Porazno: Zašto mladi Hrvati tako dugo žive s roditeljima

Niti u jednoj zemlji Europske unije, ali i šire, ne postoji toliki udio mladih iznad 25 godina koji i dalje žive s roditeljima kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Kao prilog javnoj raspravi o demografskom slomu u Hrvatskoj, u ovom tekstu pokušat ćemo zagrepsti po površini i istražiti koji bi to potencijalni razlozi mogli objasniti ovaj pomalo porazan nalaz. Porazan budući da govorimo o populaciji mladih koja je u najvećoj mjeri završila formalno obrazovanje, više godina aktivno sudjeluje na tržištu rada te su u godinama kad se od njih očekuje da zasnuju vlastitu obitelj i prionu demografskoj obnovi.

Najprije činjenice

Prema podacima Eurostata za 2016. godinu, čak 74,5 posto, odnosno troje od četvero mladih između 25 i 29 godina u RH, i dalje živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima (Slika 1.). To je najviše ne samo među zemljama Europske unije nego i kad u analizu uključimo europske zemlje izvan EU - Norvešku, Švicarsku, Island, ali i znatno siromašnije Makedoniju, Srbiju i Tursku.

Magnituda ove brojke dodatno dobiva na izražaju znamo li da prosjek EU iznosi 39,6 posto, dakle gotovo upola manje nego u Hrvatskoj. Za usporedbu, u Danskoj samo 4,5 posto mladih između 25 i 29 godina živi s roditeljima, a blizu toj brojci su i ostale skandinavske zemlje - Finska, Švedska i Norveška. (Slika 1.)

Eurostat/ Express

Pritom gotovo nestvarno zvuči da, razdvojimo li mlade po spolu, čak 84,6 posto (!) muškaraca u ovoj dobi u RH živi s roditeljima, ponovno rekordno u EU (u Danskoj je taj postotak 5,6 posto). Kod žena je postotak 64,1 posto te je barem ovdje Malta s višim omjerom na razini Europske unije.

Uključimo li u kohortu i osobe do 34 godine starosti, zaključci se mijenjaju vrlo malo, ali i ono što se mijenja, mijenja se, nažalost, u još nepovoljnijem smjeru. Hrvatska je i dalje europski rekorder s 58,7 posto, no ovaj put to je više nego dvostruko više od EU prosjeka. Na drugoj strani spektra su "uobičajeni sumnjivci" iz Skandinavije.

Riječ je o stanju u 2016. godini, posljednjoj za koju je Eurostat objavio službene podatke. No promotrimo li dinamiku kretanja unazad posljednjih sedam godina, otkrivaju se zanimljive stvari. Naime, postotak mladih koji žive s roditeljima strahovito se brzo povećao u posljednje dvije godine (Slika 2.).

Eurostat/ Express

Još 2014. godine 67,7 posto mladih oba spola između 25 i 29 godina živjelo je s roditeljima, po čemu smo bili "tek" na petome mjestu u Europi (iza Slovačke, Grčke, Makedonije i Srbije). No već 2016. ovaj postotak raste za 6,8 postotnih bodova, što je vrlo velik rast s obzirom na kratko vrijeme u kojem se dogodio, te Hrvatska izbija na prvo mjesto u Europi.

Zanima li vas s koliko navršenih godina prosječan mladi Hrvat napušta roditeljski dom - i tu prednjačimo. Hrvati u prosjeku od roditelja odlaze tek s 31,5 godina te je samo u Malti taj broj viši i iznosi 31,8 godina. Žene od roditelja odlaze prosječno s 29,7 godina, a muškarci s čak 33,2 godine, što je ponovno najviše u Europskoj uniji. Hrvatski muškarci se osamostaljuju čak 12 godina kasnije nego Šveđani ili Danci.

Demografske posljedice

Masovno življenje s roditeljima u odraslim godinama samo po sebi nije ništa loše promatramo li stvari u vakuumu. No u stvarnosti pitanje je u kojoj mjeri je to rezultat izbora mladih osoba uvjetovan tradicijom, kulturom i željom za što lagodnijim životom, a u kojoj mjeri nasušna potreba i jedina ekonomski isplativa računica. Ako je ovo drugo, onda prisiljenost na ostanak u "roditeljskom gnijezdu" zbog ekonomskih razloga može imati neželjene posljedice na odluke o zasnivanju obitelji, a time i širu demografsku sliku zemlje.

