Roman "Buddenbrookovi" Thomasa Manna govori o moćnoj obitelji koja kroz četiri generacije spiska većinu bogatstva. Dekadencija, raspad sistema i "pravilo tri generacije" nemalo su puta provučeni kroz literaturu. Što god prva generacija zaradi, potrošiti će se do treće generacije, nepisano je pravilo literature ali i stvarnog svijeta iz kojeg su pisci izvlačili inspiraciju.
No, baby boomer generacija je, kaže Bloomberg, okrenula pravila u svoju korist i više ne vrijedi "od gaća na štapu do gaća na štapu u tri generacije". Djeca bogatih, kažu, bogatstvo svojih predaka neće potrošiti generacijama.
Oko 30 trilijuna dolara u SAD-u će "prijeći" sa baby boom generacije njihovim nasljednicima u sljedećih 30 godina, a nedavne promjene u sustavu oporezivanja olakšale su nasljeđivanje bogatstva.
Istraživanje koje se proteže generacijama teško je i gotovo neizvedivo za napraviti, a uključuje spregu istraživanja ekonomista, povjesničara i sociologa.
Tako je Jenny B. Wahl 2003. napravila veliko istraživanje koje se fokusirali na sustav oporezivanja u američkoj saveznoj državi Wisconsin u periodu između 1916. i 1981. Kako bi povezala podatke uzduž i poprijeko nekoliko generacija koristila je proces koji je opisala kao "kreativno računalno programiranje". Laički rečeno Wahl je slijedila novac.
Nakon što je izanalizirala tisuće priča Wahl je napravila rigoroznu statističku analizu. Rezultati su pokazali da će nasljednici bogatstva jednog dana biti "obični građani", ali i da je taj dan razrjeđivanja bogatstva jako, jako daleko.
Kako bi si to mogli zamisliti i oni kojima to nije struka Wahl je rezultate prikazala na sljedeći način. Zamislite da najbogatija obitelj ima sto posto više novca od prosječne obitelji. Prema njezinim rezultatima potrebno bi bilo 13 generacija, ili četiri stoljeća da to hipotetsko bogatstvo te hipotetske obitelji "splasne" i bude i dalje za 10 posto veće od prosječnog kućanstva.
Onda u to treba uračunati da danas na svijetu žive brojni pojedinci čija su bogatstva tisuće puta veća od onih prosječnih obitelji, što znači da će njihovi potomci, potomci tih "dinastija" biti osigurani i bogati jako, jako dugo.
Bloomberg posebno ističe da na umu treba imati kako je Wahl napravila studiju koja pokriva vrijeme kada su porezi olakšavali "rasipanje" bogatstva, a od osamdesetih naovamo novi su zakoni međugeneracijsko nasljeđivanje bogatstva učinili mnogo jednostavnijim i lakšim, a više se bogatstva očuva.
Ekonomisti i povjesničari Gregory Clark i Neil Cummins dodatno su došli do zaključka, prateći britanske obitelji između 1858. i 1887., da se onima sa samog vrha piramide bogatstvo rasipa malo brže nego onima koji su u top tri posto.
Radikalna ekonomska nejednakost nije kratkotrajna i ne "ispravi" se unutar tri generacije. Dodatno, osim "sirovog" bogatstva treba znati da dinastije generacijama prate i društvene veze, moć i neopipljivi kapital. Istraživanje također pokazuje da mnogi bogataši koji tvrde da će porezi "pojesti" nasljeđe njihove djece zapravo - uvelike pretjeruju.
