Emigracija je već nekoliko godina vruća tema, no o tom se fenomenu vrlo malo zna. Povremeno se komentira o razlici između domaće emigracijske i njemačke imigracijske statistike, jer potonja upućuje na mnogo veće brojke. Zatim se prospe pokoja frustracija zbog zemlje koja svojim ljudima ne može osigurati bolju budućnost (kao da je "zemlja" neki subjekt koji je to dužan činiti) i tu negdje priča završi.
Nasuprot takvome pristupu, istraživači HNB-a Ivana Draženović, Marina Kunovac i Dominik Pripužić objavili su analizu u kojoj su prikupili podatke statističkih ureda država u koje naši građani emigriraju u značajnijem broju (procjena je da više od 70% građana emigrira u Njemačku). Takvi su podaci skupljeni i za druge emitivne (ishodišne) zemlje Nove Europe i odredišne zemlje Stare Europe, te su analizirani ekonomski uzroci koji objašnjavaju emigracijske tokove. Vremenski okvir je razdoblje od 2000. do 2016.
Koristeći prvo domaće podatke po županijama, Draženović, Kunovac i Pripužić su pokazali da ekonomske odrednice emigracije imaju važnu ulogu. Pronašli su pozitivnu vezu između županijskih stopa nezaposlenosti i stopa emigracije (slika 1 u galeriji). Ta veza nije odveć pravilna – ima odstupanja, kao u slučaju Splitsko-dalmatinske županije – međutim, očito je da u Dalmaciji zbog turizma ima najviše prikrivene zaposlenosti.
Tamošnja stopa nezaposlenosti vjerojatno je stvarno niža od statistički zabilježene, što bi moglo objasniti nižu sklonost emigraciji od očekivane na temelju stope nezaposlenosti.
Analiza se nastavlja na temelju podataka skupljenih od inozemnih statističkih ureda koji ne bilježe samo ljude koji su se odjavili u Hrvatskoj, nego i emigrante koji se ovdje nisu odjavili, a takvih je, po svemu sudeći, najveći broj.
Slika 2 prikazuje razliku između podataka o emigraciji na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku i indirektnih statističkih podataka koji su procijenjeni na temelju podataka statističkih ureda razvijenih zemalja članica EU. Autori procjenjuju da je u četiri godine od ulaska u EU iz Hrvatske emigriralo oko 230 tisuća ljudi, što predstavlja razmjere emigracije kakvi su zabilježeni u Bugarskoj i Rumunjskoj.
Autori se u nastavku rada bave odrednicama emigracije iz slabije razvijenih u razvijenije dijelove Europske unije i pronalaze sljedeće pravilnosti:
Potvrđuju nalaz da razina ekonomskog razvitka objašnjava emigraciju, o čemu smo na Labu pisali ovdje: 1% veći realni BDP po stanovniku u zemlji odredištu povećava emigraciju za 2,2%. Donekle zbunjuje što autori pronalaze da realni BDP po stanovniku u zemlji ishodištu ne igra ulogu kao objašnjenje migracijskih tokova, no ovaj kontraintuitivni rezultat treba uzeti s rezervom jer bi parovi razlika realnog dohotka po stanovniku vjerojatno objasnili najveći dio migracijskih tokova.
Ako se umjesto razine ekonomskog razvitka među objašnjenjima koristi neka s time korelirana varijabla kvalitete institucija u zemlji poput pokazatelja korupcije, pokazuje se veza između kakvoće institucija i emigracije. Udaljenost zemlje ishodišta i odredišta igra važnu ulogu (udaljenost je aproksimacija za transportne i informacijske troškove emigracije).
Ulazak u EU povećava emigraciju za 40%, što upućuje na presudnu ulogu državnih regulatornih barijera i jedinstvenog tržišta.
I dok su gornji nalazi intuitivni i dobro poznati, autori daju važan doprinos jer dokazuju i važnost cikličkih faktora, kao što su stope zaposlenosti, nezaposlenosti i jaz outputa (stadij poslovnog ciklusa) u zemlji odredištu, ali ne i u zemlji ishodištu. Drugim riječima, kratkoročni gospodarski trendovi u zemlji emigracije neće bitno utjecati na seljenje ljudi, ali će na to utjecati kratkoročna kretanja u zemlji imigracije koja tako ima dvostruko privlačno djelovanje: fundamentalno zbog razine razvitka i cikličko zbog kratkoročnih ekonomskih kretanja.
Zemlje koje imaju obrazovaniju radnu snagu bilježe relativno veću stopu emigracije, što je u skladu s ranije utvrđenim rezultatima o tome da su visokoobrazovani u prosjeku mobilniji.
Riječ je o važnom istraživanju i rezultatu, ali se postavlja pitanje što se danas može smatrati seljenjem ljudi, odnosno emigracijom, i od čega se ta pojava sastoji? Prošla su vremena parobroda za Ameriku i Australiju, rata i sporazuma vlasti u NDH ili SFRJ s Njemačkom, temeljem kojih su stotine tisuća ljudi "slobodno" odlazile na Zapad.
Nastavak na sljedećoj stranici...
