Nakon desetak godina pozitivna poslovanja, lani je Luka Rijeka odjednom imala gubitak od nekoliko milijuna kuna. Uprava je to sanirala smanjivanjem temeljnog kapitala tvrtke i tako je nominalna vrijednost dionica smanjena sa 100 na 40 kuna.
I to neposredno prije odluke da se ide na privatizaciju tvrtke izdavanjem novih dionica na tržište! Dakle, smanjivanjem temeljnog kapitala Uprava je sanirala svoje loše poslovanje i tako smanjila vrijednost Luke Rijeka prije prodaje dionica.
To je izvan svake logike i tražili smo sastanak s ministrom prometa Sinišom Hajdašem Dončićem kako bi razjasnio neke stvari jer vjerujemo da ne mora biti još jedna loša priča privatizacije - kaže predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel.
A prema podacima Poslovne Hrvatske, Luka Rijeka još 2011. imala je znatnu dobit od gotovo 133 milijuna kuna da bi godinama potom pala na samo nekoliko milijuna kuna. Lani je pak završila u minusu od 5,3 milijuna kuna jer su se prelili i gubici iz prethodnih razdoblja.
"Uprava se pravdala da su to stari gubici, ali onda je pitanje što je svih ovih godina radila revizija ako su se odjednom prelili neki stari minusi? I sve se to prije samog izdavanja dionica, čime se tvrtka definitivno obezvređuje", smatra i predsjednik Sindikata lučkih djelatnosti Robert Stijelja.
Uprava je, naime, smanjila temeljni kapital tvrtke s 598 milijuna kuna na 239 milijuna kuna kako bi pokrila ovaj gubitak, a već bi 20. travnja na glavnoj skupštini trebala donijeti konačnu odluku da se na tržište pusti najviše 7,5 milijuna novih dionica.
Računa se da bi prodajom dionica prikupili i do 525 milijuna kuna svježeg novca koji bi se iskoristio za širenje i osuvremenjivanje logističkog Terminala Škrljevo u pozadini Rijeke a u najlošijoj verziji žele skupit barem 240 milijuna kuna.
A na Škrljevu se radi o projektu vrijednom i više od 40 milijuna eura koji je nužan kako bi Rijeka postala ozbiljan konkurent lukama Kopar i Trst te kako bi se ubuduće više tereta iz svijeta prelijevalo kroz našu luku u Europu i obratno.
No država za takav projekt jednostavno nema novca, a predizborna je godina i Vlada očajnički traži novac kako bi započela veći investicijski projekt i kako bi dokazala da se ipak nešto radi. Zato se odlučilo privatizirati Luku Rijeka prodajom 51 posto dionica.
Sindikalisti i mnogi drugi strahuju da se država time olako odriče svog vlasništva u strateški nama najvažnijoj luci i da se pritom uopće ne zna tko bi mogao biti privatnik koji bi uz veći paket dionica postao većinski vlasnik i praktički novi gospodar.
Za svoju sudbinu strahuje i oko 700 radnika koji ni izbliza ne mogu pogoditi tko je od “velikih” igrača zainteresiran za Rijeku i s kakvim namjerama dolazi.
"Postoji i sumnja da je sve ovo alibi priča i da se već zna koji će igrač postati većinski vlasnik luke, a time i vrijednih nekretnina", komentirao je Novosel.
A za Luku ozbiljno su zainteresirani i neki veliki svjetski igrači kao što je kineska tvrtka China Harbour Engeneering Company koja posluje u 90 zemalja diljem svijeta i koja je pismom namjere već ponudila mogućnost jeftinog financiranja projekata Šrkljevo i ostalih projekata u luci. Odgovor do danas nisu dobili.
Pojavili su se i drugi veliki azijski investitori, koji uz dobru priliku za investiciju nude i konkretne terete za našu luku. Uz strah da bi se “veliki” igrač mogao dokopati većinskog vlasništva nad lukom, dobro upućeni kažu da je vrlo izgledno da će se na glavnoj skupštini za koji dan odlučiti da nitko od kupaca dionica ne može steći više od deset posto ukupnog vlasništva.
"Tako bi se raspršila vlasnička struktura i onemogućila bi se prevaga jednog velikog ulagača. No stanje na tržištu dionica takvo je da se vjerojatno neće uspjeti plasirati sve dionice pa će udio države na kraju ipak biti veći od 50 posto", govori naš dobro upućen sugovornik.
