Nakon što je prošlo više od desetljeća od prve najave gradnje LNG-a, vlada Andreja Plenkovića prošlog je tjedna konačno donijela odluku o financiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, čija se vrijednost procjenjuje na 234 milijuna eura. Prvi korak je, dakle, napravljen, kreće se s gradnjom strateškog projekta, no bitka za distribuciju energenata između SAD-a i Rusije, koja se, između ostalog, vodi i na području Hrvatske, još nije završila.

Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst ispunio je, pak, svoj prvi zadatak zbog kojeg je navodno i poslan u Hrvatsku, a to je da gradnja LNG-a počne 2019. godine.

"Čestitke Hrvatskoj vladi na odobrenju financiranja LNG terminala Krk. Velika strateška odluka koja će Hrvatsku učiniti regionalnim energetskim liderom", napisao je Kohorst na Twitteru odmah nakon što je Vlada donijela odluku o financiranju prve faze projekta.

Neslavna nabavka aviona i zbrka u diplomatskim odnosima između Amerike i Hrvatske koja je nastala nakon toga tako je pala u drugi plan. Kohorst je odahnuo, ali Amerika baš i nije. Ostaje, naime, problem distribucije ukapljenog plina s Krka. O tome je Expressu još prije dvije godine govorio sugovornik blizak HDZ-u i čovjek koji je izvrsno upućen u sve probleme u gradnji LNG-a. Njegove riječi kad se sad čitaju, gotovo su proročanske.

"Sjedinjene Američke Države žele putem LNG-a olakšati opskrbu plinom Ukrajini. LNG bi trebao biti plutajući terminal, brodovi dolaze s plinom na Krk i onda se cijevima distribuira prema sjeveru. Europska komisija će to podržati financijski i do 2019. trebao bi projekt napokon zaživjeti. No pitanje je tko će preuzeti odgovornost za distribuciju plina", rekao nam je 2017. godine naš sugovornik, a pitanje oko distribucije plina pokazuje se ključnim.

Feljton (1) Orban je ronio suze što je Jadran prestao biti mađarski

Hrvatska je zadnjih pola godine sve karte koje ima bacila na mađarske plinske kompanije u pripremi LNG terminala. Da bi LNG bio komercijalno isplativ, potrebno je zakupiti barem 1,5 milijardi kubičnih metara plina s LNG-a. Unatoč brojnim očekivanjima i najavama iz Vlade, Mađari, kao što smo pisali, u konačnici nisu dali ponudu od milijardu kubičnih metara zakupa, što čini projekt zasad neisplativim.

Jedini zakupci su HEP i Ina, za 520 milijuna kubika kapaciteta. Unatoč tome, Hrvatska je odlučila investirati u projekt i potrošiti više od 100 milijuna eura državnog novca, morat će uvesti i posebnu naknadu koja će poskupiti plin do 35 kuna godišnje, natjerali su HEP u investiciju...

I uza sve to nadaju se da će Mađari ipak sudjelovati u gradnji, ali diplomatske depeše koje objavljujemo dokazuju da Orban nije htio poslušati niti Amerikance, koji su lobirali u njegovoj vladi da se uključe u projekt. Čak ostavljaju dojam da je Orban najavljivao pregovore s Hrvatskom i SAD-om samo kako bi izborio bolju poziciju Mađarske za novi plinski ugovor s Rusijom. Naime, jedan od najpopularnijih i najrelevantnijih mađarskih portala koji se bavi istraživačkim novinarstvom, direkt36.hu, objavio je depeše američkih i mađarskih diplomata koje su se, između ostalog, dotaknule i LNG-a na Krku.

Portal navodi kako se Wess Mitchell, pomoćnik državnog tajnika u State Departmentu, koji je na glasu kao Trumpov čovjek zadužen za odnose s Mađarskom, još u prosincu prošle godine prilikom dolaska mađarskog ministra vanjskih poslova Leventea Magyara u Washington požalio da su odnosi SAD-a i Mađarske ponovno poljuljani iako su prošle godine krenuli sa zatopljavanjem.

