Teže je biti ljubazan nego pametan, požalio se prije nekoliko godina u jednom govoru Jeff Bezos, vlasnik vodeće internetske trgovine, megakorporacije poznatije kao Amazon, koju je pokrenuo u Seattleu 1994., iz garaže, dakako.
Stvarajući poslovno carstvo, međutim, njegov si je prvi čovjek stvarao i reputaciju ne samo vizionara i inovatora sposobnog na webu prodati bilo što jednim klikom (na što ima patent od 1999.), već i mizantropa čiji su liderski stil i iz nje rođena korporativna kultura u najmanju ruku – moralno upitne.
Odnedavno se, međutim, kako je primijetila novinarka Kara Swisher, koja ga prati od početaka, smekšava.
"Čini se da se trudi postati boljom osobom sada kada napokon shvaća koliku zaista ima moć", zaključuje Swisher, kojoj je to što je kupio Washington Post 2013. (za 250 milijuna dolara) dio tih Bezosovih pokušaja da “bude bolji”.
U priču se onda uklapaju i sve češći zagovori slobode govora i novinarstva, kvalitetnog, istraživačkog, i navođenje Katherine Graham, koja je izdavala Post u vrijeme afere Watergate, među uzorima.
Na nju se Bezos pozvao kad ga je nedavno Donald Trump, ljut jer ga Postovi novinari sustavno prate i ispituju, opet optužio da je legendarne novine kupio samo da bi “nastavio izbjegavati propisno plaćanje poreza”.
U pitanju je jedna od vječnih američkih tema, kolokvijalno prozvana “Amazon tax”, koja je počela još 1998., a kojom SAD želi regulirati način plaćanja poreza za tvrtke koje posluju online.
"Bezos si je kupnjom Posta osigurao utjecaj na političare u Washingtonu i zato se svim silama trudi potkopati me. Zna da se neće dobro provesti ako postanem predsjednik, da će Amazon jako nadrapati i napokon plaćati porez kako spada", poručio je Trump, koji je novinarima Posta na kraju zabranio pristup na događanja u okviru njegove kampanje.
"Takve prijetnje ne priliče čovjeku koji želi biti prvi čovjek jedne demokratske države", odgovorio je Bezos, koji je početkom listopada drugi put pretekao Warrena Buffetta na Forbesovoj listi najbogatijih, zauzevši drugo mjesto, iza Gatesa.
Amazon, u početku internetska knjižara sa zvonom koje bi se oglasilo kad bi netko nešto kupio (netko od prijatelja i rodbine), sad je mastodont od 500 milijardi dolara, koji nudi i cijeli niz vlastitih proizvoda, od tableta Kindle, koji im je jedna od uspješnica, preko televizijskih serijala (“Transparent” je prošle godine osvojio Zlatni globus i Emmy) do čak sedam modnih brendova izbačenih ove godine.
U modnoj industriji Amazon, inače, trenutno drži oko sedam posto ukupnog američkog tržišta odjeće i obuće, očekujući daljnji rast, koji već sustavno bilježi najviše u polju cloud-computinga, što se u nas prevodi kao - oblačno računalstvo.
U pitanju je mnogima još uvijek novi poslovni model, nova tehnološka platforma za smještaj, pokretanje i uporabu informatičke programske podrške čije usluge (Amazon Web Services) Bezos prodaje, među ostalim, CIA-i i Netflixu.
Da je samostalna tvrtka, AWS bi, procjenjuje se, vrijedila 160 milijardi dolara.
Među inovativnim programima koji su doživjeli veliki uspjeh svakako je i Amazon Echo, poznatiji kao Alexa, bežični zvučnik koji je pored reprodukcije glazbenih datoteka sposoban namjestiti vam alarm, odgovoriti na postavljeno pitanje i još mnogo toga.
Dio je, izgleda, puno šire ideje o pametnoj kući iz budućnosti, koju kompanija predstavlja dio po dio, od kojih je jedan i nesretni smartphone Fire Phone iz 2014., jedan od Amazonovih neuspješnih eksperimenata.
"Imajte strpljenja", poručio je Bezos čija je jedna od poznatijih, osim ‘pravila dvije pizze’ (ako svoj tim ne možeš nahraniti s toliko, onda je prevelik), i ona da trebaš biti spreman da dugo vremena budeš neshvaćen.
Prije dvije godine krenula su testiranja njegovih višestruko upotrebljivih raketa za suborbitalne letove, a uspjesi su Bezosa naveli da optimistično najavi kako će se u njegovoj ponudi skoro, već od 2018. naći i jeftini, privatni svemirski letovi.
Trebalo bi i povjerovati čovjeku koji je tvrtku prvo htio zvati Relentless, u prijevodu “neumoran” (ali i nemilosrdan, neumoljiv...).
