Iako je bila ruska ikona ljepote, koja je proslavila SSSR '60-ih i '70-ih godina prošlog stoljeća, nitko u Rusiji ovih dana vjerojatno nije obilježio godišnjicu smrti Regine Zbarskaje. Ljepotica koja je promovirala rusku modnu industriju u zenitu Hladnog rata i osvojila Francuze na pariškom Tjednu mode, umrla je od predoziranja 15 . studenog 1987. u 52. godini. Ni danas se ne zna gdje je pokopana.

Tragičnu priču o "ruskoj Sofiji Loren", kako su je prozvali, ovih dana možete pogledati i na Pickboxu. Briljantna serija "Crvena kraljica" ("Krasnaja koroleva"), snimljena je prije tri godine, a po produkciji, scenariju, režiji i glumi bez problema može nadmašiti zapadnu konkurenciju. U 12 epizoda prati život glavne junakinje od rođenja i mladosti u siromašnoj obitelji u ruskoj provinciji, pa sve do agonije u psihijatrijskoj bolnici, u kojoj je uglavnom provela posljednje godine života.

Strah od rata Tajni dokumenti: Slučajno smo izbjegli nuklearni armagedon

Mnogo je misterija i nepoznanica o Regini Zbarskajoj. Sve dok nije u Moskvi upisala fakultet 1953. godine, o njoj se gotovo ništa pouzdano ne zna. Prema nekim tvrdnjama, bila je kći ruskog vojnog veterana, alkoholičara, i čistačice, a rođena je 27. rujna 1935. godine. Prema nekim informacijama, riječ je o gradu Vologdi, 400-tinjak kilometara sjeveroistočno od Moskve. Tu je i završila srednju školu, a zatim spletnom nesretnih okolnosti zauvijek napustila rodni grad i preselila se u glavni grad Rusije.

Prema jednoj verziji, u dobi od 18 ubila je oca dok je po tko zna koji put zlostavljao majku, ali je majka preuzela krivnju i odrobijala umjesto kćeri 11 godina. Prema drugoj verziji, roditelji su joj bili cirkuski akrobati iz Lenjingrada koji su poginuli izvodeći vratolomije. Koja je od ove dvije verzije točna, nikad se nije saznalo. Osim da joj je djevojačko ime navodno bilo Zoja Kolesnikova, no ime je promijenila u Regina zbog obiteljske tragedije, koja će je pratiti do kraja života.

Dolaskom u Moskvu upisala je pod tim imenom fakultet, pa je to ujedno prvi službeni biografski zapis. Budući da je bila odlična učenica, bez problema se upisala na moskovsku filmsku akademiju VGIK, i to Odsjek za produkciju. Prema dokumentarnom filmu koji je 2016. godine snimljen o njezinu životu, pod nazivom "Tijelo od državne važnosti – Prava povijest Crvene Kraljice", ona je zapravo htjela postati glumica, no nije prošla ni na jednoj audiciji.

Ipak, kao studentica VGIK-a, u poststaljinističkoj Moskvi, počela se kretati među tadašnjom moskovskom intelektualnom kremom, ali je zbog njezina podrijetla i siromaštva nisu odmah prihvatili u svoje društvo.

Zamijetila ju je tad iznimno ugledna umjetnica, slikarica i modna dizajnerica Vera Aralova Ipolitovna, koja je i sama živjela prilično nekonvencionalnim životom. Udala se za Lloyda Pattersona, tamnoputoga glumca i radijskog voditelja za engleski jezik na nacionalnom radiju u Moskvi, i s njim je imala troje djece.

Najstariji sin James postao je slavan kao dječak jer je igrao malog crnca u kultnom ruskom dječjem igranom filmu. Kasnije je postao mornarički časnik u rusoj vojsci, a zatim je diplomirao književnost na Institutu "Maksim Gorki" i postao cijenjeni pisac.

Uglavnom, Ipolitovna je skrenula Reginin život prema modi. Dovela ju je u Saveznu kuću mode na adresi Kuznetski most, u srcu Moskve. Bile su to već '60-e, kad je tadašnji predsjednik Nikita Hruščov liberalizirao Sovjetski Savez i želio predstaviti zemlju u pozitivnom svjetlu prema Zapadu. Strogo kontrolirani konzumerizam bio je prihvatljiv, pa su moda, mladost i ljepota bile dobre vize za proboj izvan granica SSSR-a.