Mitchell je pozvao mađarsku vladu na suradnju u najmanje dva energetska projekta, prvi je gradnja LNG-a na Krku, a drugi razvoj rumunjsko-mađarskog plinovoda.

"Potkraj 2018. Francis R. Fannon, pomoćnik američkog tajnika zaduženog za energetiku, održao je pregovore u Zagrebu i Budimpešti. Mitchell je, prema diplomatskom izvoru, rekao Magyaru da se Fannon vratio iz Mađarske frustriran jer je Mađarska nekoliko puta promijenila svoju ulogu oko gradnje LNG terminala na Krku".

Mađarski portal direkt36.hu dalje objašnjava da je Krk otok u Hrvatskoj na kojem će se graditi terminal za primanje ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a. Mitchell, Trumpov čovjek za rješavanje problematičnih odnosa s Mađarskom, dalje navodi kako su Amerikanci razočarani jer je mađarski premijer Viktor Orban govorio o tome kako je cijena američkog plina dvadeset posto skuplja od tržišne cijene. Stav SAD-a je, naime, da je kupnja plina strateška odluka i ne radi se samo o cijeni.

Za začuditi se? Orban je preveslao Plenkovića i s LNG terminalom na Krku

Potom je pomoćnik američkog tajnika u State Departmentu, Mitchell, "suptilno izrazio sumnju" o predanosti Mađarske energetskoj diversifikaciji, govori diplomatski izvor za direkt36.hu.

Prema njegovu mišljenju, mađarska vlada raspravlja o ovom pitanju sa Sjedinjenim Državama samo zato da "uspostavi bolju pregovaračku poziciju u pregovorima s Vladimirom Putinom" dok pregovaraju o plinskom sporazumu s Rusijom.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Mađarski ministar vanjskih poslova Levente Magyar odbacio je, pak, kritike rekavši da su Mađari zainteresirani za diversifikaciju energije i uspostavljanje bolje pregovaračke pozicije. Mađarski direkt36.hu navodi kako dosadašnji dokazi govore da je Mađarska izgradila cjevovode za Rumunjsku i Hrvatsku, a čiji je zadatak distribucija plina iz neruskih izvora.

Na sastanku s podtajnikom Davidom Haleom Magyar je, pak, odbio Haleov zahtjev da mađarska vlada što prije podrži projekt krčkog LNG-a. Magyar je rekao "u slučaju energetske diversifikacije učinili smo sve, ali nećemo dati ekonomski neodrživa obećanja".

NOVI KURIKUL Potpuni mrak: Susjedi u školama predaju fašizam

Iz ovih depeša vidljivo je da Mađarska još nije podržala gradnju LNG terminala na Krku, što je od iznimne važnosti za daljnju distribuciju plina jer je LNG plin koji se distribuira cjevovodima kroz Mađarsku prema drugim europskim zemljama. Mađarska, očito, igra na dvije karte - Rusiju i SAD - te se još nije odlučila čiju će stranu na kraju zauzeti.

No da će plin s Krka biti skuplji dvadeset posto, činjenica je koju ne ignoriraju ni hrvatski energetski stručnjaci. Ipak, LNG terminal je od iznimne geostrateške važnosti. Naime, kad je zbog nesuglasica oko plaćanja plina između Ukrajine i Rusije početkom 2009. došlo do obustave isporuke ruskog plina Europi, zemlje Europske unije suočile su se s činjenicom da ovise o ruskom plinu i njihovoj dobroj volji.

Već te godine krenule su najave kako Europa treba postati neovisna o ruskom plinu, no projekt LNG –a nije se pokrenuo s mrtve točke. Ponovno se o njemu intenzivnije počelo raspravljati 2014., kad su se Rusija i Ukrajina izravno sukobile zbog ruske aneksije Krima, no ni tad nije krenula realizacija.

Prošle je, pak, godine Europska komisija za izgradnju plutajućeg terminala dodijelila bespovratna sredstva u iznosu 101,4 milijuna eura, budući da je projekt LNG terminala uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Europske komisije.