Jedna od opcija za naziv bila je, doduše, i Cadabra, u smislu “abra cadabra”, ali pošto ju je njegov prvi odvjetnik čuo kao “cadaver” (truplo), Bezos se predomislio i na kraju iz rječnika odabrao Amazon, po čemu mu zaposlene danas, osim Amazoncima, nazivaju i Amabotima, u smislu njihova navodno standardno opsesivnog, robotskog obavljanja posla.
Dio je to zloglasne korporativne kulture tvrtke o kojoj je 2016. godine New York Times objavio golemi napis, s izjavama više od stotinu bivših i trenutačnih zaposlenika (koji svi uvijek potpisuju ugovor o povjerljivosti, prema njihovim riječima ne jer znaju ikakvu poslovnu tajnu, nego da bi šutjeli o brutalnim uvjetima u kojima rade).
"Vidjeti kolege kako plaču za svojim stolovima svakodnevna je stvar", otkrila je jedna od zaposlenica objašnjavajući kako situacija tamo funkcionira po principima “svrhovitog darvinizma”, koji je većina modernih menadžera otpisala jer rezultira toksičnom atmosferom.
“Svrhoviti darvinizam” znači, najjednostavnije, kreiranje natjecateljskog, konfliktnog okruženja (Bezos misli da sukob rađa inovacije) u kojem je kolega kolegi vuk i preživljavaju samo najbolji.
"Amazon je za vunderkinde, da se tamo iskompleksiraju", izjavio je jedan od bivših Amazonaca aludirajući na poticanje osjećaja da posao nikad nije ni blizu gotov.
Zato se radi non-stop, doslovno, noćima, vikendima, za blagdane i stalno se mjeri učinak zaposlenika. Jedna je radnica tako godinama dobivala najviše ocjene.
Onda joj se razbolio otac, dobio je rak i morala je putovati u drugi grad da bi ga njegovala. Prestala je odrađivati vikende, nositi posao kući, a to je uskoro postalo problemom.
Kad joj je otac bio na samrti, uzela je neplaćeni dopust i nije se više vratila u Amazon.
"Ako ne možeš dati apsolutno sve, 80 sati tjedno, smatraju te slabim. Jedna od kolegica dobila je rak dojke, a ubrzo nakon toga i upozorenje da bi mogla biti otpuštena jer su je ‘teškoće u privatnom životu počele usporavati u ispunjavanju poslovnih ciljeva’, rekla je bivša zaposlenica o Amazonu.
Tvrtka je, dakako, opovrgnula najgore navode prešutjevši pritom kritike da među top-menadžerima nema žena niti plaćenih porodiljnih. Sam Bezos je nakon objave napisa poslao dopis zaposlenicima:
"Mislim da bi samo luđak radio na mjestu ovdje i ovako opisanom. Ja u tome ne prepoznajem Amazon, a nadam se ni vi. Ako ipak itko od vas ima iskustvo imalo slično opisanima, urgiram da mi se osobno javi", poručio je, a kompanija je prošlog kolovoza najavila da uvodi skraćeno, 30-satno radno vrijeme, još jedan svoj “eksperimentalni program”.
Oni koji rade 30 sati tjedno imat će jednake beneficije kao oni od 40, ali će primati 75 posto plaće.
"Mi smo prijateljska kompanija i intenzivna, ali ako moramo birati, onda smo radije intenzivni", izjavio je jednom zgodom Bezos koji je takav odmalena, još otkako je, prema legendi, kao djetešce svoj krevetić pokušao rastaviti odvijačem jer je htio “imati pravi krevet”.
Kao tinejdžer je pokrenuo “dječji ljetni kamp” za koji je upisnina, pored pročitanog serijala “Gospodar prstenova”, bila 600 dolara.
Iako ideja nije zaživjela, njome je u svakom slučaju rano pokazao poduzetnički duh, potrebu da bude šef, kako samome sebi, tako i drugima. Zato se u priču s Amazonom 1994. upustio u vrijeme kad je, s diplomom električnog inženjerstva i kompjutorske znanosti na Princetonu, imao jako dobar posao na Wall Streetu (D.E. Shaw & Co).
Pročitao je, međutim, u novinama o toj novoj stvari, webu, koji bilježi rapidan, nevjerojatan rast.
"Kad donosim odluku, stavim se u poziciju da mi je 80 godina i onda se upitam bih li tada požalio zbog odluke. Bih li s 80 kukao što se nisam priključio tom brzom vlaku zvanom internet, za koji sam vjerovao da znači revoluciju? Sve je govorilo da hoću, da jednostavno moram u tome pokušati sudjelovati", objasnio je Bezos koji je hodajuća kontradikcija – dijelom sav od računice, dijelom intuitivan.
Njegovi poslovni potezi u svakom slučaju vrlo često iznenađuju, a takav je slučaj bio i s kupovinom Washington Posta u čiju se uređivačku koncepciju navodno ne miješa.
Tvrdi to glavni urednik Martin Baron, koji je široj javnosti postao poznat nakon filma “Spotlight” jer je uređivao Boston Globe u vrijeme kad su njegovi novinari razotkrili prave razmjere pedofilije unutar Katoličke crkve.