Ima li uistinu ostajanje mladih u zajedničkom kućanstvu s roditeljima veze s demografskim pokazateljima poput stope fertiliteta, tj. prosječnog broja djece koje će žena u pojedinoj zemlji roditi? Prema našoj analizi, čini se kako ima. Naime, zemlje s najvišim postotkom mladih koji žive s roditeljima (npr. Hrvatska, Malta, Slovačka, Grčka) imaju u prosjeku statistički značajno niže stope fertiliteta od zemalja s nižim postotkom kohabitacije roditelja i odrasle djece (npr. Danska, Švedska, Norveška).

Nemaju novca Life Porazno: Hrvati najduže u EU žive s roditeljima

Uvijek valja imati na umu da korelacija nije isto što i uzročnost te da izostanak stambenog razdvajanja od roditelja (bilo kroz najam ili vlasništvo nekretnine) nije jedina determinanta niskog fertiliteta. Vrlo je vjerojatno da postoje varijable u pozadini koje objašnjavaju zašto je u RH postotak mladih u kućanstvu s roditeljima tako visok, a koje istovremeno utječu i na fertilitet. Zato se u nastavku ispituju potencijalni uzroci zašto je u nekim europskim zemljama postotak kohabitacije roditelja i odrasle djece toliko nizak, a u drugima višestruko veći.

S obzirom na to da u ovom tekstu nije moguće obuhvatiti apsolutno sve potencijalne uzroke ostajanja mladih u roditeljskom domu, fokusirat ćemo se na nekoliko najvažnijih varijabli iz sfere ekonomije, ali i kulture/tradicije.

Je li to do lošeg životnog standarda?

Na Slici 3. prikazana je veza između životnog standarda (mjerenog BDP-om per capita korigiranog za kupovnu snagu) i postotka kohabitacije roditelja i odrasle djece (25-29 godina). Odmah je vidljivo da postoji čvrsta korelacija između dviju varijabli, i to takva da, što je životni standard viši (a time i plaće i osobna potrošnja), manji je postotak mladih koji ostaju živjeti u roditeljskom domu.

Eurostat/ Express

Napomena: Luksemburg i Irska su izostavljeni zbog ekstremnih vrijednosti

Hrvatska se nalazi u gornjem lijevom kutu grafikona, u skupini s visokim postotkom kohabitacije i nižim životnim standardom. Međutim, primjetno je da se nalazimo iznad regresijskog pravca, što znači da mladi ostaju živjeti s roditeljima u većoj mjeri nego što bi to bilo za očekivati s obzirom na naš stupanj razvoja i razinu životnog standarda. Primjerice, u Rumunjskoj, gdje je životni standard otprilike na razini našega, kohabitacija roditelja i odrasle djece je za čak 20 postotnih bodova niža nego u Hrvatskoj.

Uloga tradicije i kulture

Ako se ne može sve objasniti životnim standardom, ima li nešto i do razlika u tradiciji, načinu života i kulturi između europskih naroda? Uvriježeno je mišljenje kako su južni, mediteranski narodi skloniji duljem ostanku u roditeljskom domu od sjevernjaka te da su na jugu češći primjeri kućanstava u kojem zajedno žive ne samo dvije, već i tri generacije iste obitelji. Promatrali smo korelaciju između geografske širine glavnog grada svake države i postotka kohabitacije roditelja i odrasle djece.

Ponovno pronalazimo čvrstu i signifikantnu vezu. Uistinu, što je geografska širina veća (tj. što se više krećemo prema sjeveru Europe), manji je postotak mladih koji žive s roditeljima. U Hrvatskoj je, međutim, postotak kohabitacije roditelja i odrasle djece veći nego što bi se moglo očekivati s obzirom na naš geografski položaj. Neke "mediteranskije" i južnije zemlje od Hrvatske, poput Portugala ili Španjolske, imaju osjetno niži postotak mladih koji žive s roditeljima. Taj se zaključak ne bi značajno promijenio niti da smo, umjesto geografske širine glavnog grada, kao relevantnu uzeli geografsku širinu, primjerice, Splita.

Nastavak na sljedećoj stranici...