Ekonomix
9833 prikaza

Porazno: Zašto mladi Hrvati tako dugo žive s roditeljima

Mladi ljudi
Thinkstock
Hrvati u prosjeku roditeljski dom napuštaju tek s 31,5 godina i sve bi bilo OK da je to njihov izbor

Niti u jednoj zemlji Europske unije, ali i šire, ne postoji toliki udio mladih iznad 25 godina koji i dalje žive s roditeljima kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Kao prilog javnoj raspravi o demografskom slomu u Hrvatskoj, u ovom tekstu pokušat ćemo zagrepsti po površini i istražiti koji bi to potencijalni razlozi mogli objasniti ovaj pomalo porazan nalaz. Porazan budući da govorimo o populaciji mladih koja je u najvećoj mjeri završila formalno obrazovanje, više godina aktivno sudjeluje na tržištu rada te su u godinama kad se od njih očekuje da zasnuju vlastitu obitelj i prionu demografskoj obnovi.

Najprije činjenice

Prema podacima Eurostata za 2016. godinu, čak 74,5 posto, odnosno troje od četvero mladih između 25 i 29 godina u RH, i dalje živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima (Slika 1.). To je najviše ne samo među zemljama Europske unije nego i kad u analizu uključimo europske zemlje izvan EU - Norvešku, Švicarsku, Island, ali i znatno siromašnije Makedoniju, Srbiju i Tursku.

Magnituda ove brojke dodatno dobiva na izražaju znamo li da prosjek EU iznosi 39,6 posto, dakle gotovo upola manje nego u Hrvatskoj. Za usporedbu, u Danskoj samo 4,5 posto mladih između 25 i 29 godina živi s roditeljima, a blizu toj brojci su i ostale skandinavske zemlje - Finska, Švedska i Norveška. (Slika 1.)

Statistika za ostajanje mladih živjeti s roditeljima | Author: Eurostat/ Express Eurostat/ Express

Pritom gotovo nestvarno zvuči da, razdvojimo li mlade po spolu, čak 84,6 posto (!) muškaraca u ovoj dobi u RH živi s roditeljima, ponovno rekordno u EU (u Danskoj je taj postotak 5,6 posto). Kod žena je postotak 64,1 posto te je barem ovdje Malta s višim omjerom na razini Europske unije.

Uključimo li u kohortu i osobe do 34 godine starosti, zaključci se mijenjaju vrlo malo, ali i ono što se mijenja, mijenja se, nažalost, u još nepovoljnijem smjeru. Hrvatska je i dalje europski rekorder s 58,7 posto, no ovaj put to je više nego dvostruko više od EU prosjeka. Na drugoj strani spektra su "uobičajeni sumnjivci" iz Skandinavije.

Riječ je o stanju u 2016. godini, posljednjoj za koju je Eurostat objavio službene podatke. No promotrimo li dinamiku kretanja unazad posljednjih sedam godina, otkrivaju se zanimljive stvari. Naime, postotak mladih koji žive s roditeljima strahovito se brzo povećao u posljednje dvije godine (Slika 2.).

Statistika za ostajanje mladih živjeti s roditeljima | Author: Eurostat/ Express Eurostat/ Express

Još 2014. godine 67,7 posto mladih oba spola između 25 i 29 godina živjelo je s roditeljima, po čemu smo bili "tek" na petome mjestu u Europi (iza Slovačke, Grčke, Makedonije i Srbije). No već 2016. ovaj postotak raste za 6,8 postotnih bodova, što je vrlo velik rast s obzirom na kratko vrijeme u kojem se dogodio, te Hrvatska izbija na prvo mjesto u Europi.

Zanima li vas s koliko navršenih godina prosječan mladi Hrvat napušta roditeljski dom - i tu prednjačimo. Hrvati u prosjeku od roditelja odlaze tek s 31,5 godina te je samo u Malti taj broj viši i iznosi 31,8 godina. Žene od roditelja odlaze prosječno s 29,7 godina, a muškarci s čak 33,2 godine, što je ponovno najviše u Europskoj uniji. Hrvatski muškarci se osamostaljuju čak 12 godina kasnije nego Šveđani ili Danci.

Demografske posljedice

Masovno življenje s roditeljima u odraslim godinama samo po sebi nije ništa loše promatramo li stvari u vakuumu. No u stvarnosti pitanje je u kojoj mjeri je to rezultat izbora mladih osoba uvjetovan tradicijom, kulturom i željom za što lagodnijim životom, a u kojoj mjeri nasušna potreba i jedina ekonomski isplativa računica. Ako je ovo drugo, onda prisiljenost na ostanak u "roditeljskom gnijezdu" zbog ekonomskih razloga može imati neželjene posljedice na odluke o zasnivanju obitelji, a time i širu demografsku sliku zemlje.

Ima li uistinu ostajanje mladih u zajedničkom kućanstvu s roditeljima veze s demografskim pokazateljima poput stope fertiliteta, tj. prosječnog broja djece koje će žena u pojedinoj zemlji roditi? Prema našoj analizi, čini se kako ima. Naime, zemlje s najvišim postotkom mladih koji žive s roditeljima (npr. Hrvatska, Malta, Slovačka, Grčka) imaju u prosjeku statistički značajno niže stope fertiliteta od zemalja s nižim postotkom kohabitacije roditelja i odrasle djece (npr. Danska, Švedska, Norveška).