Ono čega se Bezos uhvatio je digitalni svijet Posta. U prijevodu, bolja internetska stranica s puno više sadržaja (i po 1200 tekstova dnevno), bolje mobilne aplikacije i softver za praćenje kupaca, naravno. I društvene mreže, na maksimum.
Rezultati su se zaista pokazali. U listopadu 2015. Post je u SAD-u po broju online posjetitelja prešišao Times. Sadržajno, osim kvantitete, mnogi s novim vlasnikom vide i porast kvalitete, u smislu povratka dobrom, istraživačkom novinarstvu za koje sad (s novim zapošljavanjima) ima više sredstava.
Pa opet, skepsa da će “Građanin Bezos”, kako su ga odmah prozvali, spasiti novinarstvo i demokraciju, i dalje je tu. Teško je iz Atile, Biča božjeg, preko noći izrasti u metodičnog libertarijanca.
Osobito kad se uzme u obzir da je prije nekoliko godina novinar Jean-Baptiste Malet po tajnom zadatku neko vrijeme radio u francuskom skladištu Amazona i potom objavio insajderski pogled u ono što opisuje “golemim i nevidljivim svijetom prekarnosti, šikaniranja i ponižavanja onih na čijem je radu izgrađeno bogatstvo jednog od ekonomskih divova informatičkog doba”.
Brutalnost osobito, tvrdi, dolazi do izražaja u vrijeme blagdana kad Amazon ostvaruje najveći postotak godišnjeg prometa i radi povećanja posla unajmljuje dodatnu snagu.
"Broj radnika u dva skladišta se s 3000 odjednom poveća na 8000. Ljudi su to iz cijele Europe, koje se smješta u stravičnim uvjetima, bez grijanja i klime", opisao je Malet dodajući kako upravitelji onaj dio slogana tvrtke “have fun” rješavaju tako što zaposlenicima predlažu da na posao dolaze zamaskirani u čarobnjake ili košarkaše, ovisno o odabranoj temi.
Cijelo vrijeme im se, dakako, mjeri produktivnost, koja se stalno mora povećavati.
"Obilje proizvoda u ponudi materijalizira se u skladištima, gdje se među šumom metalnih polica od posla ubijaju radnici. Svi se smatraju potencijalnim lopovima i podvrgnuti su detaljnim sigurnosnim kontrolama: prolaze kroz detektore svaki put kad odlaze kući ili na pauzu, koja je zbog čekanja u redovima znatno skraćena. Budući da je Amazon odbio računati početak pauze tek nakon prolaska kontrolne točke, radnici distribucijskih središta u Kentuckyju, Tennesseeju i državi Washington već su četiri puta pokrenuli tužbu, tražeći naknadu za 40 minuta tjedno koje provedu čekajući u redu", piše Malet.
Tu je presuđeno u korist Amazona, dodaje, ali tvrtka se prošle godine u vezi jedne također goleme kontroverze ipak dovela u red.
U pitanju je plaćanje poreza u Europskoj uniji, koje je sve do svibnja 2015. funkcioniralo tako da se većina zarade Amazona preusmjeravala u podružnicu u Luksemburg, gdje se plaćao porez na dobit po najmanjoj mogućoj stopi.
Aranžman je, dakako, uključivao sumnjive dogovore s tamošnjim vlastima, što je sve skupa rezultiralo istragom.
Pritisci su urodili plodom pa tako sad Amazon u podružnicama u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj, tek nekima u Europi, prihode knjiži lokalno.
"Multinacionalne kompanije, poput Starbucksa i Amazona, u Austriji plaćaju manji porez nego mali štandovi na kojima se prodaju kobasice", izjavio je prije nekog vremena za austrijski list Der Standard austrijski političar Christian Kern dodajući kako bi, “kad bi takvi plaćali veće poreze, više sredstava ostalo za subvencije tiskanim medijima”.
Pritom je pozdravio odluku Europske komisije prema kojoj Apple, zbog slične porezne prakse, Irskoj treba platiti 13 milijardi eura poreza, plus kamate.
"Pitanje koje se postavlja u susretu s principima na kojima počivaju tvrtke poput Amazona nisu trebamo li kupovati na toj stranici. To je političko pitanje: trebamo li živjeti u ovakvom društvu", zaključuje njemački novinar Günter Wallraff.
Prvi čovjek carstva, međutim, koji je rođen kao Jeffrey Preston Jorgensen (i koji je tek s deset saznao da mu kubanski imigrant Miguel Bezos nije biološki otac) na kritike odgovara u maniri vrsnog političara - demagoški.
"Ponosan sam, zapravo, jer je Amazon izrastao u nešto vrijedno tolikog propitkivanja. Veliki na to uvijek moraju biti spremni. Zato i kažem, dobro je imati debelu kožu."
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
obogatio se na pokvareni način, izrabljivanjem radnika koji rade u nehumanim uvjetima, svi su oni isti, bogate se na prljavi način, za mene ne vrijede ni jedne lipe, gade mi se fujjjj