Istraživači s Instituta za nuklearnu energiju "Vinča" u suradnji s kolegama iz hrvatskog Instituta "Ruđer Bošković" i švicarskog federalnog instituta EMPA već dvije godine rade na projektu s korištenjem vodika "Novi materijali za skladištenje energije".
To je bilo povod okupljanja istraživača iz Srbije, Hrvatske i Francuske na dvodnevnom seminaru u Institutu "Vinča", gdje razvijaju načine skladištenja vodika pri njegovom korištenju kao pogonsko gorivo i izvor energije o čemu je pisao i časopis "Chemistry - European Journal".
Voditelj istraživanja, Nikola Biliškov iz Instituta "Ruđer Bošković" iz Zagreba, rekao je za Tanjug da u okviru projekta vrijednog 250.000 eura rade na novim materijalima za skladištenje vodika kako bi dobili efikasnije rezervoare za automobile ili potrošače poput repetitore i sličnih sprava. "Razvijamo tzv kompleksne hidride koji predstavljaju nekoliko grupa kemijskih spojeva s velikim količinama vodika i koji mogu oslobađati ili primati vodik prema našoj potrebi", kaže Biliškov.
Rekao je i to da danas gotovo svi vodeći proizvođači automobila imaju bar jedan model na vodik. "Najrazvijeniji u tome su Toyota, Nissan, Mercedes, Honda, a Toyota čak ima i komercijalni automobil. U Europi postoje sustavi koji pomoću vodika napajaju energijom čitava naselja, a grade se i mreže crpki vodika za vozila", kaže Biliškov.
Da vodik predstavlja budućnost kaže i Jasmina Grbović Novaković, koja predvodi tim od 17 srpskih naučnika Instituta za nuklearnu energiju "Vinča" i jedinu grupu koja se u Srbiji bavi ovim područjem.
"To je tzv. zelena energija, ako znamo da iz automobila na vodik izlazi samo voda i da se ne zagađuje okolina, jasno je da je to budućnost“, kaže znanstvenica. Ona kaže da je u primjeni vodika kao energenta najdalje otišla Kanada, kao i da u Grenobleu u Francuskoj postoje crpke za punjenje automobila vodikom.
"U Grenobleu možete iznajmiti i bicikl na vodik i obići njime cijeli grad." Za doprinos njene grupe u projektu rekla je da se ogleda u u ispitivanju kompleksnih hidrida i implantaciji vodikovih iona u materijale kako bi se njihova struktura učinila lakšom. "Vodik u tom slučaju može brže ući ili izići iz materijala. Na taj način se kontrolira kako sistem funkcionira, tj. kojom brzinom se, na primjer, kreće automobil."
