Da novinar, i to lokalni, otkrije tajnu krađe slike jednog od najvećih slikara svih vremena, čini se kao scenarij kakvog visokobudžetnog svjetskog filmskog hita. A upravo to se nedavno dogodilo u stvarnosti s Klimtovim "Portretom gospođe" iz 1916. No, da bi se došlo do tog trenutka, neophodno je proći kompletnu priču od trenutka kad je krađa otkrivena u Galeriji Ricci-Oddi 22. veljače 1997., a koju je za BBC briljantno napisao Max Paradiso. Narednik karabinjera Salvatore Cavallaro bio je na sto čuda kad je tog dana virio s krova kroz svjetlarnik u stropu galerije i shvatio da lopov nipošto nije mogao s krova kroz otvor upecati sliku i podići je. A očito je bilo da je slika iz galerije ukradena upravo tim putem... jer na krovu su, zaboga, pronašli prazan okvir slike. Ili možda nije tim putem nego nekim drugim? A zašto bi onda okvir bio na krovu?

20 milijuna dolara Najtraženija ukradena slika na svijetu: Drži li je mafija?

Da bi se stiglo do rješenja u maniri najboljih zapleta poznatih čak i u književnosti, neophodno je vratiti se još 10 mjeseci u prošlost, u godinu 1996. i senzaciju koju je zakuhala 18-godišnja brucošica umjetnosti Claudia Maga. Kako je to već uobičajeno za njen studij, pregledavala je cjelokupni opus Gustava Klimta, kad joj je za oko zapela nevjerojatna sličnost "Portreta gospođe" i izgubljenog "Portreta mlade gospođe" koji nitko nije vidio još od 1912. I kako to već biva s inteligentnim ljudima, dovoljno mladima da im umovi ne budu indoktrinirani kasnijim obrazovanjem i odnosima s autoritetima, naprosto je snimila postojeću sliku, fotokopirala sliku izgubljenog djela iz kataloga i onda ih naprosto preklopila. Nije bilo sumnje. I jedna i druga žena s jedne i s druge slike imale su identičnu pozu pogleda preko lijevog ramena, madež na lijevom obrazu, što sve ne, dotle da je postalo jasno da je riječ o identičnom prikazu jedne te iste osobe.

Koliko god je "mlada gospođa imala šal i šešir". Sve je upućivalo na senzacionalno otkriće da je riječ o Klimtovom jedinom dvostrukom portretu, naslikanom jedan preko drugog. Svoje otkriće prijavila je tadašnjem direktoru galerije Ferdinandu Arisiju. Koji tjedan poslije, čim je uhvatio slobodan termin u lokalnoj bolnici, pokupio je studenticu s fakulteta kako bi skupa otišli rendgenski snimiti sliku. I doista, rendgen je ispod postojećeg portreta otkrio onaj koji je u tom trenutku slovio kao izgubljen već 84 godine. Odmah je iskrsnulo i povijesno objašnjenje. U to doba Gustav Klimt naglo se i potpuno zaljubio u tu mladu djevojku iz Beča, dotle da je postala njegova muza. A onda je muza ubrzo iznenada umrla. Klimt je bio potpuno slomljen, nije mogao živjeti od boli i zato je portret svoje muze, sa šeširom i šalom, preslikao tako da djevojka više nije imala ništa ni od odjeće ni od frizure kakve je imala na izvornoj slici.

Nepoznati detalji Van Gogh je prodao više od jedne slike i bičevao se kad ne bi dovoljno učio

Piacenza je bila oduševljena povijesno, detektivsko, umjetničkom dramom i zato je odmah dogovoreno izlaganje slike širokoj javnosti na posebnom mjetu, izvan galerije. A nekako u isto vrijeme ionako su trajale pripreme za spremanje slika iz galerije u skladište, jer su galeriju odlučili temeljito renovirati. "Tada smo primili poziv iz galerije", prisjetio se narednik Cavallaro: "Promrmljali su u slušalicu: 'Ne možemo pronaći – Portret gospođe.'" Kad je došao na mjesto zločina, vrata galerije bila su otvorena, alarm je bio isključen, ljudi su izlazili i ulazili, nije bilo baš nikakvog traga za koji su se uhvatili. Bili su toliko očajni da su u pomoć pozvali i najvještijeg lokalnog kradljivca umjetnina, ali je i on bio nemoćan pred tom zagonetkom. A onda, jedno otkriće na talijansko francuskoj granici kod Ventimiglia, stvar je dodatno zakompliciralo. Bio je 1. travnja 1997. i granična policija je zaustavila paket koji je bio naslovljen na Bettina Craxija, već tada bivšeg premijera koji je bio u bijegu pred zakonom i skrivao se u Tunisu.

