Vraćaju nacistički otrov jer je najbolji za komarce i malariju

Kako bi to bilo da su svjetski zdravstveni dužnosnici, nakon što su Saveznici pobijedili u Drugom svjetskom ratu, koristili nacističku verziju DDT-a protiv komaraca koji prenose malariju? Bi li se ta dugotrajna bolest, kojom se još uvijek godišnje zarazi više od 200 milijuna ljudi i od koje umre 400.000 njih, mogla biti iskorijenjena?

To je jedno od razmišljanja kemičara sa Sveučilišta u New Yorku koji su proučavali insekticid koji su njemački znanstvenici razvili tijekom Drugog svjetskog rata tijekom provođenja istraživanja o sasvim drugoj temi.

Antička malarija Znanost Rimsko carstvo je palo zbog najezde komaraca

"Još prije dvije godine nismo niti pomišljali da ćemo se ovime baviti", rekao je Michael D. Ward, profesor kemije sa Sveučilišta u New Yorku.

U poslijeratnim savezničkim obavještajnim izvještajima koje su proučavali Ward i njegovi kolege, njemački su znanstvenici tvrdili da je njihov insekticid, koji se sada naziva DFDT, efikasniji od DDT-a. Saveznički dužnosnici odbacili su te tvrdnje kao gluposti, posebno s obzirom na grozne ratne postupke Hoechsta, njemačkog proizvođača kemikalija koji je razvio taj insekticid.

Tvrtka je prisiljavala stanovnike zemalja koje je okupirala Njemačka, da rade u njenim tvornicama i testirala je kemikaliju na zatvorenicima koncentracijskog logora. Insekticid je bio zaboravljen desetljećima.

Čini se, međutim, da znanstveni rad dr. Warda i njegovih kolega, koji je ovog mjeseca objavljen u članku u Journal of American Chemical Society, za kojim je NY Times istražio priču, potvrđuje njemačke tvrdnje. Zaboravljeni spoj ubija komarce za samo četvrtinu vremena kao DDT.

Pixabay

DDT, koji se u početku smatrao čudotvornom kemikalijom, posvuda se koristio nakon Drugog svjetskog rata, sve dok se 1960-ih ljudi nisu zabrinuli za okoliš. Iako su ga mnoge nacije zabranile 1970-ih, u nekim se slučajevima još uvijek upotrebljava. 2006. godine Svjetska zdravstvena organizacija odobrila je upotrebu DDT-a u kontroli malarije, prije svega za prskanje unutarnjih zidova. To su inače puno manje količine nego što su ih poljoprivrednici koristili u prošlosti.

Čini se da bi se smrtonosniji DFDT mogao upotrebljavati u još manjim, možda sigurnijim dozama. To bi službama javnog zdravstva omogućilo naizmjenično korištenje insekticida kako bi se izbjeglo razvijanje otpornosti na DDT kod komaraca. No, ali bi li danas netko riskirao vrijeme i novac potrebne za utvrđivanje može li DFDT biti sigurno i učinkovito sredstvo protiv malarije i drugih bolesti koje prenose komarci; poput Zike, denge i žute groznice?

"Donatori, vlade, oni se ne žele izlagati negativnim reakcijama javnosti, čak i ako su neopravdane", rekao je Bart Kahr, koautor studije.

Turistkinja Life 'U Černobilu me ubo radioaktivni komarac!'

Učinkovitost DDT-a (diklor-difenil-trikloroetan) kao insekticida, prvi je put 1939. otkrio Paul Hermann Müller, švicarski kemičar. Spoj je patentirala njegova tvrtka J. R. Geigy u Baselu. DDT je ​​kontaktni insekticid.

"Insekti moraju hodati po kristalima da bi umrli", rekao je dr. Kahr.

Nakon što se DDT apsorbira kroz stopala insekta, veže se za živčane stanice, uzrokujući da se oni zaglave u položaju "uključeno" i stradavaju. Spoj nema takav učinak kod sisavaca.

Sjedinjene Države i drugi saveznici licencirali su DDT iz Geigy-a i proizvodili ga za kontrolu malarije i tifusa tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, DDT su široko koristili poljoprivrednici i tijekom godina poprskano je dva milijuna tona obog insekticida. Svjetska zdravstvena organizacija uspjela je do 1955. iskorijeniti malariju u nekim dijelovima svijeta, ali mnogi su komarci nakon toga razvili otpornost i vjerojatno su je genetski prenijeli na potomstvo. Bolest se vratila.

