O Hrvatskoj se u tih 12 sati po medijima diljem svijeta pisalo, pričalo, izvještavalo više nego u posljednje tri godine sve skupa; o zemlji koja živi od PR-a zato što nesretnom igrom slučaja dobrim dijelom živi od turizma.
Sve je počelo tako što je na gol u tišini lagano došetao Igor Akinfejev. Nakon više od dva i pol sata nogometnog trilera Rusije i Hrvatske u Sočiju, dalo se primijetiti da je Akinfejev lako moguće računao ovako: ako je Ivan Rakitić u posljednjem, odlučujućem udarcu izvođenja penala protiv Danske danskom golmanu Kasperu Schmeichelu tukao po tlu, sasvim uz lijevu vratnicu, onda bi lako mogao ovaj put tući uz desnu.
Imalo je to smisla, posebno ako se uzmu u obzir neke statistike Rakitićevih udaraca sa 11 metara, plus nešto "mind games" i sličnih stvari. Rakitić se zaletio, Akinfejev je odletio udesno, a Rakitićeva lopta opet se sjurila u gol uz lijevu vratnicu. I tada je sve eksplodiralo u samo nekoliko sekundi. Najvećem dijelu od 44.287 gledatelja na Olimpijskom stadionu u Fištu u tom trenutku je puklo srce, za razliku od male grupe navijača u crveno-bijelim kvadratima.
Fotoreporteri su slali fotografije nogometaša hrvatske reprezentacije kako euforično iz linije počinju juriti prema Rakitiću i Subašiću. Britanski mediji su odmah ispod A-šlagera o Engleskoj koja je slomila Belgiju, pisali o Hrvatskoj koju je "Gordi Albion" samo mogao poželjeti. Njemački su pisali o Hrvatskoj koja je slomila fanatičnu rusku momčad koja je već četvrtinom finala na Svjetskom prvenstvu ušla u legendu. Ruski mediji pisali su da je hrvatska reprezentacija "nožem probola rusko srce", ali u jednoj velikoj i fer utakmici.
Svjetski mediji su eksplodirali člancima o Hrvatskoj, što se najbolje vizualiziralo u krivulji koju je dan poslije na svom Facebook profilu objavio Tomislav Grubišić, direktor tvrtke Mediatoolkit. Riječ je o dnevnim objavama članaka o Hrvatskoj u posljednjih mjesec dana. Tamo se točno može vidjeti da krivulja 8. lipnja počinje s oko 40 objava dnevno, da potom varira do kakvih 150 objava, odnosno članaka dnevno kako se bliži Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji, te da s početkom prvenstva kreću "ekscesi" sa po 600 i više u jednom i 900 i više u drugom trenutku.
Dva dana uoči utakmice četvrtfinala SP-a broj novih članaka o Hrvatskoj penje se na 1723. Na dan utakmice eksplodirao je na 42.243. Dan nakon utakmice, jer igralo se u večernjem terminu, a nogometna lomljava živaca potrajala je skoro do ponoći, broj novih članaka o Hrvatskoj po svjetskim medijima dosegnuo je 118.482.
U vremenima kad turizam kao industrija diljem svijeta poprima brutalne razmjere, a reklamiranje je i inače doguralo do tehnoloških i zakonskih granica, zanimljivo bi bilo vidjeti koliko bi sve te objave o Hrvatskoj koštale kad bi se obračunavale kao oglasni prostor, po ideji da je svako spominjanje reklama.
Prije tri tjedna stručnjak za sportski marketing Dejan Gluvačević primijetio je u video emisiji Express.hr-a da su svjetsko prvenstvo u nogometu, olimpijske igre, Superbowl bez premca najgledaniji sportski događaji na kojima se vrte monstruozno ogromni novci. "Iz godine u godinu plaćaju se sve veći iznosi na promociju tih događaja. Razlozi za to su u prvom redu marketinški; privlačenje turista, privlačenje investitora, reklamiranje destinacije, zemlje, gradova, svih koji su uključeni u tu priču", kazao je. Tu je ubo u suštinu.
Reći da je hrvatska nogometna reprezentacija "najbolji promotor zemlje" toliko je puta ponavljana fraza da se njome razbacuju i tipovi koji jedva da su u stanju pobrojati nešto na prste, kamoli izračunati učinak raspucavanja penala Hrvatske i Rusije u Sočiju na BDP Republike Hrvatske. Ovdje se sada, međutim, zorno pokazuje o čemu je riječ.