Rusija je, naime, najveći izvoznik plina u Europu, nakon čega slijede Norveška, Rumunjska i Nizozemska, a budući da je domaća proizvodnja u padu, Europa će uvelike ovisiti o uvozu plina i zato je LNG terminal od iznimne strateške važnosti.

Maksim Samorukov, analitičar moskovske podružnice utjecajnog američkog think tanka Carnegie, još je u prosincu u intervjuu za Express rekao da je činjenica kako, ako u Hrvatskoj napokon krene projekt LNG, više neće biti potrebe za energetskom suradnjom s Rusijom.

"Za Rusiju je će to biti novo natjecanje, novi izazov. Rusija također ima LNG terminal za plin i naftu, koji može ponuditi Hrvatskoj te će sigurno biti natjecanje oko cijena ponuda. I zato Rusija radi na poboljšanju odnosa država, Rusija želi da Hrvatska djeluje racionalno. Da ne razmišlja antiruski već da izabere najbolju ponudu. Da ne gleda na to politički nego isplativost. Tad bismo imali konkretnu suradnju, a sad nemamo ništa", rekao je Samorukov za Express te naglasio da Rusija i Hrvatska ipak energetski surađuju, i to u plinifikaciji ruske rafinerije u Bosanskom Brodu.

Naime, rafinerija u B. Brodu priključila se na hrvatsku plinsku mrežu, a navodno je dogovorena i daljnja suradnja na tržištima trećih strana u oblasti energetike.

Anvar Azimov, veleposlanik Ruske Federacije u Hrvatskoj, upozorio je na rizike gradnje LNG-a kad je prije točno godinu dana dao intervju za Express, nakon ponovne pobjede Vladimira Putina na izborima. Tad je istaknuo i da Rusija nikad nije bila protiv gradnje LNG terminala u Hrvatskoj.

Feljton (2) Jedan susret Orbana i Putina promijenio je EU zauvijek

"Mi nismo Amerikanci i ne govorimo drugim suverenim državama što da rade. No valjda treba imati i na umu rizike izgradnje ovakvog objekta. Cijena ukapljenog zemnog plina je 20-30 posto viša od zemnog plina, koji ide cjevovodom, a u vrijeme velikih hladnoća i povećanja potražnje za LNG-om njegova vrijednost može narasti i nekoliko puta, kao što se dogodilo nekoliko tjedana ranije. Naprimjer, u Litvi su navedeni rizici doveli do toga da je već godinu dana nakon puštanja terminala u rad njegova popunjenost pala na 20 posto, što je tehnološki minimum. Kao rezultat litavske vlasti su bile prinuđene donijeti zakon prema kojem su veliki kupci plina bili obvezani kupiti minimum 25 posto plina na LNG terminalu. Gazprom je u međuvremenu u potpunosti vratio svoj položaj u regiji, uključujući 60 posto litavskog tržišta. Ako je Hrvatska spremna riskirati na taj način, to je njezino suvereno pravo. Što se tiče prijedloga Rusije oko pomoći u plinifikaciji Hrvatske, on je još aktualan. Spremni smo za veliku suradnju s Hrvatskom na području energetike, što bi samo odgovaralo vašim nacionalnim interesima", rekao je Azimov.

Činjenica jest da će plin s Krka biti skuplji od ruskog. I to najmanje dvadeset posto, kako procjenjuju energetski stručnjaci. A javnost je podijeljena oko toga da ćemo bez obzira na višu cijenu plina postati strateški važni za Europu i opskrbu plina, dok drugi smatraju da ćemo samo izgubiti te da će narod platiti razliku u cijeni.

Ipak, budimo optimistični i nadajmo se da ćemo gradnjom LNG-a utjecati na poboljšanje važnosti Hrvatske u EU. Na projekt ne treba gledati samo kroz financijsku isplativost nego i kao na priliku da se Hrvatska zaista strateški pozicionira.