Svaki četvrti građanin EU-a ili 118 milijuna ljudi danas je siromašan ili mu prijeti siromaštvo. Jenda od prvih stvari koje ističe "Indeks socijalne pravde za 2016." Bertelsmann-Stiftunga jest koliko je ove godine u odnosu na prethodnu porastao broj onih koji su siromašni unatoč tome što imaju stalan posao; sa 7,2 na 7,8 posto. A gdje je u toj priči Hrvatska? Zapravo je i više nego iznenađujuće to da u Hrvatskoj siromašnih radnika ima samo 5,1 posto, čime se naša zemlja od 28 članica EU-a nalazi na 8. najboljem mjestu skupa sa Slovačkom. Treba znati da se pod time misli na ljude koji imaju problema i prehraniti se. Siromašnih radnika najmanje je u Finskoj (2,9 posto) i Irskoj (3,2 posto), a lošiji od Hrvatske su i jedna Austrija (5,9 posto), Švedska (6,1 posto), Njemačka (7,1 posto), očito zbog istočnog dijela zemlje...
Da se ne spominju Grčka sa 11,6 posto siromašnih radnika ili Rumunjska u kojoj od svog rada ne može živjeti 14,7 posto radnika. Međutim, da netko ne bi na brzinu pomislio da nam je zapravo bolje nego što nam se čini, na ovu tablicu nadovezuje se dio istraživanja u kojem se ispitalo koliko se koja država članica EU-a uspješno trudi u sprečavanju siromaštva, odnosno raznim socijalnim mjerama. U tome su najuspješnije Češka, Švedska, Finska i Nizozemska, cijeli niz razvijenih zemalja čiji su radnici u većem postotku siromašni od hrvatskih također imaju bolju zaštitu države pred siromaštvom, dok je Hrvatska tek 23. najrevnija u prevenciji siromaštva. Od nas su po tom pitanju gore samo Litva, Latvija, socijalno i politički uništena Grčka, te po mnogima u EU ionako zalutale Rumunjska i Bugarska. Konačno, pitanje svih pitanja, koliko je u kojoj zemlji stanovnika osuđeno na život u bijedi ili im siromaštvo najozbiljnije prijeti.
Hrvatska je i na toj tablici označena kao 23. u EU. Što god vam pričali političari ili bilo tko zainteresiran prikazati stanje u našoj zemlji gorim ili boljim nego što jest, u Hrvatskoj danas ili jedva uspijeva ili uopće ne uspijeva živjeti tako da makar krpa kraj s krajem 29,1 posto građana, odnosno milijun i 250 tisuća ljudi. Nije da ne može i gore. Iste statistike kažu da je to 2008. i 2011. bilo čak 31,1 posto, da bi se do danas nešto malo smanjilo. Litva i Latvija stoje nešto malo gore od nas, a pravi pad društva u siromaštvo pokazuje Grčka u kojoj je danas siromašnih ili na rubu siromaštva 35,7 posto. Riječ je o zemlji koja je nekoliko godina nakon ulaska u 21. stoljeće stajala bino bolje, da bi se tada potpuno urušila zbog korupcije, divljanja banaka, nabijanja raznih nebuloznih kredita na leđa građana koji od njih nisu imali nikakve koristi.
Čak i od Grčke, još uvijek je gore živjeti i u Rumunjskoj i u Bugarskoj s čak 40,1 posto stanovnika u problemima. Od svih tih patnika života u EU najgore je onima koji su se našli u statistici doista siromašnih, onih koji doista svaki mjesec oskudijevaju u najosnovnijim materijalnim nužnostima za život kao što je hrana. Što god vam govorili političari, Bertelsmann-Stiftung dokazuje da u Hrvatskoj 13,7 posto građana živi u ozbiljnoj bijedi, što bilo čak 600.000 ljudi i po čemu smo 21. u EU. I dok je u Švedskoj, zahvaljujući svojem društvu koje se u 80-ima proslavilo kao de facto socijalističko, takva oskudica i bijeda skoro nepoznata kategorija sa samo 0,7 posto, na dnu ljestvice je i opet Bugarska s jezivih 34,7 posto.
S izuzetkom Češke i Estonije, među zemljama EU-a u gornjem dijelu ljestvice bivših zemalja istočnog bloka zapravo niti nema, ali su zato mnoge stare članice EU-a po siromaštvu u banani sličnoj Hrvatskoj. U Italiji je 11,5 posto siromašnih, velikom većinom na jugu zemlje, u Grčkoj 22,7 posto. Hrvatska je u jednom dijelu ipak uspjela spasiti socijalnu državu. Tako je u kategoriji siromaštva koje prijeti djeci, Hrvatska 15. u EU, podjednako udaljena i od Švedske i Finske s oko 15 posto siromaštvom ugrožene djece, kao i od Rumunjske u kojoj siromaštvo prijeti svakom drugom djetetu, 46,8 posto. U Hrvatskoj je siromaštvo životna činjenica ili prijetnja za 28,3 posto djece. Biti penzić u Hrvatskoj je puno gore. Svaki treći građanin naše zemlje stariji od 65 godina, točnije 31,9 posto, ili je siromašan ili se iz mjeseca u mjesec bori preživjeti u onom najosnovnijem smislu da svako toliko ostaje gladan, da mu je hladno, da ne zna gdje će stanovati i slično.
Gori od nas su Rumunjska, Litva, Estonija, Latvija, svi negdje oko 40 posto, dok je svaki drugi Bugar stariji od 65 zapeo u siromaštvo. Nasuprot toj skupini europskog dna, u jednoj Nizozemskoj siromaštvo starijih je sa 6 posto jedva poznata kategorija. Zdravstvo je također jedna od kategorija koja makar donekle svjedoči da Hrvatska još uvijek uspijeva sačuvati ostatke socijalne države. Unatoč svim užasima sa siromaštvo, hrvatski građani još uvijek imaju na raspolaganju zdravstveno osiguranje približno u razini prosjeka EU-a, poput Irske ili Cipra.
Po pitanju socijane pravde ili nepravde, Hrvatska je malo iznad prosjeka EU-a, što ne znači da nam društvo nije uništilo raslojavanje, nego samo to da smo 19. u EU po klasnom raslojavanju, a da su ispod nas neke zemlje koje jako ruše prosjek. Konačno, po prilikama za razvoj i uspjeh djece i mladih, Hrvatska je opet relativno visoko, na 13. mjestu, što prema nekim naznakama iz studije, opet možemo zahvaliti besplatnom zdravstvu i besplatnom školstvu koliko smo ih do sada uspjeli obraniti od privatiziranja.