"Primjer su Kinezi s Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu. Imali su savršen tajming. Ljudi su upoznali Kinu, upoznali su kinesku kulturu", nastavio je Gluvačević, a onda je objasnio i po čemu je to sportski turist drugačiji svat od onog običnog na "Urlaubu" ili "ferragostu". "Prosječni turist koji je otišao negdje tjedan dana na plažu, na kupanje, u prosjeku troši nešto manje od onoga koji je tjedan dana negdje otišao zbog nogometa. On zna, ako je otišao sa 5000 eura, da se vraća s nula", objasnio je.
Ono što je po Hrvatsku u cijeloj priči porazno jest to da zemlja koja je u 2017. ubrala 19,6 posto svog BDP-a od turizma, o korištenju, ako baš hoćete "iskorištavanju" sportaša iz Hrvatske u promotivne svrhe, u najboljem slučaju ne čini ništa posebno već samim time što nema nikakvu posebnu strategiju brendiranja. Nakon odličnog slogana "Mediteran kakav je nekoć bio", slijedile su godine totalno šašavih lutanja o "Ajmooo!", a da srećom nije imalo veze s Mamićem i slične stvari.
Uzmimo ovako, nakon što je Hrvatska 1998. s "onom" generacijom u Francuskoj na SP-u osvojila broncu, neke od tih nogometaša moglo se vidjeti isključivo u HDZ-ovim predizbornim kampanjama. One druge niti tamo. Istodobno, ako ste prolazili centrom Münchena, oko 2000. godine, slučajno baš pored ureda Hrvatske turističke zajednice, tada ste mogli vidjeti samo poluurušeni pano s nekom slikom dijela obale koja se pomaljala ispod tankog sloja prašine.
Danas definitivno nije više tako, može se čak sporiti i o tome da po neku zemlju toliki udio turizma u BDP-u nije dobar, jer veći od nas imaju samo još Maledivi i Tajland, zemlje ogromne raslojenosti, s puno siromašnih, zemlje koje su osjetljive na turističke poremećaje. Ali, dok se netko ne sjeti da bi u Hrvatskoj baš, eto ingeniozno, razvijati moderne tehnologije, modernu industriju, obnovljive izvore energije, "zelenu" proizvodnju svega i svačega, znanost i slično, od nečega živjeti moramo, a petinu nam donosi turizam.
Za turizam je bitna prepoznatljivost. A za prepoznatljivost neki prepoznatljivi simboli. S jedne strane imamo spaljeni, simpatični raster crvenih i bijelih kvadratića, pa i onaj crnih mrlja na bijelog površini dalmatinskih pasa. S druge, pa... Što smo učinili osim onoga što nam je palo s neba u šape? Prije dvije godine provedeno je istraživanje među stranim studentima uoči Europskih sveučilišnih igara Zagreb-Rijeka 2016.
Ispalo je da su Rakitić i Modrić bili dva njima najpoznatija strana sportaša, a tu su se još spominjali Goran Ivanišević, Davor Šuker, Janica i Ivica Kostelić, Dražen Petrović. O kome je bila riječ, ovisilo je o dijelu svijeta iz kojega dolazi koji student. S te strane baš ima smisla i pravosudno raskrčiti svu korupciju i kriminal u sportu, u prvom redu u onom hrvatskom najpopularnijem sportu, nogometu. Jer i o tome se ovih dana naveliko piše diljem svijeta.
Ako se pogledaju podaci o pretraživanju pojma "Hrvatska" u Googleu tijekom posljednjih nekoliko godina (slika ispod pasusa), vidjet će se da turistička sezona, neki politički događaji i slične stvari, donose primjetne, ali ipak još uvijek tek manje izboje zanimanja za našu zemlju, a nije riječ samo o sportu, nego puno šire.
Nasuprot tome u posljednjih nekoliko godina ova krivulja pokazuje dva ekstremna izboja; posljednji koji upravo traje, očito vezan uz SP u Rusiji, a prethodni nimalo slučajno u doba SP-a u Brazilu. Pri čemu je zanimljivo i to da se tada Hrvatska baš i nije nešto proslavila, te je vrhunac u pretraživanju očito dosegnut zbog one utakmice otvaranja SP-a protiv domaćina Brazila.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ma što se ste raspisali o svemu i svaćemu,čeka nas jedna Engleska koja nije više to što je nekad bila,moćna i nepobjediva,igrajte najbolje što znate i pobjedite ih,pa makar i na penale..ispuhajte ih...