Pinterest

Trenutak pada DDT-a bilo je objavljivanje knjige "Tiho proljeće" Rachel Carson iz 1962. Knjiga je bila najava ekološkog pokreta, dokumentirajući ekološko uništenje neselektivnom uporabom insekticida. Molekule DDT-a opstaju desetljećima i nakupljaju se u životinjama pri vrhu prehrambenog lanca. SAD je zabranio DDT 1972. godine, a su ga mnogi drugi. Dr. Kahr i dr. Ward smatraju da bi ishod mogao biti drugačiji da su umjesto njega upotrebljavane tvari koje su razvili nacistički znanstvenici.

Kemičari sa Sveučilišta u New Yorku istraživanje su započeli bez ikakvog interesa za insekticide. Proučavali su tvari koje se kristaliziraju u iskrivljenom spiralnom uzorku. Jedan od načina prepoznavanja takvih molekula je skeniranje unutarnje mreže slika kristala. Otkrili su da DDT ​​pokazuje karakteristične odsjaje spiralnog kristala pri osvjetljavanju polariziranom svjetlošću.

Jingxiang Yang, postdoktorski znanstvenik s istog sveučilišta, počeo je uzgajati kristale DDT-a i pronašao očekivane kristale, ali i zbrkane, kaotične uzorke.

"Bilo je nekih organiziranih i nekih ludih", rekao je dr. Kahr. "Nismo očekivali ove druge oblike, drugačiji raspored molekula u kristalu. To znanosti nije bilo poznato."

VIRUSI Znanost Prijeti nam šest opasnih epidemija - sve su već aktivne

To je dovelo do sljedećeg niza eksperimenata. "Budući da imamo dva oblika," rekao je dr. Kahr, "bilo je prirodno pitati, koji je od tih oblika bio povijesni ubojica insekata?"

Pokazalo se da je kaotični oblik DDT-a smrtonosniji. Istražujući najranije podatke o DDT-u, ovi su kemičari naišli na spominjanje DFDT-a. Spoj, difluoro-difenil-trikloro-etan ista je molekula kao i DDT, osim što atomi fluora zamjenjuju dva klora. Nijemci su razvili DFDT kako bi izbjegli plaćanje Švicarcima licence za DDT, barem dijelom, ali je mogući razlog i to što su kemijski sastojci za DFDT, iako tada znatno skuplji od onih za DDT, bili lako dostupni u ratnoj Njemačkoj.

Kako se DDT upotrebljavao na Zapadu, DFDT je ​​zaboravljen, čak i nakon što je Paul Hermann Müller, koji je 1948. za rad s DDT-em osvojio Nobelovu nagradu za medicinu, pohvalio DFDT, napominjući kako brže ubija komarce. U u pokusima na Sveučilištu u New Yorku DFDT je ​​ubio polovicu podvrgnutih komaraca za oko pola sata, dok je DDT-u trebalo nekoliko sati.

Wikipedia Commons

Doktor Kahr se pita: Da je DFDT korišten umjesto DDT-a, bi li to do 1955. dovelo do iskorjenjivanja malarije, prije razvoja otpornosti kod komaraca. Suvremeni stručnjaci za upotrebu insekticida sumnjičavi su prema DFDT-ovim izgledima kao rješenja za malariju, ukazujući na sličnosti u kemijskim strukturama s DDT-om.

"Sumnjam da je način djelovanja DFDT-a u tom pogledu identičan DDT-u," rekao je Jeffrey R. Bloomquist, profesor toksikologije i otpornosti na insekticide na Sveučilištu Florida, "tako da bi pri primjeni jednoga dolazilo do pojave otpornosti i na drugog."

Ako DFDT može ubijati, potencijalno bi mogao biti važan novi alat, razvoj otpornosti na insekticide može se umanjiti privremenim prelaskom na drugi insekticid. A količine potrebne za borbu protiv malarije su male.

"Ono što ekolozi ne razumiju jest da, ako se koristi za javno zdravlje a ne za poljoprivredu, onda to ima vrlo mali utjecaj na okoliš", rekao je dr. Gubler.