Cijene nekretnina su jedna od najvrjednijih ekonomskih informacija. Kako je riječ o cijeni mnogim ljudima najvrjednije imovine, indeksi cijena nekretnina sadrže informacije o pritiscima agregatne potražnje, utjecaju kamatnih stopa, optimizmu, investicijskim preferencijama, koječemu. Zbog toga ih treba veoma pažljivo tumačiti.
Hrvatska
U trećem tromjesečju 2018. cijene nekretnina su povećane za 6,8% u odnosu na isto tromjesečje 2017., ali regionalno vrlo neravnomjerno. U Zagrebu je rast iznosio veoma visokih 12%, uz obalu oko 6%, a u ostatku zemlje nije bilo promjena. Po stopi od 6,8% najbliže su nam Litva, Mađarska, Španjolska i Poljska.
Vratimo se na regionalne razlike, jer takve su razlike za jednu zemlju dramatične. Otkrivaju posve različite scenarije rasta – neuobičajeno različite za tako mali prostor kao što je Hrvatska. Razlike unutar Hrvatske gotovo su jednake razlikama među zemljama EU.
EU
No, u široj međunarodnoj perspektivi takve su razlike ipak očekivane s obzirom na različite stupnjeve razvitka, preferencije ljudi i sl.
Cijene nekretnina u trećem tromjesečju 2018. najbrže su rasle u susjednoj Sloveniji (15%). Još samo u Nizozemskoj zabilježen je dvocifreni rast (10%), što znači da je Slovenija zaista pregrijana. Hrvatskih 6,8% je malo iznad prosjeka EU (koji je iznosio 4,3%), a pad je zabilježen u samo dvije zemlje – u Švedskoj (-2%) i Italiji (-1%). Blizu nuli s gornje strane su još samo Cipar i Finska. Neke su zemlje na sjeveru neke na jugu, što znači da kretanja cijena nekretnina imaju vrlo specifične karakteristike za pojedine zemlje iz čega je veoma teško izvoditi bilo kakve regionalne generalizacije.
Dva slučaja s padom cijena – Švedsku i Italiju – treba striktno razlikovati. U Švedskoj su takozvanim makro prudencijalnim mjerama ohlađeni bankarski krediti (dodatnim kapitalnim zahtjevima i drugim mjerama propisanim bankama) tako da je tamošnjih -2% korekcija nakon dugog razdoblja napuhavanja. Italija je, međutim, u dugoročnoj stagnaciji ili padu. Nizak rast odnosno stagnacija te starenje stanovništva opterećuju Italiju pretvorivši ju u europskog ekonomskog bolesnika. Naša je nevolja što nam je Italija još uvijek najvažniji vanjskotrgovački partner. To je jedno od sidara koja nas vuku prema dolje.
(Tekst u cijelosti preuzet s portala arhivanalitika)