No i novac koji dođe od dionica ići će u državni proračun.
"I pitanje je hoće li država sav taj novac dati za Rijeku ili samo jedan dio. O tom-potom", kaže naš sugovornik.
Nakon što je Uprava lani objavila gubitke, pravdajući se da su išli na čišćenje bilance i pripremanje za prodaju dionica, dotle su pred koji dan u medije plasirali informaciju da se promet tereta od početka godine toliko povećao da bi se mogli srušiti rekordi iz 2008. godine.
Tako je direktor Uprave Vedran Devčić iznio kako je u prvom kvartalu ove godine promet kontejnera na terminalu Brajdica veći 24 posto u odnosu prema istom razdoblju lani, a da je promet tekućim teretima u JANAF-ovoj luci Omišalj veći za 47 posto.
Zanimljivo kako ta informacija dolazi neposredno prije glavne skupštine koja će biti 20. travnja i na kojoj će izbrusiti detalje naredne privatizacije i dobro upućeni kažu da se ipak radi o napuhivanju podataka i pripremanju terena za što bolju prodaju te da povećanja prometa ima, ali ipak ne toliko.
No čitava priča s prodajom dionica i privatizacijom mnogima jednostavno nije potrebna jer smatraju da se država odriče kontrole nad strateški važnom lukom.
"Ujedno se mirovinske fondove nepotrebno gura u ulaganje i izlaže riziku dok je možda spretnije rješenje da se nađe strateški partner koji bi uz kapital donio i terete za našu luku", govori još jedan dobro upućen sugovornik.
Ujedno se i država odriče kontrole nad lukom koja bi uz obnovu željeznice trebala biti nositelj novog investicijskog ciklusa za naredne tri godine kojima će se Hrvatska nastojati ukrcati na glavne gospodarske i društvene tokove u Europskoj uniji.
I kao svaki put kad krene priča s velikim iznosima, već sad se grupiraju pojedini domaći građevinski lobiji koji računaju na dobivanje poslova na projektima u luci ali na stranački vjetar u leđa. A prva lopata na pozadinskom terminalu Škrljevo mogla bi se zabiti već ovoga ljeta ako se uspije prikupiti novac od prodaje dionica.
No ministar Hajdaš Dončič i opet kaska jer od Rijeke ne postoji adekvatna željeznica koja bi povukla teret iz luke pa on “bježi” na ceste.
Nekad je bila mađarska. Mogla bi biti opet...
Uz vječitu dominaciju Venecije na sjevernom Jadranu, Rijeka je do 19. stoljeća bila sporedna luka za manje brodove pod zastavama Austro-Ugarske. A onda joj Mađari namjenjuju ulogu najvažnije luke za izvoz njihova žita.
Poneseni gospodarskim rastom, u Mađarima je sve više rastao otpor prema Monarhiji pa su sredinom 19. stoljeća njihov revolucionar Lajos Kossuth posjetio Rijeku kako bi provjerio kako se može sagraditi najkraća željeznica između Mađarske i Rijeke i kako se može proširiti luka.
Mađarska revolucija i rat protiv Habsburgovaca sredinom stoljeća odgodili su gradnju željeznice između Rijeke i Budimpešte do 1873. a Rijeka je platila svoj ceh jer je velik dio tereta “pobjegao” u Trst.
Zlatno doba luke počelo je 1868. kada grad u povijesnoj epizodi znanoj kao Riječka krpica potpada pod Mađare koji potiču snažan razvoj luke, a u zaleđu grade željeznicu. Tako Rijeka uskoro postaje najvažniji mađarski pomorsko-lučki centar.
Grad doživljava procvat, otvaraju se kazališta, trgovine, banke, grade se ceste, a u luci se nasipa obala... Luka je cvala sve do Prvog svjetskog rata. Zbog novih poslijeratnih granica, Rijeka je ostala odsječena od ekonomskih veza zbog čega nazaduje.
U Drugom svjetskom ratu saveznici su bombardirali luku jer su grad okupirali nacisti. U Jugoslaviji je obnovljena i podignuta na razinu stare slave i postaje najvažnija državna luka. U novijoj Hrvatskoj ona opet propada i teško vraća izgubljene terete, a kasni i obnova željeznice bez koje se ne može.
