Sitnice život znače
Sad kad ste se odmorili, spremni ste za najstresniji dio posjeta. Došli ste u samoposlužni dio gdje vas bombardiraju jeftinim čašama, praktičnim posudama za hranu i sličnim tričarijama. Cijene nisu previsoke i upravo zbog toga ubacite ponešto u onu svoju veliku žutu torbu. Pa nećete valjda izići iz Ikee praznih ruku? Putovali ste stotinama kilometara i morate nešto kupiti da bi vam se put isplatio.
Kupili ste komodu
Stvarno niste napustili Ikeu praznih ruku i kupili ste jednu komodu. Niste planirali, niste sigurni gdje ćete je staviti, ali sad ste ponosni vlasnik nove komode. Rastavljene i uredno spakirane nove komode. Kad dođete doma slijedi vam čitanje ponekad nerazumljivih uputa, razmišljanja je li neki šaraf baš onaj pravi koji ide tamo gdje mislite. Nekoliko sati kasnije imat ćete složenu komodu, vlastitih ruku djelo. Psiholozi kažu da vam se takav namještaj puno više sviđa. Već 2011. su istraživači s Harvarda osmislili naziv Ikea efekt kako bi opisali baš tu pojavu.
Stara psihologija
Iako je Ikein efekt relativno novi naziv, istraživači i trgovci znaju već desetljećima da je puno lakše prodati nešto što zahtjeva malo rada. Primjer kojeg svi uvijek navode su smjese za tortu predstavljene tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća u Americi. Isprva su domaćice živjele u uvjerenju da lakoća kojom se može složiti biskvit za tortu omalovažava njihov rad i trud. Kad su proizvođači napisali na upute da je potrebno dodati jedno jaje, prodaja je strmoglavo rasla. Iste principe koristi i Ikea kako bi vam se njihov namještaj puno više svidio.