Regina je ubrzo počela učiti i strane jezike. Perfektno je savladala francuski i engleski zahvaljujući prijateljstvu s jednom starom bivšom ruskom plemkinjom, koja ju je podučila i bontonu te uputila u ozbiljnu glazbu.

Obnova kulta Nestali Staljinov kip ležao je desetljećima na dnu jezera

Istodobno Ipolitovna ju je učila scenskom pokretu i, konačno, 1959. godine Nikita Hruščov dao je zeleno svjetlo za predstavljanje ruske modne scene na Tjednu mode u Parizu.

Bila je to prilika da se pokažu dostignuća dotad sasvim zatvorene zemlje na području tekstilne i modne industrije, koja je nekako u to vrijeme postala otvorenija za zapadne utjecaje. Nakon naprednih svemirskih programa, u kojima su u početku sasvim nadmašili Amerikance, ovo je bila još jedna iznimno važna bitka za sovjetski imidž.

Dizajnerica Vera Ipolitovna pažljivo je pripremila cijelu kolekciju, a vrhunac modnog događanja trebalo je biti krzno, kao i čizme s patentnim zatvaračem. Regina je trebala biti glavna figura koja će pistom ponijeti ovu ekskluzivnu kombinaciju. Naime, ženske čizme s patentom izum su ruske dizajnerice, no priča je krenula sasvim drugim putem…

Najprije su se protiv ženskih čizama pobunili nadležni partijski dužnosnici, koji nisu željeli ni čuti da Ruskinje u svijet idu s takvom "nakaradnom obućom", a i izbor Regine u četverolist manekena za put u glavni francuski grad jedva je prošao na komisiji. No dizajnerica Ipolitovna svoj je nastup u Parizu uvjetovala i jednim i drugim.

Prvi par čizama za Tjedan mode izradio je kostimograf u Boljšoj teatru, i to tako da je prekrojio obične radničke čizme, a sve o trošku Vere Ipolitovne.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Kad je konačno Crvena Kraljica prošetala modnom pistom u dobitnoj kombinaciji, već sutradan su sve najveće francuske novine, a uskoro i ugledni magazin Paris Match, na naslovnicama objavili Reginu u krznenom dugačkom kaputu od polarne lisice, bijeloj šubari i bordo čizmama na visoku petu. Francuska je poludjela za novom manekenkom i za novim modnim dodatkom.

Ponude za otkup izuma – čizama s patentnim zatvaračem na unutarnjoj strani lista – počele su pljuštati sa svih strana, a proizvođači cipela molili su Ipolitovnu za suradnju. No rigidni partijski rukovodioci takvu su ideju glatko odbili. Rekli su da se sovjetski izum mora vratiti u SSSR. Proizvodnja takvih čizama u SSSR-u nikad nije pokrenuta, ali je Zapad ubrzo dobio novi modni hit.

UMRO U 77-OJ Čovjek koji je spasio svijet - a nitko za njega ne zna

Regina se vratila u Moskvu kao velika zvijezda. Aristokratskog ponašanja, obrazovana i uz znanje dva strana jezika, pomalo mistična i otuđena, u Parizu je zadivila i slavnog talijanskog redatelja Federica Fellinija, zatim legendarnog modnog dizajnera Pierrea Cardina, kao i tadašnje velike filmske i glazbene zvijezde Yvesa Montanda i Gilberta Becauda, čiji je hit "Nathalie" nastao koju godinu nakon revije i upravo govori o ljubavi prema zgodnoj ruskoj djevojci.

Ukratko - Regina je postala najvredniji promotor Sovjetskog Saveza u inozemstvu i najuspješniji diplomat. A stranci su je prozvali najubojitijim oružjem Kremlja. No izvanserijske profesionalne uspjehe nije pratila sreća na privatnom planu.

