kamena sjekira ili bilo što drugo što je jako dobro služilo svrsi generacijama, ako bi se u nekom trenutku raspuklo, ljudi su već tada, prije skoro pola milijuna godina, tražili kako da i te oštećene predmete nastave koristiti. Oko 10 posto svih pronađenih alatki s tog mjesta i iz tog doba, utvrdili su arheolozi 2015., zapravo su bile reciklirane alatke koje su odslužile svoje u nekoj drugoj namjeni.

Sada su na tom istom mjestu stručnjaci za arheologiju starijeg kamenog doba, okupljeni oko profesora Rana Barkaija sa Sveučilišta u Tel Avivu, otkrili da su ljudi već tada razvili odlične metode konzerviranja hrane. Bila je riječ o koštanoj srži, što se njih tada tiče, o jednom od najhranjivijih dijelova ulovljene životinje. Posljedice ovog otkrića su dalekosežne.

To u prvom redu znači da je homo sapiens, praktično netom nakon što je evoluirao u ovaj oblik modernog čovjeka, bio u stanju planirati svoj život i život svoje zajednice u budućnosti. Drugo, ovo otkriće lako je moguće da je najstariji oblik konzerviranja hrane što ga je čovjek ikada izumio. Veliko otkriće započelo je tijekom nekoliko frustrirajućih dana dr. Barkaija i ekipe u kojima im nikako nije bilo jasno nešto na što su počeli učestalo nailaziti, a što im je djelovalo potpuno besmisleno.

STARO 14.000 G. Znanost Starije od piramida: Otkrili selo u Kanadi iz ledenog doba!

U pećini su pronašli oko 82.000 dijelova kostiju ulovljenih životinja koje su ljudi na tom mjestu dopremali i njima se hranili. Uglavnom je bila riječ o ostacima ulovljenih jelena. I dok je na dijelu kostiju bilo savršeno jasno da ogrebotine i tragovi primitivnih noževa i sjekira potječu od struganja i posljednjih komadića mesa, na mnogim kostima, i to pri rubovima odlomljenih fragmenata kostiju jelenjih nogu, uporno su nailazili na tragove teških udaraca oštrim predmetom.

Jedino što se uklapalo u takvo udaranje po kostima, bilo je da su iz nekog razloga ti ljudi na taj način strugali sasušenu kožu s kostiju, i to kako bi došli do kosti, razbili je i izvadili iz nje koštanu srž. Ali, zašto bi si netko u to doba tako otežavao život da pusti da se jelenja noga osuši, pa da onda ide strugati sasušenu kožu, kad je puno lakše sve to obaviti dok je raskomadani jelen još svjež? I konačno je nekome palo na pamet.

Ti ljudi nisu bili nimalo glupi i bilo im je savršeno jasno da u nekim dijelovima godine lovine ima više, a u drugim manje. Ne treba niti spominjati da su sigurno jako dobro znali prepoznati u kojem dobu godine se u kojem trenutku nalaze i kakvi ih životni uvjeti očekuju narednih tjedana. Pa ako su u nekom trenutku ulovili nekoliko jelena, a znali su da im slijede mjesec ili dva mjeseca vrlo slabih izgleda da će nešto uloviti, logično je bilo da će sjesti i razmisliti kako da prebrode krizno razdoblje.

Čiji je ona predak? Znanost Senzacija: Otkrili lice žene koja je živjela prije 9000 g.

Meso se nije moglo održati tako dugo. Ali koštana srž unutar čvrste kosti... Hipoteza je bila da je sasušena koža na dijelovima jelenjih nogu bila posljedica toga što su duboko u pećini čuvali svoju "zimnicu". Arheolozi su hipotezu odlučili isprobati.

U članku na Science Advances detaljno se objašnjava i kakve su sve dijelove kostiju pronalazili i kakva je bila hranjiva vrijednost ovih i onih dijelova ovih i onih vrsta, ali nisu išli u detalje kako su pronašli svježe kosti koje su odlučili čuvati nekoliko tjedana u pećini, u istim uvjetima u kakvima su to mogli raditi naši preci prije skoro pola milijuna godina.

Svakog tjedna pažljivo su uzimali nekoliko ostavljenih uzoraka i krenuli skidati kožu, te otvarati kost istim onakvim oruđima kakvima su raspolagali prastanovnici pećine, kako bi došli do koštane srži. Potom su analizirali hranjive vrijednosti koštane srži i pratili koliko dugo će taj dio kosti biti dobar za hranu. Prvo što su ostali iznenađeni koliko su identični tragovi struganja sasušene kože nakon što su to činili oni sami, tragovima koje su ostavili na kostima ti ljudi iz paleolitika.

To je tradicija Znanost Otkriće: Vino smo pili prije 8000 godina!

Drugo, ispalo je da je koštana srž bila dobra za prehranu i nakon devet tjedana čuvanja u pećini na taj način. Razina masti smanjila se tek neznatno i to je značilo da su si na taj način nezanemariv dio potrebne hrane ljudi mogli osigurati skoro tijekom cijele zime. Da baš, reći će prosječan hrvatski ogorčeni cinik, a je li netko to i okusio? U članku se to ne navodi izričito, ali čini se da da. Konačno, kakvi bi to bili znanstvenici kad bi si uskratili i taj dio proučavanja!?

"Ovakvi proizvodi mogu imati mastan i užegao okus. Teško je reći je li ta užeglost mogla utjecati na učestalost konzumacije odstajale koštane srži, ali kao i u slučaju s sušenim mesom, možemo pretpostaviti da je sklonost takvim tipu odstajale hrane ovisila o konzumenti i/ ili tradiciji te skupine ljudi", stoji u jednom od zaključaka znanstvenog članka.