Znanost, medicinski osviješteni stručnjaci kao da uzvraćaju udarac. Prvo se pojavila liječnica iz Slovenije koja je odbila liječiti djecu koju roditelji bez adekvatnog medicinskog opravdanja nisu cijepili. A onda se njenim primjerom povela i liječnica iz Šestina u Zagrebu. Riječ je o ljudima koji su studirali medicinu, koji je žive svakog dana i znaju na što je svijet nalikovao prije samo nekoliko desetljeća.
Koliko god odbijanje liječenja djeteta bilo grozno, još je gora svijest o riskiranju epidemijskog umiranja tisuća djece u maloj zemlji kao što je naša. Bill Gates je u nedavno objavljenom intervjuu za Der Spiegel Online izjavio da očekuje u sljedećih između 10 i 15 godina izbijanje takve pandemije koja bi mogla odnijeti do 30 milijuna života. Gates je pritom objasnio da ljudi danas putuju neusporedivo brže i češće nego u doba Prvog svjetskog rata kada je "španjolska gripa" pobila 50 milijuna, te da će ovakva nova epidemija dovesti do potpunog razumijevanja nužnosti cijepljenja stanovništva.
Rekao je i to da je u prosincu jednon od najgorih protivnika cijepljenja, Donaldu Trumpu, u poduljem razgovoru objasnio koliko je zapravo cijepljenje briljantno medicinsko dostignuće čovječanstva, veće i od antibiotika, na što je SPON konstatirao da u tome baš i nije bio posebno uspješan, jer je Trump u siječnju najavio osnivanje komisije za utvrđivanje dovodi li cijepljenje do autizma. Riječ je o znanstvenoj besmislici koja je ima već neko vrijeme dokazano netočna.
Trumpov pohod na cijepljenje vodit će, ne bi čovjek vjerovao, Robert F. Kennedy junior, pravnik koji je godinama, unatoč znanstvenim spoznajama, u pravom pohodu s pozicija protivnika cijepljenja. Činjenice naprosto nisu na njegovoj strani. 1990. svijet je bio u takvom stanju da je prije pete godine umiralo svako deseto dijete. Danas je to svako dvadeseto, što znači 122 milijuna spašenih dječjih života.
Prema podacima Svjetske banke, još 1960., što uopće nije tako davno, prosječno trajanje života u Hrvatskoj bilo je oko 62 godine. Danas je to već skoro 77, a jedan od ključnih razloga je temeljita vakcinacija stanovništva i u Hrvatskoj i u tadašnjoj Jugoslaviji i u zemljama kojima je naša zemlja okružena. Još 1988., primjerice, u 125 zemalja diljem svijeta godišnje je od poliomijelitisa ostajalo nepokretno čak 350.000 djece. 27 godina poslije, nakon globalne akcije iskorijenjivanja dječje paralize cijepljenjem, taj broj je smanjen za više od 99 posto, na pukih 225 slučajeva godišnje.
Slični su rezultati s mnogim drugim virusnim bolestima. Boginje su do 1979., kada su konačno suzbijene, diljem svijeta pobile do pola milijarde ljudi. Smrtnost je među odraslima bila 60 posto, među djecom 80. Slični su podaci s mnogim drugim bolestima koje je čovječanstvo skoro iskorijenilo zahvaljujući cijepljenju.
No, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije još i danas, kad se godišnje prosječno spasi između dva i tri milijuna ljudskih života, cijepljenjem bi bilo moguće spasiti dodatnih čak 1,5 milijuna dječjih života. Riječ je o 29 posto djece koje umre u svijetu prije pete godine života. U takvom svijetu, u kojem se do takoreći jučer smatralo normalnim da roditeljima umre barem jedno dijete naprosto zato što je život takav, sve se to posljednjih nekoliko godina zaboravilo i pojavili su se apsolutno protuznanstveni pokreti koji se protiv cijepljenju.
Europa se posebno opustila, te se dovela do stanja da je u njoj 2013. živjelo 12 milijuna djece koje nije primilo cjepivo protiv dječje paralize. Hrvatska je u tom dijelu stajala još i dobro jer je procijepljenost stanovništva još uvijek relativno dobra, a riječ je o bolesti koja se suzbija time što, bez obzira ako netko i nije cijepljen, sama činjenica da su svi ili skoro svi oko njega cijepljeni, sprečava širenje bolesti jer se virus nema na koga zakačiti, svi su otporni.
Unatoč tome Nature je 2013. u alarmantnom znanstvenom članku o ugroženosti Europe dječjom paralizom, bolesti koju je Europa praktično zaboravila, Hrvatsku proglasio zemljom srednjeg rizika pred stvarno prijetećim povratkom dječje paralize. Ako se netko i tješio šovinističkom racionalizacijom na osnovu toga što su zemljama visokog rizika proglašene Rumunjska, Ukrajina, Gruzija i BiH, mogla ga je samo proći jeza pred činjenicom da su zemljama srednjeg rizika proglašene Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Danska i Island, između svih ostalih.
Razlog je užasno jednostavan, u tim zemljama su zdravstvene državne agencije tijekom godina sve manje rigorozno provodile cijepljenje stanovništva. Te su se zemlje tako dovele u situaciju da su opet ugrožene, i to ne samo dječjom paralizom, pa onda i upozorenje Billa Gatesa o prijetećoj pandemiji kakve god već pošasti s možda i 30 milijuna žrtava, zvuči u tom dijelu realnije nego što bi se moglo pomisliti na prvu loptu.
Što se tiče argumenata da nijedno cjepivo nije 100 posto sigurno, to doista jest točno. Samo, ako se društvo nalazi pred izborom da riskira jedan smrtni slučaj na red veličina nekoliko stotina tisuća cijepljena ili da bez cijepljenja mortalitet među djecom skoči za tisuće i tisuće dječjih žrtava godišnje, kao 19. stoljeću, ispada da izbor zapravo ne postoji i da roditelji koji zdravu djecu ne daju cijepiti u najgorem smislu riječi jezivo riskiraju živote i svoje i tuđe djece.
