Sve donedavno vrlo malo vremena posvećivali smo analizi uloge žena u ekonomiji. Prije dva stoljeća, Mary Wollstonecraft objavila je proto-feministički tekst "Razlozi ženskih prava", a 1869. godine John Stuart Mill, inspiriran svojom suprugom Harriet, u nastojanju da podupre žensko pravo glasa piše "Podčinjavanje žena". No, pojavljuju se novi dokazi o kulturnim preprekama ženskoj ekonomskoj emancipaciji, a koje trebamo riješiti ukoliko ikada želimo doseći cilj rodne ravnopravnosti.
Na sveučilištima studira više žena nego muškaraca
Rani radovi koji se odnose na rodnu ekonomiku fokusirali su se na podjelu rada u kućanstvu. To su prije svega ideje koje proizlaze iz teorije trgovine. Poput specijalizacije i komparativnih prednosti koje su pokušale objasniti zašto u razvijenom svijetu muškarci pretežno rade izvan kuće dok su žene radile u kući.
Ova podjela rada imala je velike posljedice na žene. Kako u "Studiji o obitelji" predlaže nobelovac za ekonomiju, Gary Becker, ta je podjela rada utjecala na to tko će se obrazovati i upustiti se u profesionalna zanimanja. Tehnološke promjene koje su olakšale teret kućanskih poslova, zajedno sa promjenom stava prema ženama na radnom mjestu, danas omogućuje puno većem broju žena da dođu do obrazovanja i vještina kojima mogu razvijati karijeru. Uistinu u SAD-u, na sveučilištima u ovom trenutku studira više žena nego muškaraca.
Zbog čega onda još uvijek uočavamo rodne razlike u, primjerice, plaćama? Nedavno su ekonomisti identificirali fundamentalni razlog zbog čega ovaj fenomen još uvijek postoji. Riječ je o razlici u autonomiji (ili pregovaračkoj moći) između žena i muškaraca. Efekt autonomije (ili nedostatka iste) najprije se osjeća u kućanstvu. Na primjer, u načinu na koji se troši obiteljski proračun. Ovo uvelike određuje kako bi oba partnera prošla ukoliko bi se razišli.
Više žena na tržištu rada - manje siromaštva
Pregovaračka moć žene stoga je određena faktorima poput vrste posla koji radi, visinom zarade, snagom obiteljskih veza, društvenom odnosu prema rastavi, zakonima koji određuju podjelu vlasništva i snagom te efikasnošću anti-diskriminacijskih zakona.
Kada pregovaračka snaga žena raste prednosti za žene, ali i za društvo u cjelini, mogu biti ogromne. Osim što se već samo po sebi radi o poželjnom cilju, jačanje žena vodi nižoj stopi novorođene djece kao i nižim stopama mortaliteta kod djece. Boljoj obrazovanosti za djecu, većoj ženskoj participaciji na tržištu rada i u politici (s time i boljim rješavanjem pitanja specifičnih za žene) te smanjenju siromaštva posebno u zemljama u razvoju.
Štoviše, poboljšanjem kulturnog i ekonomskog statusa žena može pomoći u rješavanju problema koji je nobelovka i ekonomistica, Amartya Sen, nazvala "nestale žene". Riječ je o ženama koje bi bile žive da nema rodno selektivnih abortusa i spolne diskriminacije u prehrani i medicinskoj pažnji koja se, nerijetko, posvećuje više muškoj djeci.
Glavni uzrok razlikama je ekonomske prirode
Predrasude o spolovima (poput fundamentalnih razlika u sposobnostima) danas su postale intelektualno neodrživima. Rigorozne statističke analize pokazale su kako je glavni uzrok razlikama upravo ekonomske prirode. No, važan, ali možda manje istražen faktor koji određuje autonomiju žena i njihovo ekonomsku dobrobit, nije ekonomske prirode.
Na primjer, nedavna studija Alberta Alesina, Paola Giuliana i Nathana Nunna ispitala je koliko na tržištu rada SAD-a sudjeluju žene iz prve i druge generacije useljenika iz regija koje su u povijesti koristile plug u poljoprivredi. Ovaj je alat važan jer njegovo korištenje zahtijeva snagu gornjeg dijela tijela što automatski isključuje žene. Autori zaključuju da čak i danas, žene koje potiču iz takvih regija imaju manje šanse da budu zaposlene od onih čiji preci nisu koristili ovu isključujuću metodu rada u poljoprivredi.
Moramo još puno toga naučiti
Istraživanje sugerira kako su u takvim društvima patrijarhalne vrijednosti ograničile žensku mobilnost omogućivši muškarcima, kao rezultat većeg ekonomskog doprinosa zajednici, podrivanje ženske autonomije. Upadljivo je kako su te vrijednosti, ustoličene prije mnogo stoljeća kada su određeni fizički atributi bili važni, preživjele u modernom društvu u kojem su takvi atributi uglavnom irelevantni. Obzirom da većina poslova u modernoj ekonomiji zahtijeva malo ili nimalo fizičke snage, kulturne vrijednosti koje odvraćaju žene od rada izvan kuće s pravom se smatraju arhaičnima te služe samo kako bi potkopale žensku ekonomsku i političku slobodu. Istraživanje, čini se, podupire post-moderni feministički pogled kako su žene sputane neistraženim socijalnim konstruktima.
Tvrdnja Simone de Beauvoir u "Drugom spolu" kako "nismo rođene, već postajemo ženama" možda i jest točna, no biologija i evolucijska psihologija još uvijek su relevantne. Ljudska interakcija u najširem smislu uvjetuje postojanje institucija, normi, organizacija i ponašanja koje održavaju trenutnu spolnu hijerarhiju blagostanja. Iako su se studije ekonomije i roda u posljednje vrijeme uvelike transformirale, duboki utjecaj kulture govori nam da moramo još puno toga naučiti.
Tekst je objavljen na portalu Lupiga.
