Kada je prije dvije godine arheolog Hristivoje Pavlović drevno nalazište kod Lepenskog Vira nazvao "prvi gradom u Europi", možda je i pretjerao. A možda i nije. Vjerojatno nikada nećemo sa sigurnošću znati. Riječ je, međutim, o čudesnom lokalitetu čiji se počeci procjenjuju da počinju s kulturom nastalom najranije 7200. godine prije Nove ere, a možda čak i 9500. prije Nove ere.
Najnovija svjetska atrakcija pronađena na tom mjestu odnosi se na oko 100 skulptura koje su na obali Dunava, koji na tom mjestu danas protječe između Srbije i Rumunjske, drevni pra-Europljani izradili prije 8000 godina.
Zapadni mediji prenose opise arheologa koji objašnjavaju da je riječ o likovima s karakteristikama ljudskih i ribljih fizičkih značajki.
Nije potrebno puno mašte za dočarati si da su drevni umjetnici bili nadahnuti time što su na tom mjestu u to vrijeme mezolitički ribari i lovci u tom kraju hranu nalazili u tada plodnom Dunavu koji je vrvio ribom. Zasad se procjenjuje da su figure ljudi-riba nastale u vremenskom rasponu od 200 godina.
Tijekom istraživanja Lepenskog Vira na ovom je mjestu pronađeno čak sedam naselja koja su vremenski poredana tako da čine kontinuitet između 6500. i 5500. prije Nove ere. Pronađeno je ukupno 136 objekata od stambenih do sakralnih, što Lepenski Vir čini jednim od najvećih i najznačajnijih mezolitskih i neolitskih arheoloških nalazišta.
Ovdje je posebno zanimljivo to što se može pratiti konstantan život tijekom 2000 godina, tijekom kojih se vidi da su prastanovnici Lepenskog Vira prošli evolucijski put od lovaca i skupljača plodova do organizirane zajednice s određenim društvenim i ekonomskim ulogama.
U Lepenskom Viru se može vidjeti čak i susret i miješanje dviju sasvim različitih kultura, domaćih lovaca-sakupljača i poljoprivrednika s Bliskom istoka. Materijalni dokaz za ovaj događaj su posmrtni ostaci dvojice zemljoradnika za koje se DNK analizom utvrdilo da potječu s Bliskog istoka.
Na to se nadovezuju i rekonstruirani načini sahranjivanja, te to što su arheolozi utvrdili da su došljaci sahranjeni po tadašnjim običajima domorodaca. Sadašnji pronalazak posebno je značajan po tome što nije riječ o materijalnom ostatku kulture poljoprivrednika, jer ona je ovaj kraj dosegnula bitno kasnije, nego lovaca-skupljača, na što ukazuje i izraziti motiv ljudi koji su se očito prvenstveno hranili velikim ribama iz Dunava.
Arheološko nalazište Lepenski vir otkriveno je 1965. na obali Dunava, na mjestu tadašnje granice između Jugoslavije i Rumunjske, 15 kilometara od Donjeg Milanovca. Stanovnici Lepenskog Vira bili su, smatra se danas, prvi urbanisti i graditelji na ovim prostorima jer su pravili kuće s trapezoidnom bazom, prekrivene drvenom konstrukcijom, lišćem i kožom divljih životinja.
U kućama se nalazilo ognjište, mali žrtvenik i kamene skulpture koje su predstavljale njihova božanstva. Upravo su te skulpture postale prepoznatljiv znak Lepenskog Vira širom svijeta i čuvene su kao možda i najstariji primjerak umjetnosti te vrste u Europi.
