Konceptualna opera “Mimi” francuskog skladatelja Frèdèrica Verrièresa i libretista Bastiena Galleta zvuči dobro i u domaćoj varijanti. Zagrebačka verzija pariške “slobodne adaptacije Puccinijeve la Boheme” oduševila je HNK-ovu publiku prvenstveno zbog sjajne suradnje opernih solista sa zvijezdama mjuzikla te nenametljivog humora koji projektu daje opušten ton.
Pariška i zagrebačka “Mimi” gotovo se ne razlikuju jer je u oba slučaja režiju preuzeo redatelj Guillaume Vincent pa obje verzije krasi isti vizualni identitet. Osnovna razlika je u pjevačima. Domaće snage zvuče za nijansu bolje od mladih i neiskusnih Parižana pa su svojim umijećem ugodno iznenadili “hard core” operne fanove, nenavikle na ovakve eksperimente.
Zbog toga su na premijeri ispraćeni gromoglasnim pljeskom. Razlog tome je i obilje humora kojeg ima više nego u originalu. Unatoč našim očekivanjima, operna je publika prihvatila zafrkanciju i na nju reagirala pozitivno. Zanimljivo je bilo vidjeti zvijezde mjuzikla kako se snalaze u opernim uvjetima.
Predvodio ih je Komedijin as Đani Stipanićev koji je ulogom slikara Marcela na sebe preuzeo zadatak tumača radnje. Đani je publiku ležerno proveo kroz kompleks nelabirinteovog postmodernog djela te ga učinio razumljivim. Šteta što nije imao više pjevačkih sekvenci jer se njegov moćan glas mogao čuti tek u jednoj kratkoj sceni na techno tulumu boema. Scena tuluma je, zbog opće gludila na pozornici, najbolja u predstavi.
Ugodno je iznenadila i mlada Komedijina nada Vanda Winter. U ulozi raskalašene grofice Geschwitz (posuđene iz opere “Lulu” Albana Berga) oduševljava impresivnim vokalnim sposobnostima i scenskom uvjerljivošću.
Frontmenica pop tandema Detour i članica Kerempuhova ansambla Maja Posavec pomalo kaska za kolegama. Iako se pokazala doraslom pjevati zahtjevne dionice koje testiraju glasovne mogućnosti, na premijeri je pjevala pretiho što je uništilo naboj završne scene u kojoj njezin lik, Mimi 2, umire od tuberkuloze. Nadamo se da će se u idućim izvedbama, najavljenima za ožujak, više opustiti.
Iznimno atraktivni bili su operni solisti te njihov entuzijazam i spremnost da se upuste u ovakav nekonvencionalan zadatak.“ Igrač utakmice” svakako je mladi bariton Leon Košavić. Iako su mu tek 24, pokazao je kako nevjerojatnom snagom svojega glasa i karizmom koja isijava iz njegova glazbenog bića može parirati i mnogim starijim kolegama.
Hrvatska će operna scena, po svemu sudeći, biti kvalitetno pomlađena. Orkestar HNK također je bio dio glumačkog ansambla. U spomenutoj techno party sceni pridružili su se pjevačima i skakutali po madracima koji čine već i pomalo kičaste, ali vizualno upečatljive scenografije (James Brandily).
Dirigent Ivan Josip Skender pokazao je da posjeduje glumački talent i smisao za humor upustivši se s Marcelom u ironičnu marksističku raspravu. “Mimi” je nekonvencionalni glazbeno-scenski eksperiment koji ruši operne stereotipe pa će se posebno svidjeti publici sklonoj inovativnim formama i kazališnom eksperimentiranju.
