“Dinamita pa ljubavi!” lako je pamtljiva parola nove Gavelline predstave “Malena” redatelja i dramatičara Mislava Brečića. Neznani junak Sin (Filip Križan) zaneseni je revolucionar koji želi svijet učiniti boljim uništavajući prijevozna sredstva, čak i hipsterima mile bicikle.
Zaljubljuje se u Malenu (Anja Đurinović), eterično biće sklono new age filozofiji. Ona je ujedno i kći njegova najvećeg progonitelja, Inspektora (Ozren Grabarić) koji trčkara scenom poput lika iz nekog istočnonjemačkog animiranog filma.
Stvari se dodatno zakompliciraju kad se Inspektor zaljubi u svježe razvedenu Sinovu Majku (Ksenija Pajić) te mu odluči pomoći da spasi svijet.
Iako dozlaboga infantilna i obojena onom nijansom tugaljive topline kakvu smo navikli gledati u radovima Saše Anočića, Brečićeva “Malena” uspjela je predstava koja svojom naivno-revolucionarnom poetikom baca neki čudni optimizam na trenutačnu situaciju u državi. Ona je iskren i pomalo nemoćan vapaj mladog čovjeka u Hrvatskoj za dostojanstvenijim životom i zbog toga će se posebno svidjeti mlađim generacijama.
Romantičarski, sanjarski ton drame priziva i slatkasto-melankoličnu atmosferu istoimene pjesme grupe Pips, Chips i Videoclips. Baš kao u pjesmi, dvoje zaljubljenih ovdje nemaju sretan kraj.
Ono što “Malenu” čini posebnom su sjajan vizualni identitet (Studio Cuculić) i vrsno odrađena koreografija (Matija Ferlin). Glumci se scenom kreću lako i usklađeno, gotovo poput baletana. Najvidljivije je to kod Zbora, korskih muzikaša koji pjesmom komentiraju radnju. Iako su songovi tekstualno slabi i katkad iritantni, glazbeno-scenska izvedba je impresivna. Zadovoljio je i Gavellin glumački ansambl, posebno Filip Križan koji Sina igra ludistički, kao kombinaciju vječnog studenta s Filozofskog i aktivista Živog zida.
Njegova partnerica Anja Đurinović simpatična je kao zbunjena tinejdžerica Malena, a odjevena u žuti kostim (Marita Ćopo) predstavlja kontrast ostatku ansambla.
Već dugo nismo vidjeli Kseniju Pajić ovako dobro raspoloženu na sceni kao ovdje dok u ulozi Majke ironično interpretira svakidašnje ženske probleme smuževima, frizerima i tabletama. Milo nam je bilo ponovno vidjeti Ozrena Grabarića na Gavellinoj sceni, no bolje je uloge ove sezone napravio gostujući u susjednim kazalištima.
Brečićeva “Malena” kontemplira o bajkovitom svijetu u kojem bi se ljudi kretali sporije i više brinuli jedni za druge pa fino sjeda u ovim vremenima kad svakodnevicom vlada ona stara, zlokobna maksima “divide et impera”. Stoga je treba gledati čista srca i dječjim očima.