Obitelj doručkuje Nemaju novca Life Porazno: Hrvati najduže u EU žive s roditeljima

Uvijek valja imati na umu da korelacija nije isto što i uzročnost te da izostanak stambenog razdvajanja od roditelja (bilo kroz najam ili vlasništvo nekretnine) nije jedina determinanta niskog fertiliteta. Vrlo je vjerojatno da postoje varijable u pozadini koje objašnjavaju zašto je u RH postotak mladih u kućanstvu s roditeljima tako visok, a koje istovremeno utječu i na fertilitet. Zato se u nastavku ispituju potencijalni uzroci zašto je u nekim europskim zemljama postotak kohabitacije roditelja i odrasle djece toliko nizak, a u drugima višestruko veći.

S obzirom na to da u ovom tekstu nije moguće obuhvatiti apsolutno sve potencijalne uzroke ostajanja mladih u roditeljskom domu, fokusirat ćemo se na nekoliko najvažnijih varijabli iz sfere ekonomije, ali i kulture/tradicije.

Je li to do lošeg životnog standarda?

Na Slici 3. prikazana je veza između životnog standarda (mjerenog BDP-om per capita korigiranog za kupovnu snagu) i postotka kohabitacije roditelja i odrasle djece (25-29 godina). Odmah je vidljivo da postoji čvrsta korelacija između dviju varijabli, i to takva da, što je životni standard viši (a time i plaće i osobna potrošnja), manji je postotak mladih koji ostaju živjeti u roditeljskom domu.

Statistika za ostajanje mladih živjeti s roditeljima | Author: Eurostat/ Express Eurostat/ Express

Napomena: Luksemburg i Irska su izostavljeni zbog ekstremnih vrijednosti

Hrvatska se nalazi u gornjem lijevom kutu grafikona, u skupini s visokim postotkom kohabitacije i nižim životnim standardom. Međutim, primjetno je da se nalazimo iznad regresijskog pravca, što znači da mladi ostaju živjeti s roditeljima u većoj mjeri nego što bi to bilo za očekivati s obzirom na naš stupanj razvoja i razinu životnog standarda. Primjerice, u Rumunjskoj, gdje je životni standard otprilike na razini našega, kohabitacija roditelja i odrasle djece je za čak 20 postotnih bodova niža nego u Hrvatskoj.

Uloga tradicije i kulture

Ako se ne može sve objasniti životnim standardom, ima li nešto i do razlika u tradiciji, načinu života i kulturi između europskih naroda? Uvriježeno je mišljenje kako su južni, mediteranski narodi skloniji duljem ostanku u roditeljskom domu od sjevernjaka te da su na jugu češći primjeri kućanstava u kojem zajedno žive ne samo dvije, već i tri generacije iste obitelji. Promatrali smo korelaciju između geografske širine glavnog grada svake države i postotka kohabitacije roditelja i odrasle djece.

Ponovno pronalazimo čvrstu i signifikantnu vezu. Uistinu, što je geografska širina veća (tj. što se više krećemo prema sjeveru Europe), manji je postotak mladih koji žive s roditeljima. U Hrvatskoj je, međutim, postotak kohabitacije roditelja i odrasle djece veći nego što bi se moglo očekivati s obzirom na naš geografski položaj. Neke "mediteranskije" i južnije zemlje od Hrvatske, poput Portugala ili Španjolske, imaju osjetno niži postotak mladih koji žive s roditeljima. Taj se zaključak ne bi značajno promijenio niti da smo, umjesto geografske širine glavnog grada, kao relevantnu uzeli geografsku širinu, primjerice, Splita.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Siniša 19:27 19.Ožujak 2018.

    Još da dodam nešto uz to. U zemlji gdje se BDP mjeri prema količini uvoza i potrošnje neki podaci ne mogu biti realni.Komparacija s drugim zemljama i regijama nije moguća radi specifičnosti situacije prostora.Isto tako imate tehnički dobre procjene ali ... prikaži još! se vidi da vam je falilo dovoljno podataka(prepisani podaci na uzorku)da bi analiza bila detaljiziranija. Niste trebali navoditi moguće razloge ostanka te čimbenike. Striktno se držati jedino procjene.

  • Siniša 19:03 19.Ožujak 2018.

    Opet donosite subjektivne zaključke na temelju statističkih podataka.Istraživanje bi mnogo kvalitetnije moglo biti obavljeno kada bi bili uključeni vanjski faktori.Mladi ostaju radi životnog standarda i opće nesigurnosti. Isto tako trebali bi se posvetiti masovnom egzodusu mladih a ne ovim pi*****jama ... prikaži još!a .Pogledajte informacije kako završe mladi kada nemaju drugoga izbora nego da žive samostalno u HR, recimo iz državne skrbi.Povrh toga je najveći problem nepravda.Imam 22g i živim samostalno.