Novi direktor galerije Stefano Fugazza bio je uvjeren da je dojava bila prvoaprilska šala. Ali ne i Arisi. Uskočili su u automobil i ludom vožnjom stigli do granice kako bi se uvjerili da je doista riječ o toj slici. I bila je! Samo... Slika je sumnjivo mirisala na svježu boju. Ispostavilo se da je kritvotvorena. "Jedino što smo dobili bila je kazna za prebrzu vožnju", napisao je u svom dnevniku Fugazza. Cavallara su ubrzo prebacili na drugi zadatak i sve je propalo. Slika je bila izgubljena, slučaj zaključen kao 'mo'š se slikat''. Zapravo i ne. Jer 2013., čak 16 godina poslije, policija je uspjela nekako rekonstruirati jedini otisak prsta na okviru slike onomad pronađenom na krovu. Ali ne i identitet osobe koja je ostavila otisak. I tako sve do ovog ljeta kad je nekakav opsesivni lokalni istraživački novinar iz nekih svojih istraživačkih razloga organizirao sastanak novog karabinjerskog istraživača Luce Pietranere i svog poznanika koji se običavao baviti krađom umjetnina.

Tko je sad to? Nova tajna slavne slike: Mona Lisa nije Mona Lisa?

Na sastanku je ispalo da je kradljivac zapravo baš onaj kojega su 19 godina ranije pitali za savjet. Pa je ispalo da je i pravi rudnik vrijednih informacija. A na kraju i to da im je priznao da je on bio taj koji je ukrao sliku. Pa im je rekao i to da je te veljače 1997. okvir na krovu ostavio samo kako bi im zakomplicirao i istragu i život. Konačno, i tu ih je do kraja matirao, slika koju je on tada ukrao bila je – krivotvorina. Za Boga miloga, što se onda dogodilo s originalom? "Oh, pa, nju sam ukrao nekoliko mjeseci ranije prije nego što je itko otkrio nestanak slike", odgovorio je Paradisu. S puno ponosa. Bilo je to u studenom 1996., vrlo brzo nakon otkrića dvostrukog portreta, kada je naprosto ušetao u galeriju i original zamijenio kopijom.

"Nitko nije ništa primijetio. Bio je to lak i dobro isplaniran insajderski posao." Danas, on pomaže karabinjerima da vrate sliku u zamjenu za amnestiju od kaznene odgovornosti. Dobro, a zašto mu je uopće bilo potrebno poslije krasti kopiju? Ta krađa bila je neophodna kako bi spriječilo da se otkrije da je riječ o kopiji. Posebna izložba te slike bez sumnje bi otkrila da je riječ o krivotvorini, jer bi se sjatili svjetski stručnjaci za Klimta. To bi bilo fatalno za suradnika iz galerije koji mu je pomogao u krađi originala. A onda i za samog kradljivca.

Posljedično za cijeli lanac sve do krajnjeg kupca slike, za kojega je rekao da je sliku platio ogromnom hrpom novca i kokaina. Danas, on krabinjerima predviđa, a novinarima ne otkriva i zašto to tvrdi, da će slika biti vraćena prije 20. obljetnice krađe krivotvorine, dakle do veljače sljedeće godine. Očito da ima odlične razloge za to tvrditi jer su karabinjeri u kontaktu s policijom druge članice EU-a u kojoj se slika nalazi u nekakvoj privatnoj kolekciji. I jedino što je još preostalo je utvrditi da je pronađena slika doista Klimtov nevjerojatni original.