Prema nekim verzijama Regina je, budući da je neprestano putovala u inozemstvo, bila idealan materijal za doušnicu KGB-a. Istodobno, igrom slučaja, unuk stare plemkinje, stasiti plavooki Valodja, bio je upravo Reginina prva velika ljubav. Veza nije mogla uspjeti jer je on bio školovan za KGB-ova vrhunskog špijuna i morao je biti predan poslu. A to je značilo višegodišnje boravke u inozemstvu.

Nakon prekinute trudnoće Regina se vratila poslu i pokušavala zaboraviti na Valodju. Trebalo joj je mnogo godina da upozna nekog tko je privlačio njezinu pažnju. Bio je u to vrijeme najšarmantnija pojava na moskovskoj društvenoj sceni. Lev Zbarski lomio je ženska srca svojim obrazovanjem, kao i ugledom vrhunskog slikara grafičara, a u njegovu ateljeu skoro svake večeri okupljali su se umjetnici i intelektualci najrazličitijih profila.

Zbarski je dugo pokušavao osvojiti Reginu, a kad mu je konačno to uspjelo, ona mu je uvjetovala vezu brakom. Otkrio je da je već oženjen za djevojku koju zna iz mladosti i s kojom ima sina iz vremena u kojem je još bio nepriznati umjetnik.

Neko vrijeme prestali su se viđati, no Lev je popustio, razveo se od prve supruge i vjenčao se s Reginom. Sreća nije predugo potrajala. Lev je postao meta tajnih službi. Njegov razuzdani život i nekoliko tisuća američkih dolara koje su mu pronašli u džepu bili su im povod da ga ucijene zatvorom, ako Reginu ne natjera da se zbliži s veleposlanikom Velike Britanije.

Da bi spasila brak i supruga, Regina je i na to pristala, a da bi lakše podnijela ta druženja, već se tad počela opijati i piti tablete za spavanje. Potegnula je zadnji, očajnički potez i pozvala u pomoć svoju ljubav iz mladih dana – Valodju. Jednim pozivom sve je bilo riješeno. Tajne službe ostavile su bračni par Zbarski na miru, no kad je za nekoliko mjeseci Regina objavila Levu da je trudna, on za to nije htio ni čuti. Tvrdio je da dijete nije njegovo, da je to vjerojatno dijete britanskog veleposlanika ili nekog iz njezine poveće regimente obožavatelja.

Priča iz povijesti SSSR je imao internet prije svih, ali su ga se komunisti bojali

Naravno, pred njom je bio još jedan pobačaj, koji je ovaj put prošao uz mnogo komplikacija. Bio je to još jedan okidač da se Regina prepusti alkoholu i tabletama za spavanje.

Lev ju je već odavno varao i uskoro je predao zahtjev za razvod. Pokušala je tad prvi put i samoubojstvo režući žile na rukama, pa je zbog toga završila na nekoliko mjeseci na psihijatriji. Život joj je privremeno u normalu vratio Valodja, koji je opet zbog posla morao otići iz njezina života na još dvije godine. Regina se više nije vratila poslu.

Njezini demoni postajali su sve veći i moćniji, pa se i njezin život sveo na sve češće boravke na psihijatriji i doveo do još jednog pokušaja samoubojstva. Kad su je konačno opet bili pustili kući, Regina je odlučila skratiti svoje muke. Uz bocu crnog vina popila je tri kutije Meprotanuma. Navodno je tome kumovao i susret sa Zbarskim, koji se u međuvremenu vjenčao s glumicom Ljudmilom Maksakovom i s njom dobio dijete.

No ubrzo je i on napustio Sovjetski Savez. Bilo je to 1972. godine. Najprije je otputovao u Izrael, a zatim iz Izraela odletio u Sjedinjene Američke Države i tamo dobio državljanstvo. Živio je u New Yorku sve do 2016. godine, kad je umro od raka pluća. Volodja je izvršio samoubojstvo nakon što su osujetili njegove planove da napusti Rusiju i pobjegne iz KGB-a.

Reginu su našli mrtvu u njezinu stanu 15. studenog 1987. Na njezinu pogrebu nije bio nitko od njezinih prijatelja ni rodbine. Danas se ne zna ni gdje joj je grob. Zna se da je kremirana, a jedni vjeruju da je pokopana u rodnom gradu, dok drugi misle da se za njezine posmrtne ostatke pobrinuo KGB.